Matej 24,3 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Sjedećeg pak njega na Gori Maslina pristupiše njemu učenici nasamo govoreći: Reci nama kada ovo će biti, i što [je] znak tvoje prisutnosti i svršetka vijeka."

1.Καθημένου δὲ αὐτοῦ

Hrvatski prijevodA dok je sjedio (dosl. Sjedećeg pak njega)

IzvornikΚαθημένου (grč. korijen κάθημαι - sjediti)

Transliteracijakathēmenou de autou

Gramatičke nijanseSintagma je u gramatičkoj konstrukciji genitiva apsolutnog (genitive absolute). Riječ 'καθημένου' je particip prezenta medijopasiva u genitivu jednine muškog roda. Koristi se za izražavanje radnje koja predstavlja vremensku ili okolnostnu pozadinu glavnoj radnji rečenice ('pristupiše'). Medijopasivni oblik izražava tjelesno stanje ili zauzimanje položaja.

Teološko značenjeSjedanje je u židovskoj tradiciji formalni položaj učitelja (rabina) i suca s autoritetom (kao u Mt 5,1 na početku Propovijedi na gori). Isus na Maslinskoj gori ne govori kao običan propovjednik, već zauzima katedru vrhovnog Učitelja i eshatološkog Suca koji svojim učenicima otkriva božanske tajne o kraju povijesti i sudu nad svijetom.

2.ἐπὶ τοῦ Ὄρους τῶν Ἐλαιῶν

Hrvatski prijevodna Gori Maslina (Maslinskoj gori)

IzvornikὌρους τῶν Ἐλαιῶν (grč.); heb. הַר הַזֵּיתִים (Har ha-Zeitim)

Transliteracijaepi tou Orous tōn Elaiōn

Gramatičke nijansePrijedlog 'ἐπὶ' (na, iznad) u kombinaciji s genitivom mjesta ('τοῦ Ὄρους') označava lokaciju na uzvišenju. Riječ 'ὄρους' je genitiv jednine srednjeg roda imenice 'ὄρος' (brdo, gora), dok je 'ἐλαιῶν' genitiv množine ženskog roda imenice 'ἐλαία' (maslina), funkcionirajući kao posvojni genitiv koji opisuje prirodu gore.

Teološko značenjeMaslinska gora ima fundamentalno eshatološko značenje u židovskoj i kršćanskoj teologiji. Prema proroku Zahariji (Zah 14,4), to je točno mjesto na koje će stati noge Jahvine u Dan Gospodnji na kraju vremena kako bi donio sud i spasenje. Isusovo smještanje na Maslinsku goru prije izricanja proročanstva o svršetku svijeta izravan je teološki znak: On je Jahve koji dolazi, ispunjenje starozavjetnih apokaliptičkih proročanstava.

3.προσῆλθον αὐτῷ οἱ μαθηταὶ κατʼ ἰδίαν

Hrvatski prijevodpristupiše mu učenici nasamo (u odvojenosti)

Izvornikπροσῆλθον (grč. προσέρχομαι - pristupiti), μαθηταὶ (grč. μαθητής - učenik), κατʼ ἰδίαν (grč. ἴδιος - vlastit, osoban)

Transliteracijaprosēlthon autō hoi mathētai kat' idian

Gramatičke nijanseGlagol 'προσῆλθον' je aorist aktivni indikativ (3. lice množine), što označava svršenu povijesnu radnju. Idiomatska fraza 'κατʼ ἰδίαν' sastoji se od prijedloga 'κατά' s akuzativom jednine ženskog roda pridjeva 'ἴδιος' (podrazumijeva se imenica 'χώρα' ili 'ὁδός'), a u priložnom smislu znači 'nasamo', 'odvojeno', 'privatno'.

Teološko značenjeGlagol 'προσέρχομαι' u Matejevom evanđelju često nosi liturgijski prizvuk pristupanja božanstvu s poštovanjem i traženjem dublje spoznaje. Povlačenje 'nasamo' ('kat' idian') ključan je hermeneutički motiv u evanđeljima: duboke eshatološke tajne kraljevstva Božjeg ne izlažu se nerazumnom mnoštvu, već se otkrivaju u intimnom zajedništvu vjeri odanih učenika, koji predstavljaju zametak nove zajednice – Crkve.

4.Εἰπὸν ἡμῖν πότε ταῦτα ἔσται

Hrvatski prijevodReci nam kada će to (ova zbivanja) biti

IzvornikΕἰπὸν (grč. λέγω / εἶπον - reći), ταῦτα (grč. οὗτος - ovaj, to), ἔσται (grč. εἰμί - biti)

Transliteracijaeipon hēmin pote tauta estai

Gramatičke nijanse'Εἰπὸν' je imperativ aorista drugog, aktivnog (2. lice jednine), izražava izravnu i neposrednu molbu. 'Ταῦτα' je pokazna zamjenica u nominativu množine srednjeg roda ('ova zbivanja'). 'Ἔσται' je futur indikativ medijopasivnog oblika od glagola 'εἰμί' (biti) u 3. licu jednine; u grčkom jeziku je pravilo da subjekti u množini srednjeg roda često uzimaju glagol u jednini (tzv. shema Attic).

Teološko značenjeOvo je prvi dio učenikovog upita. Pokazna zamjenica 'ταῦτα' ('ovo / ta zbivanja') neposredno se odnosi na Isusovu šokantnu izjavu iz prethodnog stiha (Mt 24,2) o potpunom razorenju Jeruzalemskog hrama. Učenici traže vremensku odrednicu ('kada') za taj povijesni sud i pad religijskog središta Izraela, što smatraju događajem kozmičkih razmjera.

5.καὶ τί τὸ σημεῖον

Hrvatski prijevodi što/koji [je] znak

Izvornikτί (grč. τίς - tko/što), σημεῖον (grč. znak, čudo); heb. אוֹת (ot)

Transliteracijakai ti to sēmeion

Gramatičke nijanseUpitna zamjenica 'τί' (nominativ jednine srednjeg roda) stoji uz imenicu 'σημεῖον' (također u nominativu jednine srednjeg roda, sa svojim određenim članom 'τὸ'). U rečenici je prisutna elipsa glagola 'εστίν' (je / će biti), što je uobičajeno u grčkim upitnim konstrukcijama.

Teološko značenjeRiječ 'σημεῖον' (znak, heb. 'ot') u biblijskoj teologiji označava vidljivu, često nadnaravnu manifestaciju, putokaz ili proročki dokaz koji najavljuje i potvrđuje Božje djelovanje u povijesti. U apokaliptičkom kontekstu, učenici ne traže običan dokaz, već kozmički predznak ili proročki indikator koji će najaviti neposrednu blizinu konačnog raspleta i Kristovog dolaska, kako rasplet ne bi dočekali nepripravni.

6.τῆς σῆς παρουσίας

Hrvatski prijevodtvoje prisutnosti / tvoga dolaska (paruzije)

Izvornikπαρουσίας (grč. παρουσία - prisutnost, dolazak)

Transliteracijatēs sēs parousias

Gramatičke nijanseImenica 'παρουσίας' je u genitivu jednine ženskog roda, uz posvojni pridjev 'σῆς' (tvoje) te određeni član 'τῆς', čineći posvojnu konstrukciju vezanu uz 'znak'. Korijen riječi dolazi od participijalnog oblika glagola 'πάρειμι' (biti prisutan, stići).

Teološko značenjeRiječ 'parousia' jedan je od najvažnijih tehničkih termina novozavjetne eshatologije. U svjetovnom grčko-rimskom jeziku on je označavao službeni, svečani i kraljevski posjet (dolazak) cara ili kralja nekom gradu, ili pak javljanje božanstva. U Novom zavjetu (samo u Mateju među evanđeljima), izraz označava Drugi Kristov dolazak u slavi na kraju vremena. To nije tek kratkotrajni događaj dolaska, već uspostava Njegove trajne, suverene i slavne prisutnosti kao Gospodara nad čitavim stvorenjem.

7.καὶ συντελείας τοῦ αἰῶνος

Hrvatski prijevodi svršetka (dovršenja) vijeka / svijeta

Izvornikσυντελείας (grč. συντέλεια - dovršenje, svršetak), αἰῶνος (grč. αἰών - vijek, eon, svijet); heb. אַחֲרִית הַיָּמִים (acharit ha-yamim - kraj dana) / עוֹלָם (olam - vijek/svijet)

Transliteracijakai synteleias tou aiōnos

Gramatičke nijanseImenica 'συντελείας' je u genitivu jednine ženskog roda (vezana veznikom 'καὶ' uz 'παρουσίας', te obje ovise o riječi 'σημεῖον'). 'Συντέλεια' je složenica prijedloga 'σύν' (zajedno, sa) i korijena 'τέλος' (kraj, cilj, svrha). 'Αἰῶνος' je genitiv jednine muškog roda imenice 'αἰών'.

Teološko značenjeFraza 'synteleia tou aiōnos' karakteristična je za Matejevo evanđelje (usp. Mt 13,39.40.49; 28,20). Izraz ne označava puku destrukciju ili nestanak vremena, već 'dovršenje', 'kulminaciju' i 'žetvu' povijesti, dostizanje njezine božanske svrhe. U židovskoj apokaliptici povijest je podijeljena na 'sadašnji vijek' (olam ha-zeh), obilježen grijehom, i 'budući vijek' (olam ha-ba), razdoblje Božjeg kraljevstva. Svršetak vijeka je prijelazni eshatološki trenutak kada Kristova paruzija donosi konačni sud, razračunava sa zlom i u punini uvodi vječno Božje kraljevstvo.

Matej 24,3 predstavlja ključnu prekretnicu u Matejevom evanđelju i svečani je uvod u tzv. Maslinsku besjedu (veliki eshatološki govor). Zauzimanjem učiteljskog i sudijskog položaja na Maslinskoj gori – mjestu koje hebrejski proroci povezuju s konačnim Božjim zahvatom u povijest i dolaskom Jahve (Zah 14,4) – Isus se otkriva kao Gospodar povijesti i ispunjenje starozavjetnih eshatoloških nada. Učenici, potreseni Isusovom najavom o razorenju Hrama, postavljaju dvostruko pitanje koje povezuje povijesni pad Jeruzalema (nacionalnu tragediju i sud nad starim savezom) s kozmičkim krajem svijeta i Njegovim dolaskom u slavi.

Glavna poruka stiha leži u neraskidivoj vezi između Kristove osobe i svršetka povijesti. Učenici ne pitaju samo o apstraktnom 'kraju svijeta', već traže znak Njegove 'paruzije' – Njegovog suverenog kraljevskog dolaska i trajne slavne prisutnosti. Tim pitanjem evanđelist Matej postavlja teološki okvir za čitavu 24. i 25. glavu: povijest se ne kreće prema besmislenom kaosu ili besciljnoj katastrofi, već hodi prema svom osmišljenom vrhuncu u proslavljenom Kristu, Sucu i Kralju, čiji dolazak zahtijeva stalnu budnost, vjernost i duhovnu pripravnost Crkve.