Matej 23,29 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Jao vama, pismoznanci i farizeji licemjeri, jer gradite te grobove tih proroka i ukrašavate te spomenike tih pravednih"

1. Jao vama Izvornik: Οὐαὶ ὑμῖν [Ouai humin] Gramatika: Usklik boli ili prijetnje praćen osobnom zamjenicom u dativu množine (dativ interesa ili nepovoljnosti). Značenje: Ovo je sedmo i posljednje proročko „jao” u ovom poglavlju, koje ne izražava tek osobnu kletvu, nego duboku tugu i svečanu najavu Božjega suda nad vjerskim vođama.

2. pismoznanci i farizeji licemjeri Izvornik: γραμματεῖς καὶ Φαρισαῖοι ὑποκριταί [grammateis kai Pharisaioi hupokritai] Gramatika: Tri imenice u vokativu množine muškog roda; treća imenica stoji u apoziciji i određuje narav prvih dviju skupina. Značenje: Pojam „licemjer” izvorno označava kazališnog glumca koji nosi masku i odgovara u dijalogu. Ovdje opisuje one čija je izvanjska pobožnost samo predstava za ljude, dok im je nutrina otuđena od Boga.

3. gradite Izvornik: οἰκοδομεῖτε [oikodomeite] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice množine; prezentski vid označava trajnu, uobičajenu ili upravo započetu radnju. Značenje: Gradnja i obnova prorokovih grobnica bila je u Isusovo vrijeme cijenjeno djelo pobožnosti, ali ovdje se razotkriva kao ironičan čin: oni časte mrtve proroke dok istodobno odbacuju živu proročku riječ.

4. te grobove tih proroka Izvornik: τοὺς τάφους τῶν προφητῶν [tous taphous tōn prophētōn] Gramatika: Imenica u akuzativu množine s određenim članom, praćena posvojnim genitivom množine. Značenje: Grobovi su vidljivi znakovi nasilne smrti Božjih glasnika. Odavanjem počasti tim mjestima, vjerski vođe prividno osuđuju zločine prošlosti, ne primjećujući vlastitu duhovnu sličnost s ubojicama.

5. ukrašavate te spomenike tih pravednih Izvornik: κοσμεῖτε τὰ μνημεῖα τῶν δικαίων [kosmeite ta mnēmeia tōn dikaiōn] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, 2. lice množine, s objektom u akuzativu množine srednjeg roda i posvojnim genitivom poimeničenog pridjeva. Značenje: Glagol označava dovođenje u red i uljepšavanje, a riječ za spomenik dolazi od korijena koji znači „sjećati se”. Oni uljepšavaju kamenje sjećanja na pravednike, dok u stvarnosti pripremaju pogubljenje samog Pravednika. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא, heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi perishaya (hebrejski perushim), od glagolskog korijena parash koji znači „odvojiti” ili „razlučiti”, što se odnosilo na njihovo strogo odvajanje od obredne nečistoće i pogana.

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 23,29) predstavlja jedan od vrhunaca Isusove profetske kritike upućene tadašnjoj vjerskoj eliti, razotkrivajući duboku i tragičnu dvoličnost mrtvog religioznog formalizma. Isus pogađa u samu srž licemjerja: pismoznanci i farizeji ulažu velika sredstva i napor u vanjsko odavanje počasti preminulim Božjim glasnicima kroz gradnju i ukrašavanje njihovih grobnica, čime pred narodom grade vlastiti imidž pobožnosti, pravovjernosti i poštovanja tradicije. Međutim, ta raskošna mramorna fasada služi isključivo kao kozmetička maska koja prikriva njihovo stvarno unutarnje stanje – neprijateljstvo prema istome Božjem duhu koji je te proroke i nadahnjivao.

Glavna teološka poruka stiha jeste da istinsko štovanje Boga ne leži u monumentalizaciji prošlosti niti u slavljenju mrtvih svetaca, već u poslušnosti živoj Božjoj Riječi u sadašnjosti. Svojim djelovanjem, vjerski vođe su nesvjesno svjedočili da su duhovna djeca onih koji su proroke ubijali, jer su u tom istom trenutku odbijali, progonili i pripremali ubojstvo najvećeg od svih proroka i samog Gospodina – Isusa Krista. Stih ostaje trajna i svevremenska opomena svakoj generaciji vjernika protiv opasnosti da vjeru pretvore u estetski spomenik prošlosti i mrtvu tradiciju, dok istovremeno zatvaraju srce za Božje zahtjeve pravde, milosrđa i istine u vlastitom vremenu.