Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer gradite grobove proroka i ukrašavate spomenike pravednika,
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer gradite grobove proroka i ukrašavate spomenike pravednika,
i govorite: 'Da bijasmo u danima otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u krvi proroka',
tako da svjedočite sami sebi da ste sinovi onih koji ubiše proroke.
I vi ispunite mjeru otaca svojih!
Zmije, porodi otrovnica, kako da pobjegnete od osude Gehene?
tako da svjedočite sami sebi da ste sinovi onih koji ubiše proroke.
Tijem samo svjedočite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.
ὥστε μαρτυρεῖτε ἑαυτοῖς ὅτι υἱοί ἐστε τῶν φονευσάντων τοὺς προφήτας·
hōste martureite he'autois hoti huioi este tōn phoneusantōn tous prophētas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"tako da svjedočite samima sebi da sinovi jeste tih ubivših te proroke;"
1. tako da svjedočite samima sebi Izvornik: ὥστε μαρτυρεῖτε ἑαυτοῖς [hōste martureite he'autois] Gramatika: Posljedični veznik praćen glagolom u prezentu indikativa aktiva (2. lice množine) i povratnom zamjenicom u dativu množine (dativ na vlastitu štetu). Značenje: Indikativ nakon ovog veznika naglašava stvarnu, nepobitnu posljedicu njihovih vlastitih riječi: pokušavajući se opravdati, oni nehotice iznose pravno svjedočanstvo protiv samih sebe.
2. sinovi jeste Izvornik: υἱοί ἐστε [huioi este] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda bez člana (naglašava kakvoću i narav) uz glagol biti u prezentu indikativa, 2. lice množine. Značenje: U semitskom načinu izražavanja „biti nečiji sin” ne znači samo biološko podrijetlo, nego dijeljenje iste naravi, značaja i ponašanja. Oni su istinski duhovni nasljednici ubojica proroka.
3. tih ubivših te proroke Izvornik: τῶν φονευσάντων τοὺς προφήτας [tōn phoneusantōn tous prophētas] Gramatika: Poimeničeni particip aorista aktiva u genitivu množine muškog roda s određenim članom, koji upravlja izravnim objektom u akuzativu množine. Značenje: Aoristni particip sažima povijesna ubojstva proroka kao utvrđenu činjenicu. Dok grobovima časte žrtve, svojim stavom prema Isusu potvrđuju da pripadaju lozi počinitelja.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (23,31) predstavlja vrhunac Isusove kristalno jasne kritike upućene pismoznancima i farizejima, u sklopu Njegovih poznatih 'sedam jao'. Iako su vjerske vođe gradile i ukrašavale grobnice proroka tvrdeći da nikada ne bi sudjelovali u zločinima svojih predaka, Isus razotkriva njihovo duboko duhovno licemjerje. Koristeći njihovo vlastito priznanje ('da smo živjeli u dane otaca svojih...'), Isus primjenjuje semitski koncept 'sinovstva' kako bi pokazao da oni ne dijele samo biološko porijeklo s ubojicama proroka, već i istu narav, karakter i neprijateljstvo prema Božjoj istini.
Glavna teološka poruka stiha leži u neizbježnosti Božje pravde i opasnosti duhovne slijepoće te religioznog formalizma. Građenje spomenika mrtvim prorocima dok se istovremeno odbacuje i planira ubojstvo živoga Boga — Isusa Krista — dokazuje da se u njima nastavlja isti obrazac pobune i grijeha. Isus im jasno daje do znanja da su sami sebi postali krunski svjedoci optužbe pred Božjim sudom, potvrđujući da su pravi duhovni baštinici onih koji su proganjali i ubijali Božje glasnike.