U onaj čas pristupiše učenici Isusu govoreći: "Tko je dakle veći u Kraljevstvu Nebeskom?"
U onaj čas pristupiše učenici Isusu govoreći: "Tko je dakle veći u Kraljevstvu Nebeskom?"
I pozva k Sebi djetence, postavi ga u sredinu njihovu
i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao dječica, nipošto nećete ući u Kraljevstvo Nebesko.
Tko god dakle ponizi sebe kao ovo djetence, taj je veći u Kraljevstvu Nebeskom.
I tko god primi jedno takvo djetešce u Ime Moje, Mene prima.
i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao dječica, nipošto nećete ući u Kraljevstvo Nebesko.
I reče im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko.
καὶ εἶπεν· ἀμὴν λέγω ὑμῖν· ἐὰν μὴ στραφῆτε καὶ γένησθε ὡς τὰ παιδία, οὐ μὴ εἰσέλθητε εἰς τὴν βασιλείαν τῶν οὐρανῶν.
kai eipen amēn legō humin ean mē straphēte kai genēsthe hōs ta paidia ou mē eiselthēte eis tēn basileian tōn ouranōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i reče: amen kažem vama: ako ne okrenete se i postanete kao ta dječica, nipošto uđete u to kraljevstvo tih nebesa."
1. amen kažem vama Izvornik: ἀμὴν λέγω ὑμῖν [amēn legō humin] Gramatika: Neprevedena hebrejska čestica praćena glagolom u prezentu aktivnom indikativa, 1. lice jednine, i zamjenicom u dativu množine. Značenje: Svečana proročka i mesijanska formula svojstvena isključivo Isusu u Novom zavjetu; dok su židovski govornici govorili 'amen' kao potvrdu na kraju tuđih riječi, Isus njome započinje vlastitu izreku, jamčeći njezinu apsolutnu istinitost vlastitim autoritetom.
2. ako ne Izvornik: ἐὰν μὴ [ean mē] Gramatika: Pogodbeni veznik spojen s niječnom česticom koji traži glagol u konjunktivu (tzv. treći tip pogodbene rečenice). Izražava nužan preduvjet za ostvarenje glavne rečenice. Značenje: Postavlja nezaobilazan duhovni uvjet: bez unutarnjeg preokreta nema govora o prvom mjestu, nego je upitan i sam ulazak u Kraljevstvo.
3. okrenete se Izvornik: στραφῆτε [straphēte] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom konjunktiva, 2. lice množine. Pasiv ovdje ima povratno (medijalno) značenje ('okrenuti se'), ali istodobno sugerira i Božje djelovanje u čovjeku ('biti preobraćen / okrenut'), a aorist označava korjenit, cjelovit zaokret. Značenje: Odgovara starozavjetnom hebrejskom pojmu 'šuv' (vratiti se, obratiti se Bogu); od učenika se traži radikalna promjena smjera razmišljanja i odustajanje od potrage za moći i čašću.
4. i postanete kao ta dječica Izvornik: καὶ γένησθε ὡς τὰ παιδία [kai genēsthe hōs ta paidia] Gramatika: Glagol u aoristu medija (deponentni) konjunktiva, 2. lice množine, uz poredbenu česticu i imenicu u nominativu množine srednjeg roda s generičkim određenim članom. Značenje: Glagol označava ulazak u novo stanje postojanja: učenici moraju svjesno prihvatiti status 'dječice' — potpunu ovisnost o Ocu i odricanje od svakog zahtjeva za društvenom nadmoći.
5. nipošto uđete Izvornik: οὐ μὴ εἰσέλθητε [ou mē eiselthēte] Gramatika: Dvostruka negacija uz glagol u aoristu aktivnom konjunktiva, 2. lice množine. U grčkom jeziku spoj dviju niječnih čestica s konjunktivom aorista predstavlja najsnažnije moguće nijekanje buduće radnje ('nipošto nećete', 'nikada nećete'). Značenje: Isus drastično zaoštrava odgovor: učenici pitaju tko je 'najveći' u Kraljevstvu, a On im poručuje da s takvim častohlepnim stavom uopće neće ni prekoračiti prag Kraljevstva.
Matej 18,3 predstavlja jedan od najradikalnijih i najpreokretnijih Isusovih naputaka o naravi duhovnosti i Božjega kraljevstva. Kao odgovor na ambiciozno pitanje učenika o tome tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom, Isus u središte stavlja dijete — dotad društveno marginalizirano biće bez moći, utjecaja i statusa. Poruka stiha jasno ruši ljudske koncepte hijerarhije, zasluga i ponosa: put do istinske duhovne veličine ne vodi preko uzvisivanja, dominantnosti ili natjecanja, već preko potpunog razoružavanja vlastitog ega.
Teološko srce ovoga stiha jest imperativ poniznosti i povjerenja. Postati 'kao djeca' ne znači duhovnu infantilnost ili naivnost, nego svjesno napuštanje samodostatnosti, priznavanje vlastite duhovne neznatnosti i prihvaćanje potpune ovisnosti o milosti Boga Oca. Isusovo emfatično upozorenje ('nipošto nećete ući') naglašava da takva djetinja poniznost nije tek opcionalna vrlina za napredne vjernike, već sam temelj i nezaobilazan uvjet za spasenje i dioništvo u Božjem kraljevstvu.