A dok On sjeđaše na Maslinskoj gori, pristupiše Mu učenici nasamo govoreći: "Reci nam kada će to biti i koji je znak Tvoga dolaska i svršetka vijeka?"
I odgovori Isus i reče im: "Gledajte da vas tko ne zavede.
Jer mnogi će doći pod Imenom Mojim govoreći: 'Ja sam Krist', i mnoge će zavesti.
A čut ćete ratove i glasine o ratovima; gledajte, ne uznemirujte se, jer treba da se to dogodi, ali još nije svršetak.
Jer podignut će se narod na narod i kraljevstvo na kraljevstvo, i bit će gladi i potresa po raznim mjestima.
Jer mnogi će doći pod Imenom Mojim govoreći: 'Ja sam Krist', i mnoge će zavesti.
Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: ja sam Hristos. I mnoge će prevariti.
πολλοὶ γὰρ ἐλεύσονται ἐπὶ τῷ ὀνόματί μου λέγοντες· ἐγώ εἰμι ὁ χριστός, καὶ πολλοὺς πλανήσουσιν.
polloi gar eleusontai epi tō onomati mou legontes egō eimi ho christos kai pollous planēsousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mnogi jer doći će na to imenu mojem govoreći: ja jesam taj Krist, i mnoge zavest će."
1. Mnogi jer doći će Izvornik: πολλοὶ γὰρ ἐλεύσονται [polloi gar eleusontai] Gramatika: Uzročna čestica 'gar' stoji na drugom mjestu i obrazlaže prethodno upozorenje iz 4. stiha, dok je glagol u futuru, 3. lice množine, s deponentnim oblikom. Pridjev 'polloi' u nominativu množine muškog roda stoji na samom početku radi naglaska. Značenje: Pojava lažnih mesija nije iznimka nego masovna i trajna pojava kroz povijest. Naglasak na riječi 'mnogi' upozorava učenike da se ne daju impresionirati brojnošću ni učestalošću takvih samozvanaca.
2. na to imenu mojem Izvornik: ἐπὶ τῷ ὀνόματί μου [epi tō onomati mou] Gramatika: Prijedlog 'epi' s dativom ovdje označava temelj, oslonac ili poziv na autoritet ('na temelju moga imena', 'pozivajući se na moje ime'). Imenica 'onoma' je u dativu jednine srednjeg roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Značenje: U biblijskoj misli 'ime' označava samu osobu, njezin autoritet i poslanje. Lažni kristi prisvajat će Isusov mesijanski naslov i ugled kako bi svojim lažima dali privid božanske ovlasti.
3. govoreći Izvornik: λέγοντες [legontes] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda. Kao priložni particip načina opisuje kako će ti mnogi nastupati prigodom svoga dolaska i uvodi izravni govor. Značenje: Prijevara se prvenstveno odvija kroz riječ i samoproglašenje. Njihov nastup temelji se na glasnom prisvajanju mesijanskog identiteta.
4. ja jesam taj Krist Izvornik: ἐγώ εἰμι ὁ χριστός [egō eimi ho christos] Gramatika: Osobna zamjenica 'egō' je izričito navedena uz glagol 'eimi' (prezent indikativa, 1. lice jednine), što u grčkom stvara snažan naglasak na subjektu ('upravo ja sam'). Imenica 'christos' ima određeni član, čime se označava očekivani, jedinstveni Pomazanik. Značenje: Izraz 'ja jesam' priziva čak i starozavjetno Božje ime, dok određeni član uz 'Krist' pokazuje da ovi varalice ne tvrde tek da su pomazani proroci, nego da su osobno onaj jedini, obećani Mesija.
5. i mnoge zavest će Izvornik: καὶ πολλοὺς πλανήσουσιν [kai pollous planēsousin] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 3. lice množine, s objektom 'pollous' u akuzativu množine. Ponavljanje korijena 'mnogi' (polloi... pollous) stvara retorički paralelizam između mnoštva varalica i mnoštva prevarenih. Značenje: Glagol 'planaō' izvorno znači skrenuti s pravoga puta, odlutati. Tragična posljedica lažnog mesijanstva jest to što će velik broj ljudi doista biti odvučen od istine, što zahtijeva stalnu duhovnu budnost. Imena: - Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ, aram. מְשִׁיחָא) / Christos (heb. Mašiah)] (ostalo) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev od glagola 'chriō' (pomazati uljem), koji prevodi hebrejsku riječ 'Mašiah' (Mesija). U Starom zavjetu uljem su se pomazivali kraljevi, svećenici i proroci kao znak Božjeg izabranja i posvećenja, a u Novom zavjetu naslov postaje vlastito ime za obećanog Otkupitelja.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (24:5) predstavlja ključno Isusovo eshatološko upozorenje i temeljni imperativ duhovne budnosti za Crkvu svih vremena. Isus proročki razotkriva da najveća opasnost za vjernike u posljednjim vremenima neće dolaziti prvenstveno od vanjskog progona, otvorenog ateizma ili izravnih napada na kršćanstvo, već iznutra – kroz suptilnu duhovnu obmanu i imitaciju autentičnog Evanđelja. Lažni mesije i učitelji neće djelovati pod tuđim zastavama, već će usurpirati Kristovo ime, Njegov autoritet i Njegov jedinstveni identitet („Ja sam Krist”), koristeći se kršćanskom terminologijom kako bi zadobili povjerenje mnoštva.
Glavna poruka stiha jest da je duhovna prevara masovna, uvjerljiva i pogubna („mnoge će zavesti”), zbog čega kršćanska vjera ne smije biti zasnovana na naivnom povjerenju u karizmatične vođe, čudesne znakove ili uzvišene titule. Naprotiv, Isus poziva svoje učenike na trajno teološko razlučivanje duhova i čvrsto ukorjenjivanje u autentičnoj istini Božje riječi. Jedina istinska zaštita od eshatološke zablude leži u nepokolebljivom poznavanju i vjernosti pravome pastiru, Isusu Kristu, kako bi vjernik ostao postojan i nepodložan prevarama onih koji dolaze u Njegovo ime.