Jer sve to pogani ištu; ta zna Otac vaš Nebeski da vam je sve to potrebno.
Jer sve to pogani ištu; ta zna Otac vaš Nebeski da vam je sve to potrebno.
Tražite pak najprije Kraljevstvo Božje i Pravednost Njegovu, i sve će vam se to pridodati.
Ne brinite se dakle tjeskobno za sutra; jer sutra će se brinuti samo za sebe. Dosta je danu zla njegova.
Ne brinite se dakle tjeskobno za sutra; jer sutra će se brinuti samo za sebe. Dosta je danu zla njegova.
Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.
μὴ οὖν μεριμνήσητε εἰς τὴν αὔριον· ἡ γὰρ αὔριον μεριμνήσει τὰ ἑαυτῆς. ἀρκετὸν τῇ ἡμέρᾳ ἡ κακία αὐτῆς.¶
mē oun merimnēsēte eis tēn aurion hē gar aurion merimnēsei ta he'autēs arketon tēa hēmera hē kakia autēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne dakle zabrinite se za to sutra; to jer sutra brinut će se za sebe. Dovoljno tome danu ta nevolja njegova."
1. Ne dakle zabrinite se Izvornik: μὴ οὖν μεριμνήσητε [mē oun merimnēsēte] Gramatika: Niječna čestica μὴ s glagolom u aoristu konjunktiva aktivnog (2. lice množine) tvori zabranu kojom se sprječava sam početak ili upad u neku radnju. Veznik οὖν ("dakle", "stoga") izravno izvodi zaključak iz prethodnog obećanja o Očevoj brizi. Značenje: Korijen glagola μεριμνάω povezan je s pojmom dijeljenja i rastrganosti: tjeskobna briga dijeli čovjekovo srce i odvlači ga od povjerenja u Boga. Aoristom Isus poziva učenike da uopće ne dopuste takvoj tjeskobi da započne u njihovim mislima.
2. za to sutra Izvornik: εἰς τὴν αὔριον [eis tēn aurion] Gramatika: Prijedlog εἰς ("u", "prema", "za") s akuzativom ženskog člana τὴν i prilogom αὔριον ("sutra"). Član je u ženskom rodu jer se u grčkom podrazumijeva ispuštena imenica ἡμέρα ("dan"), pa izraz funkcionira kao poimeničeni prilog: "za sutrašnji [dan]". Značenje: Prijedlog εἰς slikovito prikazuje kako čovjek svojim mislima i strahovima unaprijed "ulazi" u budućnost koja još ne postoji, trošeći današnju snagu na sutrašnje pretpostavke.
3. to jer sutra brinut će se za sebe Izvornik: ἡ γὰρ αὔριον μεριμνήσει ἑαυτῆς [hē gar aurion merimnēsei he'autēs] Gramatika: Veznik γὰρ ("jer") uvodi obrazloženje, dok je glagol u futuru indikativa aktivnog (3. lice jednine) praćen povratnom zamjenicom u genitivu jednine ženskog roda (ἑαυτῆς) koja označava predmet brige. Sutrašnji dan je ovdje personificiran kao živo biće koje preuzima vlastitu brigu. Značenje: Ova upečatljiva personifikacija razotkriva besmisao tjeskobe: budući dani imat će vlastite okolnosti, ali i novu Božju milost predviđenu za taj trenutak. Čovjek nije pozvan nositi teret budućnosti prije nego što ona stigne.
4. Dovoljno tome danu Izvornik: ἀρκετὸν τῇ ἡμέρᾳ [arketon tēa hēmera] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine srednjeg roda (ἀρκετὸν) stoji kao imenski predikat uz ispuštenu kopulu "jest", iako je subjekt (ἡ κακία) ženskog roda — u grčkom srednji rod ovdje ima općenitu, apstraktnu vrijednost ("dovoljna je stvar"). Imenica ἡμέρᾳ je u dativu jednine s određenim članom koji ima distributivno značenje ("svakomu pojedinom danu"). Značenje: Bog je mudro odmjerio ljudsko vrijeme na pojedinačne dane kako čovjeka ne bi slomila težina cijeloga života odjednom. Snaga i milost daju se za danas, pa se i životne kušnje trebaju prihvaćati unutar granica današnjeg dana.
5. ta nevolja njegova Izvornik: ἡ κακία αὐτῆς [hē kakia autēs] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom, praćena osobnom zamjenicom u genitivu jednine ženskog roda (αὐτῆς) koja se odnosi na imenicu "dan". U ovom semitski obojenom mudrosnom izričaju κακία ne označava moralnu zloću ili grijeh, nego fizičku tegobu, muku i nevolju. Značenje: Isus je potpuno realističan: vjera u Boga ne uklanja svakodnevne životne teškoće i napore. Međutim, svaka dnevna nevolja ima svoju granicu i dovoljna je sama po sebi, pa joj ne treba dodavati izmišljene terete sutrašnjice.
Ovaj stih (Matej 6:34) predstavlja vrhunac Isusovog učenja o pouzdanju u Božju providnost u Govoru na gori, te poziva vjernike da žive u sadašnjosti. Tjeskoba se ovdje prikazuje ne samo kao psihološki teret, već kao duhovni problem – oblik 'praktičnog ateizma' u kojem osoba živi kao da nebeski Otac ne postoji ili se ne brine o njenim potrebama.
Glavna poruka nije poziv na pasivnost ili odbacivanje mudrog planiranja, već oslobođenje od paralizirajuće anksioznosti o onome što je izvan naše kontrole. Prihvaćajući da svaki dan nosi svoje vlastite teškoće, pozvani smo prepustiti budućnost Bogu, te tako slobodna srca i uma tražiti Božje kraljevstvo u sadašnjem trenutku.