Matej 23,32 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I vi ispunite mjeru otaca vaših."

1. KAI HYMEIS (καὶ ὑμεῖς)

Hrvatski prijevodI vi / A vi

Izvornik (grč.)καὶ ὑμεῖς

Transliteracijakai hymeis

Gramatičke nijanseVeznik καὶ (kai) ovdje ima nadovezujuće i pojačavajuće značenje ("i", "a također"), povezujući Isusovu prethodnu tvrdnju u stihu 31 (gdje pismoznanci i farizeji sami svjedoče da su sinovi ubojica proroka) s njihovim osobnim djelovanjem. Osobna zamjenica 2. lica množine u nominativu ὑμεῖς (hymeis - "vi") izričito je naglašena. U grčkom jeziku glagolski oblik već sam po sebi sadrži informaciju o subjektu, pa je dodavanje samostalne zamjenice uvijek u funkciji snažnog isticanja, kontrasta i direktnog usmjeravanja odgovornosti: "Upravo vi", "Vi sami".

Teološko značenjeIsus povlači izravnu, neizbježnu poveznicu između prijašnjih generacija i sadašnjeg naraštaja vjerskih vođa. Nema mjesta distanciranju ili samodopadnoj superiornosti kojom su farizeji tvrdili da bi postupali drugačije od svojih predaka (v. 30). Bog ne gleda samo vanjske religiozne izjave (poput gradnje spomenika prorocima), već prepoznaje isti duhovni kontinuitet pobune i odbacivanja Božje riječi. 2. PLEROSATE (πληρώσατε)

Hrvatski prijevodispunite / dopunite / navršite / dovedite do pune mjere

Izvornik (grč.)πληρώσατε (od glagola πληρόω)

Transliteracijaplērōsate

Gramatičke nijanseRiječ je o imperativu aorista aktiva, 2. lice množine (od glagola πληρόω - plērōō, što znači napuniti, dopuniti do kraja, dovršiti, ostvariti). Aoristni imperativ u starogrčkom jeziku izražava radnju sagledanu u cjelini (svršeni vid), često označavajući trenutačnu, odlučnu naredbu ili dovođenje započete radnje do konačnog svršetka. U ovom specifičnom kontekstu, glagol se ne koristi kao poticaj na činjenje grijeha, već kao tzv. "imperativ dopuštenja/prepuštanja" (imperative of concession) ili "suvereni imperativ presude" (imperative of destiny).

Teološko značenjeOvo je jedna od najsnažnijih ironičnih i sudskih izjava u Evanđeljima. Isus ne naredi grijeh, već prepušta okorjele vjerske vođe vlastitim željama i duhovnoj sljepoći (slično kao u Rimljanima 1,24-28 gdje Bog prepušta ljude njihovim grešnim sklonostima). Pošto su odbili svaku ponudu milosti i odlučno krenuli putem neprijateljstva prema Bogu, Isus im poručuje da dovedu to zlo do logičnog vrhunca. Taj vrhunac ispunjenja bit će upravo odbacivanje, osuda i razapinjanje utjelovljenog Sina Božjega (Isusa Krista), čime će se savršeno dovršiti povijesni niz proganjanja Božjih glasnika. 3. TO METRON (τὸ μέτρον)

Hrvatski prijevod[tu] mjeru / granicu / količinu

Izvornik (grč.)τὸ μέτρον

Transliteracijato metron

Gramatičke nijanseImenica srednjega roda u akuzativu jednine, uz određeni član τὸ koji ukazuje na točno određenu, specifičnu mjeru (doslovno: "tu mjeru", posudu ili standard za mjerenje). Akuzativ označava direktni objekt glagola πληρώσατε — ono što se puni i dovršava.

Teološko značenjeKoncept "mjere grijeha" duboko je ukorijenjen u starozavjetnoj teologiji i kasnijem židovskom poimanju Božjeg suda. U Postanku 15,16 Bog govori Abrahamu da se "mjera grijeha amorejskog još nije navršila" (usp. i 1. Solunjanima 2,16; Otkrivenje 17,4). Ovaj koncept otkriva dvije temeljne istine o Božjem karakteru: Njegovu dugotrpljivost i Njegovu savršenu pravednost. Bog u svojoj milosti dugo trpi ljudsku pobunu i ne kažnjava odmah, ali postoji suvereno određena "mjera" ili "čaša" trpljenja zla. Kad se ta posuda grijeha napuni do ruba, Božji sud postaje neizbježan i neposredan. "To metron" ovdje simbolizira cjelokupnu povijesnu akumulaciju nacionalne i duhovne krivnje zbog prolijevanja krvi nevinih Božjih poslanika. 4. TON PATERON HYMON (τῶν πατέρων ὑμῶν)

Hrvatski prijevod[tih] otaca vaših / vaših predaka

Izvornik (grč.)τῶν πατέρων ὑμῶν

Transliteracijatōn paterōn hymōn

Gramatičke nijanseSintaksa se sastoji od genitiva množine muškog roda s određenim članom (τῶν πατέρων - tōn paterōn, od imenice πατήρ - patēr) i genitiva posvojne/osobne zamjenice 2. lica množine (ὑμῶν - hymōn - "vaših"). Riječ je o genitivu posjedovanja, ali u dubljem smislu o genitivu podrijetla i duhovnog afiniteta ("mjera koja pripada vašim ocima", "mjera koju su vaši oci započeli puniti").

Teološko značenjeRiječ "oci" ovdje nadilazi puko biološko ili genealogijsko značenje te ukazuje na duhovno nasljeđe i moralno poistovjećivanje. U biblijskoj misli, biti "sin" nekoga znači dijeliti njegovu narav, karakter i djela (kao što Isus na drugom mjestu kaže: "Vama je otac đavao", Iv 8,44). Iako su farizeji obredno štovali spomen na mučene proroke i prali ruke od grijeha svojih predaka, Isus razotkriva njihovo licemjerje: njihovo trenutačno kovanje urote protiv samoga Mesije dokazuje da su istinski duhovni nasljednici onih koji su proroke ubijali. Oni ne samo da nasljeđuju krivnju svojih predaka, već vlastitim činom odbacivanja Krista preuzimaju punu solidarnost s tim zlom i dovode ga do konačne, katastrofalne mjere koja će rezultirati sudnjim razorenjem Jeruzalema 70. godine.

Evanđelje po Mateju 23,32 predstavlja jednu od najdramatičnijih, najironičnijih i teološki najsnažnijih Isusovih izjava upućenih onodobnom vjerskom establišmentu. Kroz ovu kratku zapovijed, Isus razotkriva krajnje licemjerje pismoznanaca i farizeja koji su se samoobmanjivo smatrali moralno superiornima svojim precima, dok su istovremeno u srcu gajili istu mržnju prema Božjoj istini koja je te pretke vodila u ubojstvo proroka. Govoreći im da 'ispune mjeru svojih otaca', Isus ne potiče na grijeh, već izriče suverenu sudsko-proročku presudu nad okorjelim srcima: prepušta ih njihovoj vlastitoj volji da dovedu stoljetnu pobunu protiv Boga do samoga vrhunca.

Taj vrhunac ostvarit će se u odbacivanju i razapinjanju Sina Božjega, čime će se preokrenuti posljednja stranica Božjeg dugotrpljenja i do ruba ispuniti čaša nacionalne i duhovne krivnje. Poruka stiha nosi univerzalnu opomenu za svako vrijeme: vanjska religioznost, štovanje tradicije i formalno ograđivanje od tuđih grijeha ne vrijede ništa ako se u srcu odbacuje živa Božja Riječ i Njegov Mesija. Kada čovjek ili zajednica ustrajno odbijaju milost, Božji najstrašniji sud često leži upravo u tome da im dopusti da svoje zlo dovedu do kraja, susrećući se tako s neizbježnim posljedicama vlastitih izbora.