Zaista, kažem vam: doći će sve ovo na naraštaj ovaj.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Zaista, kažem vam: doći će sve ovo na naraštaj ovaj.
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko puta htjedoh sabrati djecu tvoju kao što ptica sabire ptiće svoje pod krila, a ne htjedoste!
Gle, ostavlja vam se kuća vaša pusta.
Jer kažem vam: nipošto Me nećete vidjeti od sada dok god ne reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!'"
Gle, ostavlja vam se kuća vaša pusta.
Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta.
ἰδοὺ ἀφίεται ὑμῖν ὁ οἶκος ὑμῶν ἔρημος.
idou aphietai humin ho oikos humōn erēmos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Gle, ostavlja se vama ta kuća vaša pusta."
1. Gle Izvornik: ἰδοὺ [idou] Gramatika: Pokazna čestica (izvorno imperativ aorista medija glagola 'vidjeti') koja služi za snažno privlačenje pozornosti na ono što slijedi. Značenje: U proročkom govoru ova riječ redovito uvodi svečanu objavu Božjeg suda koji upravo stupa na snagu.
2. ostavlja se vama Izvornik: ἀφίεται ὑμῖν [aphietai humin] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa pasiva, 3. lice jednine, praćen osobnom zamjenicom u dativu množine (dativ nepogodnosti - dativus incommodi). Prezent je ovdje proročki i trenutačni: odluka o napuštanju donosi se upravo u ovom času, a pasiv je 'božanski' (Bog je onaj koji ostavlja). Značenje: Bog povlači svoju prisutnost (Šekinu) iz Hrama i prepušta ga isključivo ljudima ('vama'). Ono što je čovjek odbio dijeliti s Bogom, ostaje prepušteno samo sebi i svojoj propasti.
3. ta kuća vaša Izvornik: ὁ οἶκος ὑμῶν [ho oikos humōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu množine. Značenje: Izraz se odnosi prvenstveno na jeruzalemski Hram, ali i na sam grad i njegovu vladajuću strukturu. Time što ga naziva 'vašom kućom', a ne više 'kućom Božjom' ili 'kućom Oca mojega', Isus objavljuje da je Hram izgubio svoj sveti status jer je u njemu odbačen Mesija.
4. pusta Izvornik: ἔρημος [erēmos] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda koji stoji u službi predikatnog proširka (označava stanje u kojemu kuća ostaje nakon što je napuštena). Značenje: Izravna aluzija na proročanstva iz Jeremije (Jr 12,7; 22,5) o opustošenju Hrama i kraljevskog doma. Bez Božje prisutnosti, čak i najveličanstvenije svetište u duhovnom smislu postaje obična pustinja, što će se nekoliko desetljeća kasnije (70. godine) očitovati i u njegovu fizičkom razorenju.
Ovaj stih (Mt 23,38 / Lk 13,35) predstavlja jedan od najdramatičnijih i najtragičnijih trenutaka u Novi zavjetu: izricanje božanskog suda nad Jeruzalemom i njegovim Hramom zbog upornog odbijanja Božjih glasnika i samoga Mesije. Isusova poruka ne nosi ton samovoljne osvete, već duboke duboke tuge i proročkog žalopojnog upozorenja. Odbacivši Krista, koji je istinska slava i ispunjenje Hrama, narod i vjerske vođe izabrali su put koji neizbježno vodi u propast.
Glavna poruka stiha leži u teološkoj istini da nijedna ljudska institucija, tradicija ili sveto mjesto ne može zadržati svoju svetost i smisao bez žive Božje prisutnosti. Kada Bog napusti "svoj dom", on postaje "vaš dom" – ispražnjen od milosti i prepušten pustoši. Stih služi kao trajna opomena svim vjernicima u svim vremenima: vanjska religioznost i lišavanje odnosa sa živim Bogom rezultira duhovnom prazninom i neizbježnim padom.