Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer čistite vanjštinu čaše i pladnja, a iznutra su puni grabeža i neumjerenosti.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer čistite vanjštinu čaše i pladnja, a iznutra su puni grabeža i neumjerenosti.
Farizeju slijepi, očisti najprije unutrašnjost čaše, da postane čista i vanjština njezina.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer nalikujete obijeljenim grobovima koji se izvana doduše pokazuju lijepima, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće.
Tako se i vi izvana doduše pokazujete ljudima pravednima, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer gradite grobove proroka i ukrašavate spomenike pravednika,
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer nalikujete obijeljenim grobovima koji se izvana doduše pokazuju lijepima, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće.
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okrečeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvačkijeh i svake nečistote.
Οὐαὶ ὑμῖν, γραμματεῖς καὶ Φαρισαῖοι ὑποκριταί, ὅτι παρομοιάζετε τάφοις κεκονιαμένοις οἵτινες ἔξωθεν μὲν φαίνονται ὡραῖοι, ἔσωθεν δὲ γέμουσιν ὀστέων νεκρῶν καὶ πάσης ἀκαθαρσίας.
Ouai humin grammateis kai Pharisaioi hupokritai hoti paromoiazete taphois kekoniamenois oitines exōthen men phainontai hōraioi esōthen de gemousin osteōn nekrōn kai pasēs akatharsias
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jao vama, pismoznanci i farizeji licemjeri, jer nalikujete grobovima obijeljenima koji izvana doduše pokazuju se lijepi, iznutra pak puni su kostiju mrtvih i svake nečistoće."
1. nalikujete Izvornik: παρομοιάζετε [paromoiazete] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice množine; ovo je jedino mjesto u Novom zavjetu gdje se pojavljuje ova složenica. Značenje: Složenica od prijedloga 'uz/blizu' i glagola 'biti sličan' naglašava tijesnu podudarnost između vanjskog izgleda licemjera i grobnica s kojima ih Isus uspoređuje.
2. grobovima obijeljenima Izvornik: τάφοις κεκονιαμένοις [taphois kekoniamenois] Gramatika: Imenica u dativu množine muškog roda uz particip perfekta pasiva u istom padežu; perfekt označava dovršenu radnju čiji rezultat (bijeli premaz) trajno stoji na grobu. Značenje: Uoči Pashe grobovi su se premazivali vapnom kako hodočasnici ne bi slučajno nagazili na njih i postali obredno nečisti; ironija je u tome što se farizeji, koji bježe od grobne nečistoće, sami uspoređuju s grobovima.
3. izvana doduše... iznutra pak Izvornik: ἔξωθεν μὲν... ἔσωθεν δὲ [exōthen men... esōthen de] Gramatika: Klasična grčka korelativna konstrukcija dviju čestica ('s jedne strane... s druge strane') uparena s prilozima za vanjsko i unutarnje. Značenje: Gramatička simetrija snažno podcrtava nepomirljivi rascjep između blistave vanjske fasade i truleži koja se skriva iza nje.
4. pokazuju se lijepi Izvornik: φαίνονται ὡραῖοι [phainontai hōraioi] Gramatika: Glagol u prezentu, medij/pasiv, indikativ, 3. lice množine, s pridjevom u nominativu množine muškog roda. Značenje: Glagol u mediopasivu znači 'pojavljivati se, činiti se na prvi pogled', dok pridjev označava nešto skladno i oku ugodno; riječ je o ljepoti koja postoji samo na površini.
5. kostiju mrtvih i svake nečistoće Izvornik: ὀστέων νεκρῶν καὶ πάσης ἀκαθαρσίας [osteōn nekrōn kai pasēs akatharsias] Gramatika: Niz imenica i pridjeva u genitivu koji ovisi o glagolu 'biti pun' (genitiv sadržaja). Značenje: Prema Mojsijevu zakonu, dodir s mrtvacem ili kostima izazivao je najteži stupanj obredne nečistoće; oni koji sebe smatraju vrhuncem čistoće u svojoj su nutrini izvor duhovne smrti. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (od aram. פְּרִישַׁיָּא perishaya / heb. פְּרוּשִׁים perushim) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od korijena 'parash' (odvojiti, razlučiti), što označava one koji su se odvojili od obredne nečistoće i običnog puka radi strogog vršenja Zakona i usmene predaje.
Ovaj stih predstavlja jedan od najsnažnijih i najradikalnijih Isusovih ukora u cijelom Novom zavjetu, usmjeren protiv opasnosti religioznog licemjerja i praznog formalizma. Koristeći se upečatljivom kulturnom slikom obijeljenih grobova – koji su izvana izgledali čisto i estetski privlačno kako bi upozorili prolaznike na opasnost od obredne nečistoće – Isus preokreće paradigmu: same vjerske vođe, koji bi trebali biti putokaz prema svetosti i životu, zapravo su nevidljivi izvori duhovne zaraze i smrti. Njihova vanjska pobožnost, strogo obnašanje propisa i želja za priznanjem pred ljudima služe tek kao blistava fasada koja prikriva unutarnju moralnu trulež, ponos, sebičnost i duhovnu smrt.
Glavna teološka poruka ovoga stiha jest da Bog ne traži vanjsku glumu niti se da prevariti religioznim kozmetičkim zahvatima, već traži potpunu istinu i preobrazbu ljudskoga srca. Prava svetost nije rezultat vanjskog konformizma ili vlastita napora u ispunjavanju pravila, nego plod unutrašnjeg preporoda i života koji Bog daje oživljavajući duhovno mrtvo srce. Stih stoji kao trajno proročko upozorenje svakom vjerniku i vjerskoj zajednici u svim vremenima: čuvati se rascjepa između vanjskog izlaganja vjere i unutarnjeg stanja duše, jer je pred živim Bogom jedino važno čisto srce ispunjeno Njegovim Duhom i istinskom ljubavlju.