Tko primi u Moje ime jedno dijete kao ovo ovdje, taj prima Mene samog.
Tko primi u Moje ime jedno dijete kao ovo ovdje, taj prima Mene samog.
Ali, tko sablazni samo jednoga od ovih najmanjih koji vjeruju u Mene, bolje je za njega da si zakači o vrat jedan veliki mlinski kolut i da se baci u morski ponor.
Nesretan svijet koji uzrokuje toliko sablazni! Sigurno, tako mora biti, ali nesretan čovjek kojeg stignu!
Ako tvoja ruka ili tvoja noga uzrokuje tvoj grijeh, odsijeci je i baci daleko od sebe; bolje je za tebe ući u život bezruk ili osakaćen nego biti bačen u vječnu vatru s objema svojim rukama ili nogama!
I ako bi tvoje oko izazvalo tvoj grijeh, iščupaj ga i baci ga daleko od sebe; bolje je za tebe ući jednook u život nego biti bačen s oba svoja oka u pakao ognjeni!
Nesretan svijet koji uzrokuje toliko sablazni! Sigurno, tako mora biti, ali nesretan čovjek kojeg stignu!
Teško svijetu od sablazni! jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čovjeku kroz koga dolazi sablazan.
Οὐαὶ τῷ κόσμῳ ἀπὸ τῶν σκανδάλων· ἀνάγκη γὰρ ἐστιν ἐλθεῖν τὰ σκάνδαλα, πλὴν οὐαὶ τῷ ἀνθρώπῳ ἐκείνῳ δι᾽ οὗ τὸ σκάνδαλον ἔρχεται.
Ouai tō kosmō apo tōn skandalōn anagkē gar estin elthein ta skandala plēn ouai tō anthrōpō ekeinō di᾽ hou to skandalon erchetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jao svijetu od sablazni; neminovnost naime doći sablazni, ali jao čovjeku kroz kojega sablazan dolazi."
1.οὐαὶ (Jao / Teško)
Hrvatski prijevodJao, teško, jao si ga.
Izvornik (grč./heb.) i transliteracijaGrčki οὐαὶ (transliteracija: ouai); u hebrejskom odgovara uzvicima אוֹי (oy) ili הוֹי (hoy).
Gramatičke nijanseUzvik (interjekcija) koji izražava duboku bol, žaljenje i jadikovku, ali u biblijskom kontekstu istovremeno i proročki sud te strogo upozorenje. Gramatički uz sebe najčešće veže dativ osobe ili objekta nad kojim se jadikuje ili kojem prijeti sud (ovdje dativi 'τῷ κόσμῳ' i 'τῷ ἀνθρώπῳ').
Teološko značenjeU Isusovim ustima 'ouai' nije tek kletva ili hladna osuda, već eshatološki proročki lament koji u sebi spaja božanski sud nad grijehom i duboku, suosjećajnu žalost nad sudbinom onih koji propadaju. To je ozbiljan poziv na pokajanje i proglas neizbježne duhovne propasti za one koji ustraju u zlu.
2.τῷ κόσμῳ (svijetu)
Hrvatski prijevodsvijetu, svemiru, čovječanstvu.
Izvornik (grč./heb.) i transliteracijaGrčki κόσμος (transliteracija: kosmos), ovdje u dativu jednine muškog roda s članom τῷ κόσμῳ (tō kosmō). U hebrejskom pojam često odgovara riječima תֵּבֵל (tevel - zemaljski svijet) ili עוֹלָם (olam - vijek, svijet, vječnost).
Gramatičke nijanseDativ jednine uz uzvik 'οὐαὶ' ima funkciju dativa nekoristi ili štete (dativ incommodi), označavajući primatelja suda i tragičnih posljedica.
Teološko značenjeU Novom zavjetu, osobito u opreci s Kraljevstvom Božjim, 'kosmos' ne označava samo stvoreni svemir, već palo ljudsko društvo i sustav organiziran bez Boga, podložan grijehu, pobuni i propadanju. Svijet je pozornica na kojoj se sablazni događaju i koji zbog njih trpi duhovno razaranje.
3.ἀπὸ τῶν σκανδάλων (od / zbog sablazni)
Hrvatski prijevodod sablazni, zbog kamenja spoticanja, zbog zamki.
Izvornik (grč./heb.) i transliteracijaGrčki σκάνδαλον (transliteracija: skandalon), ovdje u genitivu množine τῶν σκανδάλων (tōn skandalon) uz prijedlog ἀπό (apo). U hebrejskom odgovara riječima מוֹקֵשׁ (moqesh - zamka, klopka) ili מִכְשׁוֹל (mikshol - kamen spoticanja, prepreka).
Gramatičke nijansePrijedlog 'ἀπό' s genitivom ovdje izražava uzrok ili izvor (causalis): jao svijetu iz razloga, odnosno zbog sablazni koje su izvor duhovne propasti.
Teološko značenjeRiječ 'skandalon' izvorno označava pokretni dio ili štapić na zamci za ptice na koji se stavlja mamac, a poslije preneseno prepreku o koju se netko spotiče i pada. U biblijsko-teološkom smislu, sablazan je svaki čin, riječ, stav ili navođenje na grijeh koje drugoga (osobito 'malene' i slabe u vjeri) navodi na duhovni pad, moralnu propast ili napuštanje Boga.
4.ἀνάγκη γὰρ ἐλθεῖν (neminovnost je naime doći / jer je neizbježno da dođu)
Hrvatski prijevodjer je neizbježno da dođu, naime nužno je da dođu, neminovnost je doći.
Izvornik (grč./heb.) i transliteracijaGrčki ἀνάγκη (transliteracija: anangkē - nužnost, neminovnost), γάρ (gar - jer, naime), ἐλθεῖν (elthein - doći, infinitiv aorista aktivnog glagola ἔρχομαι).
Gramatičke nijanse'ἀνάγκη' je imenica u nominativu koja u rečenici funkcionira kao bezlični izraz ('nužno je', 'neminovno je'), uz koji se veže dopunski infinitiv aorista 'ἐλθεῖν'. Aorist infinitiv ukazuje na nastupanje događaja u cjelini. Veznik 'γάρ' daje kauzalno obrazloženje prethodne tvrdnje.
Teološko značenjeOva 'nužnost' (anangkē) ne označava fatalistički determinizam niti sugeriše da Bog stvara ili želi grijeh. Riječ je o teološkom realizmu u pogledu palog ljudskog stanja: u svijetu podložnom grijehu, duhovnoj borbi i zloporabi slobodne volje, neizbježno je da će se prepreke, kušnje i zamke pojavljivati prema Božjem dopuštenju unutar povijesti spasenja dok ne nastupi konačni sud.
5.πλὴν οὐαὶ τῷ ἀνθρώπῳ (ali jao čovjeku / ipak teško tom čovjeku)
Hrvatski prijevodali jao čovjeku, ipak teško onom čovjeku.
Izvornik (grč./heb.) i transliteracijaGrčki πλὴν (transliteracija: plēn - ali, ipak, međutim, osim), οὐαὶ (ouai - jao), τῷ ἀνθρώπῳ (tō anthrōpō - čovjeku, dativ jednine muškog roda imenice ἄνθρωπος).
Gramatičke nijanseVeznik 'πλὴν' služi kao snažan suprotni (adversativni) veznik. On stvara dramatičan kontrast između opće neizbježnosti sablazni u svijetu i osobne odgovornosti pojedinca. Dativ 'τῷ ἀνθρώπῳ' označava konkretnu osobu nad kojom se izriče sud.
Teološko značenjeOvdje se rješava klasična teološka napetost između božanskog predznanja (da će sablazni doći) i ljudske slobodne volje. Opća neizbježnost grijeha u palom svijetu ne oslobađa pojedinca odgovornosti za vlastita djela. Čovjek koji aktivno i slobodno bira biti posrednikom zla snosi potpunu moralnu i eshatološku krivnju pred Bogom.
6.διʼ οὗ τὸ σκάνδαλον ἔρχεται (kroz kojega sablazan dolazi / po kojem dolazi sablazan)
Hrvatski prijevodkroz kojega sablazan dolazi, po kome dolazi kamen spoticanja.
Izvornik (grč./heb.) i transliteracijaGrčki διά (transliteracija: dia - kroz, po, zbog; pred vokalom διʼ), οὗ (hou - kojega, relativna zamjenica u genitivu jednine muškog roda), τὸ σκάνδαλον (to skandalon - sablazan, nominativ jednine), ἔρχεται (erchetai - dolazi, 3. lice jednine prezenata indikativa medijalno-pasivnog/deponentnog glagola ἔρχομαι).
Gramatičke nijansePrijedlog 'διά' s genitivom ('διʼ οὗ') izražava sredstvo, posrednika ili kanal (instrumentalis/mediatis): čovjek nije pasivni promatrač, već aktivni kanal kroz koji zlo ulazi u svijet. Prezent 'ἔρχεται' označava trajnu, aktualnu ili ponavljajuću radnju.
Teološko značenjeOvaj izraz naglašava osobnu ulogu ljudskog posredništva u širenju zla. Grijeh i sablazan nisu apstraktne sile bez lica; one ulaze u ljudske odnose i živote 'malenih' kroz konkretne odluke, riječi i djela pojedinaca. Biti kanal kroz koji sablazan prolazi i razara tuđu vjeru predstavlja iznimno opasno duhovno stanje koje dovodi pod najstroži Božji sud.
Ovaj biblijski stih iz Matejeva evanđelja (Mt 18,7) iznosi duboku teološku istinu o realnosti zla i ljudskoj odgovornosti unutar palog svijeta. Isus realistično upozorava da su u svijetu, obilježenom grijehom i duhovnom borbom, sablazni (skandala) – odnosno zamke, kušnje i navođenja na duhovni pad – neizbježne. Ta neminovnost (anangkē) ne proizlazi iz Božje želje ili fatalističke nužnosti, već iz stanja ljudske prirode i zloporabe slobodne volje. Svijet trpi teške posljedice i razaranje zbog tih prepreka vjeri, zbog čega nad njim odjekuje proročki lament i opomena ('Jao svijetu...').
Međutim, vrhunac poruke leži u razrješenju napetosti između opće neizbježnosti zla i osobne moralne odgovornosti. Skupna realnost grijeha u čovječanstvu ne daje amnestiju pojedincu koji postaje oruđem tog istog zla. Isus izriče oštru opomenu i sud nad svakim čovjekom koji svojim životom, riječima ili postupcima svjesno ili nesvjesno postaje kanal (di' hou) kroz koji sablazan dolazi i ruši vjeru drugih, osobito 'malenih' i ranjivih. Stih tako poziva na duboku budnost, strah Božji i preispitivanje vlastitog utjecaja na duhovni život bližnjih, naglašavajući da neizbježnost kušnji u svijetu nikada ne opravdava onoga tko kušnju stvara.