Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer dajete desetinu od metvice i kopra i kima, a ostaviste ono važnije u Zakonu: Pravdu i Milosrđe i Vjernost; ovo je trebalo činiti, a ono ne ostavljati.
Vođe slijepi, koji cijedite komarca, a gutate devu!
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer čistite vanjštinu čaše i pladnja, a iznutra su puni grabeža i neumjerenosti.
Farizeju slijepi, očisti najprije unutrašnjost čaše, da postane čista i vanjština njezina.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer nalikujete obijeljenim grobovima koji se izvana doduše pokazuju lijepima, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer čistite vanjštinu čaše i pladnja, a iznutra su puni grabeža i neumjerenosti.
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri što čistite spolja čašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.
Οὐαὶ ὑμῖν, γραμματεῖς καὶ Φαρισαῖοι ὑποκριταί, ὅτι καθαρίζετε τὸ ἔξωθεν τοῦ ποτηρίου καὶ τῆς παροψίδος, ἔσωθεν δὲ γέμουσιν ἐξ ἁρπαγῆς καὶ ἀκρασίας.
Ouai humin grammateis kai Pharisaioi hupokritai hoti katharizete to exōthen tou potēriou kai tēs paropsidos esōthen de gemousin ex harpagēs kai akrasias
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jao vama, pismoznanci i farizeji licemjeri, jer čistite ono izvana čaše i pladnja, iznutra pak puni su od grabeža i neumjerenosti."
1. Jao vama Izvornik: Οὐαὶ ὑμῖν [Ouai humin] Gramatika: Uzvik praćen osobnom zamjenicom u dativu množine za drugo lice (dativ interesa ili nepovoljnosti). Značenje: Proročka formula tužaljke i osude koja ne izražava osvetoljubivu kletvu, nego duboku bol nad duhovnom sljepoćom i neumitnim sudom koji slijedi zbog odbijanja istine.
2. licemjeri Izvornik: ὑποκριταί [hupokritai] Gramatika: Imenica u vokativu množine muškog roda, u izravnom obraćanju. Značenje: Izvorno označava kazališnog glumca koji govori ispod maske; ovdje razotkriva religioznost svedenu na vanjsku predstavu za publiku, u kojoj pobožna forma skriva posve drukčije stanje srca.
3. čistite Izvornik: καθαρίζετε [katharizete] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice množine; nesvršeni vid prezenta naglašava trajnu, redovitu i ponavljanu radnju. Značenje: Odnosi se na skrupulozno obredno pranje posuđa prema usmenim predajama, čime se težište svetosti premješta s moralne čistoće pred Bogom na izvanjski ritualizam.
4. ono izvana čaše i pladnja Izvornik: τὸ ἔξωθεν τοῦ ποτηρίου καὶ τῆς παροψίδος [to exōthen tou potēriou kai tēs paropsidos] Gramatika: Prilog mjesta poimeničen određenim članom srednjeg roda u akuzativu jednine ('ono izvana'), uz dvije imenice u posvojnom genitivu jednine. Značenje: Čaša i pladanj za birana jela slika su cijeloga života: dok se posuda s vanjske strane obredno glanca, sadržaj u njoj stečen je na nečist i nepravedan način.
5. iznutra pak puni su Izvornik: ἔσωθεν δὲ γέμουσιν [esōthen de gemousin] Gramatika: Prilog uz suprotnu česticu koja uspostavlja oštar kontrast s prethodnom tvrdnjom, te glagol u prezentu aktiva, 3. lice množine. Značenje: Glagol označava dupkom napunjenu posudu ili natovareni brod; unutarnji prostor čaše i pladnja (kao i samih vjerskih vođa) do vrha je ispunjen moralnom pokvarenošću.
6. od grabeža i neumjerenosti Izvornik: ἐξ ἁρπαγῆς καὶ ἀκρασίας [ex harpagēs kai akrasias] Gramatika: Prijedlog s dvjema imenicama u genitivu jednine ženskog roda; prijedlog označava podrijetlo ili izvor iz kojega proizlazi sadržaj posude. Značenje: Grabež označava nasilno otimanje i pohlepno prisvajanje tuđega, a neumjerenost (doslovno 'nemoć nad samim sobom') nesposobnost vladanja vlastitim strastima i prohtjevima. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (od aram. פְּרִישַׁיָּא perishaya / heb. פְּרוּשִׁים perushim) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od korijena 'parash' (odvojiti, razlučiti), što označava one koji su se odvojili od obredne nečistoće i običnog puka radi strogog vršenja Zakona i usmene predaje.
U ovom oštrom proročkom prijekoru (Mt 23,25), Isus Krist razotkriva temeljnu zabludu i duhovnu patologiju legalističke religioznosti: redukciju vjere na vanjski obred i moralni formalizam. Korištenjem snažne i pamtljive metafore o posuđu koje je izvana besprijekorno čisto, a iznutra prepuno moralne nečistoće, Isus naglašava da Boga ne zanima kozmetička pobožnost koja služi ljudskoj hvali, već stvarna svetost koja proizlazi iz preobraženog srca. Vanjsko obdržavanje vjerskih propisa postaje Bogu odvratno licemjerje ako služi kao paravan za socijalnu nepravdu, pohlepu (grabež) i sebično popuštanje strastima (neumjerenost).
Glavna teološka poruka ovog stiha jest da istinska duhovna čistoća mora započeti u unutrašnjosti čovjeka — u njegovu srcu, motivima i moralnom integritetu. Kao što Isus pojašnjava u sljedećem stihu (Mt 23,26), tek kada se očisti unutrašnjost čaše, i njena vanjština postaje istinski čista. Bog zahtijeva cjelovitost bića (nerazdvojivost vjere i morala), pozivajući vjernike na autentičan život u kojem vanjska djela pobožnosti vjerodostojno odražavaju unutarnju pravednost, ljubav prema bližnjemu i poniznost pred Bogom.