i govorite: 'Da bijasmo u danima otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u krvi proroka',
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i govorite: 'Da bijasmo u danima otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u krvi proroka',
tako da svjedočite sami sebi da ste sinovi onih koji ubiše proroke.
I vi ispunite mjeru otaca svojih!
Zmije, porodi otrovnica, kako da pobjegnete od osude Gehene?
Zbog toga, evo, Ja šaljem k vama proroke i mudrace i pismoznance; neke od njih ubit ćete i razapeti, a neke od njih bičevat ćete u sinagogama svojim i progoniti od grada do grada,
I vi ispunite mjeru otaca svojih!
I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.
καὶ ὑμεῖς πληρώσατε τὸ μέτρον τῶν πατέρων ὑμῶν.
kai humeis plērōsate to metron tōn paterōn humōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I vi ispunite tu mjeru tih otaca vaših."
1. I vi Izvornik: καὶ ὑμεῖς [kai humeis] Gramatika: Veznik praćen naglašenom osobnom zamjenicom u nominativu množine; budući da je lice već sadržano u glagolu, zamjenica snažno ističe subjekt. Značenje: Naglašeno „i vi” izravno povezuje suvremenike s njihovim precima: kao što su očevi započeli djelo odbacivanja Božjih poslanika, tako ga sada njihovi potomci privode kraju.
2. ispunite Izvornik: πληρώσατε [plērōsate] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, imperativ, 2. lice množine; aoristni imperativ zapovijeda cjelovito i konačno izvršenje radnje. Značenje: Ovo je proročki, duboko ironičan imperativ (sličan onomu „Što činiš, čini brzo” upućenom Judi). Isus ih ne potiče na grijeh, nego im skida masku i prepušta ih da do kraja izvrše ono što su u srcu već odlučili — ubojstvo Mesije.
3. tu mjeru tih otaca vaših Izvornik: τὸ μέτρον τῶν πατέρων ὑμῶν [to metron tōn paterōn humōn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda s određenim članom, uz posvojni genitiv množine imenice i zamjenice. Značenje: Slika „mjere” koja se puni potječe iz židovske misli prema kojoj Bog strpljivo podnosi ljudski grijeh dok se određena posuda krivnje ne napuni do vrha, nakon čega neminovno slijedi Božji sud.
Evanđelje po Mateju 23,32 predstavlja jednu od najdramatičnijih, najironičnijih i teološki najsnažnijih Isusovih izjava upućenih onodobnom vjerskom establišmentu. Kroz ovu kratku zapovijed, Isus razotkriva krajnje licemjerje pismoznanaca i farizeja koji su se samoobmanjivo smatrali moralno superiornima svojim precima, dok su istovremeno u srcu gajili istu mržnju prema Božjoj istini koja je te pretke vodila u ubojstvo proroka. Govoreći im da 'ispune mjeru svojih otaca', Isus ne potiče na grijeh, već izriče suverenu sudsko-proročku presudu nad okorjelim srcima: prepušta ih njihovoj vlastitoj volji da dovedu stoljetnu pobunu protiv Boga do samoga vrhunca.
Taj vrhunac ostvarit će se u odbacivanju i razapinjanju Sina Božjega, čime će se preokrenuti posljednja stranica Božjeg dugotrpljenja i do ruba ispuniti čaša nacionalne i duhovne krivnje. Poruka stiha nosi univerzalnu opomenu za svako vrijeme: vanjska religioznost, štovanje tradicije i formalno ograđivanje od tuđih grijeha ne vrijede ništa ako se u srcu odbacuje živa Božja Riječ i Njegov Mesija. Kada čovjek ili zajednica ustrajno odbijaju milost, Božji najstrašniji sud često leži upravo u tome da im dopusti da svoje zlo dovedu do kraja, susrećući se tako s neizbježnim posljedicama vlastitih izbora.