i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao dječica, nipošto nećete ući u Kraljevstvo Nebesko.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao dječica, nipošto nećete ući u Kraljevstvo Nebesko.
Tko god dakle ponizi sebe kao ovo djetence, taj je veći u Kraljevstvu Nebeskom.
I tko god primi jedno takvo djetešce u Ime Moje, Mene prima.
A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u Mene, koristi mu da mu se o vrat objesi žrvanj magareći i da potone u pučini morskoj.
Jao svijetu od sablazni! Nužno je naime da dođu sablazni, ali jao onomu čovjeku po kojem sablazan dolazi!
I tko god primi jedno takvo djetešce u Ime Moje, Mene prima.
I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima.
καὶ ὃς ἐὰν δέξηται ἓν παιδίον τοιοῦτο ἐπὶ τῷ ὀνόματί μου, ἐμὲ δέχεται.
kai hos ean dexētai hen paidion toiouto epi tō onomati mou eme dechetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i tko ako primi jedno djetešce takvo na tomu imenu mojemu, mene prima."
1. tko ako primi Izvornik: ὃς ἐὰν δέξηται [hos ean dexētai] Gramatika: Odnosna zamjenica uz pogodbenu česticu i glagol u konjunktivu aorista te deponentnom (srednjem) stanju, 3. lice jednine. Ovaj oblik tvori opću pogodbenu rečenicu ('tko god bi u nekom konkretnom trenutku primio'), pri čemu srednje stanje naglašava osobno i srdačno prihvaćanje. Značenje: Primiti nekoga u biblijskom svijetu znači pružiti mu gostoprimstvo, zaštitu i čast kao vlastitom gostu, ne tražeći ništa zauzvrat.
2. jedno djetešce takvo Izvornik: ἓν παιδίον τοιοῦτο [hen paidion toiouto] Gramatika: Brojevni pridjev, umanjenica i pokazna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravni objekt. Broj 'jedno' ističe vrijednost svakog pojedinca, a zamjenica 'takvo' proširuje smisao s konkretnog djeteta na sve koji dijele njegov položaj poniznosti. Značenje: Dijete u antičkom društvu nije imalo nikakav društveni status ni moć, pa postaje živa slika poniznog učenika koji ovisi isključivo o milosti.
3. na tomu imenu mojemu Izvornik: ἐπὶ τῷ ὀνόματί μου [epi tō onomati mou] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine srednjeg roda uz određeni član i posvojnu zamjenicu u genitivu. Prijedlog 'epi' s dativom ovdje označava temelj, osnovu ili razlog na kojemu počiva cijela radnja. Značenje: Ime u semitskoj misli označava samu osobu, njezin karakter i autoritet; primiti malenoga 'na temelju' Isusova imena znači prepoznati u njemu Kristovu prisutnost i djelovati radi Njega.
4. mene prima Izvornik: ἐμὲ δέχεται [eme dechetai] Gramatika: Naglašeni oblik osobne zamjenice u akuzativu jednine postavljen ispred glagola u indikativu prezenta, 3. lice jednine. Naglašena zamjenica na prvom mjestu snažno ističe identitet osobe ('upravo mene'), dok prezent izriče trajnu duhovnu stvarnost. Značenje: Isus se toliko poistovjećuje s najmanjima i najnezaštićenijima da svaki čin ljubavi prema njima postaje izravan susret s Njim samim.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 18,5) predstavlja radikalni preokret sustava vrijednosti u odnosu na svjetovna shvaćanja moći, veličine i društvenog statusa. U društvu koje je cijenilo moćne, bogate i utjecajne, Isus u središte stavlja 'djetence' – simbol neznatnosti, ranjivosti i potpune ovisnosti. Glavna poruka stiha jest da se istinska veličina u Božjem Kraljevstvu ne mjeri sposobnošću dominacije ili vlasti, nego poniznošću, spremnošću na služenje i srdačnim prihvaćanjem onih koji nam nemaju čime uzvratiti. Isus ovdje uspostavlja neraskidivu vezu između našeg odnosa prema bližnjima, osobito prema onima najslabijima, i našeg odnosa prema samome Bogu.
Teološki vrhunac ove poruke leži u mističnoj identifikaciji Isusa Krista s Njegovim najmanjim sljedbenicima. Primanje 'jednog takvog djeteta' u Kristovo ime preobražava običan čin ljudske gostoljubivosti i dobrote u izravan susret sa živim Bogom. Krist se ne poistovjećuje s ovozemaljskim vladarima i silnicima, već s poniznima i malenima. Stoga nas ovaj stih poziva da u svakom poniznom bratu i sestri prepoznamo Kristovu prisutnost te da shvatimo kako ljubav iskazana njima nije tek humanitarna gesta, već najviši čin bogoslužja i dubokog zajedništva sa samim Kristom.