Početna ›

Matej 23,30 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Tako se i vi izvana doduše pokazujete ljudima pravednima, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.

Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer gradite grobove proroka i ukrašavate spomenike pravednika,

i govorite: 'Da bijasmo u danima otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u krvi proroka',

tako da svjedočite sami sebi da ste sinovi onih koji ubiše proroke.

I vi ispunite mjeru otaca svojih!

Biblija

i govorite: 'Da bijasmo u danima otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u krvi proroka',

Daničić-Karadžić

I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.

Original

καὶ λέγετε· εἰ ἤμεθα ἐν ταῖς ἡμέραις τῶν πατέρων ἡμῶν, οὐκ ἂν ἤμεθα αὐτῶν κοινωνοὶ ἐν τῷ αἵματι τῶν προφητῶν,

Izgovor

kai legete ei ēmetha en tais hēmerais tōn paterōn hēmōn ouk an ēmetha autōn koinōnoi en tō aimati tōn prophētōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"i govorite: ako bijasmo u tim danima tih otaca naših, ne bismo bili njihovi zajedničari u toj krvi tih proroka,"

Analiza

1. ako bijasmo ... ne bismo bili Izvornik: εἰ ἤμεθα ... οὐκ ἂν ἤμεθα [ei ēmetha ... ouk an ēmetha] Gramatika: Pogodbena rečenica irealnosti (suprotna stvarnosti u prošlosti), tvorena veznikom, glagolom biti u imperfektu (1. lice množine) u protazi te česticom mogućnosti i imperfektom u apodozi. Značenje: Ova gramatička konstrukcija izriče pretpostavku o prošlosti koja se nije dogodila, a kojom govornici samouvjereno tvrde da bi u istim okolnostima postupili moralno nadmoćnije od svojih predaka.

2. u tim danima tih otaca naših Izvornik: ἐν ταῖς ἡμέραις τῶν πατέρων ἡμῶν [en tais hēmerais tōn paterōn hēmōn] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom množine za vrijeme, uz posvojni genitiv imenice i osobne zamjenice. Značenje: Izraz „dani otaca” priziva starozavjetno razdoblje povijesti Izraela. Nazivajući ih „našim ocima”, oni priznaju tjelesnu i povijesnu povezanost, ali se pokušavaju ograditi od njihove krivnje.

3. njihovi zajedničari Izvornik: αὐτῶν κοινωνοὶ [autōn koinōnoi] Gramatika: Osobna zamjenica u objektivnom ili posvojnom genitivu množine ispred imenice u nominativu množine muškog roda koja služi kao imenski predikat. Značenje: Imenica označava duboko zajedništvo, udioništvo i sukrivnju u istom djelu. Farizeji tvrde da ne bi dijelili odgovornost sa svojim precima, ne videći da upravo sada dijele njihov duh pobune protiv Boga.

4. u toj krvi tih proroka Izvornik: ἐν τῷ αἵματι τῶν προφητῶν [en tō aimati tōn prophētōn] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom jednine srednjeg roda koji određuje područje udioništva, praćen posvojnim genitivom množine. Značenje: U biblijskom govoru „krv” označava nasilno oduzet život i krivnju za ubojstvo. Biti zajedničar u krvi znači nositi moralnu i pravnu odgovornost za prolijevanje nevine krvi Božjih glasnika.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 23:30) predstavlja snažnu Isusovu kritiku vjerskog licemjerja i duhovne slijeposti književnika i farizeja. Izgovarajući ove riječi, tadašnji su vjerski vođe pokušavali distancirati sebe od grijeha svojih predaka koji su progonili i ubijali Božje proroke. Kroz naizgled pobožno izražavanje kajanja za prošlost i građenje spomenica starozavjetnim mučenicima, oni su gradili sliku vlastite moralne uzvišenosti i pravednosti, uvjeravajući i sebe i narod da bi u istim okolnostima postupili ispravno i pravedno.

Međutim, glavna teološka poruka stiha leži u razotkrivanju opasnosti samopravednosti i neprepoznate grešne naravi. Dok su se riječima ograđivali od ubojstva proroka, u svojim su srcima njegovali istu mržnju, otpor prema istini i odbacivanje Božje volje, što će uskoro kulminirati raspećem samoga Sina Božjega. Isus nas ovim stihom opominje da prava duhovnost ne leži u osuđivanju tuđih i prošlih grijeha uz pretpostavku vlastite superiornosti, već u poniznom preispitivanju vlastitog srca i prepoznavanju vlastite potrebe za Božjom milošću i pokajanjem u sadašnjosti.