I tko god primi jedno takvo djetešce u Ime Moje, Mene prima.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I tko god primi jedno takvo djetešce u Ime Moje, Mene prima.
A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u Mene, koristi mu da mu se o vrat objesi žrvanj magareći i da potone u pučini morskoj.
Jao svijetu od sablazni! Nužno je naime da dođu sablazni, ali jao onomu čovjeku po kojem sablazan dolazi!
Ako te pak ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; dobro ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s dvije ruke ili dvije noge biti bačen u oganj vječni.
I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe; dobro ti je jednooku ući u život, nego s dva oka biti bačen u pakao ognjeni.
Jao svijetu od sablazni! Nužno je naime da dođu sablazni, ali jao onomu čovjeku po kojem sablazan dolazi!
Teško svijetu od sablazni! jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čovjeku kroz koga dolazi sablazan.
Οὐαὶ τῷ κόσμῳ ἀπὸ τῶν σκανδάλων· ἀνάγκη γὰρ ἐστιν ἐλθεῖν τὰ σκάνδαλα, πλὴν οὐαὶ τῷ ἀνθρώπῳ ἐκείνῳ δι᾽ οὗ τὸ σκάνδαλον ἔρχεται.
Ouai tō kosmō apo tōn skandalōn anagkē gar estin elthein ta skandala plēn ouai tō anthrōpō ekeinō di᾽ hou to skandalon erchetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jao tomu svijetu od tih sablazni; nužda naime doći te sablazni, ipak jao tomu čovjeku kroz kojega ta sablazan dolazi."
1. Jao tomu svijetu od tih sablazni Izvornik: Οὐαὶ τῷ κόσμῳ ἀπὸ τῶν σκανδάλων [Ouai tō kosmō apo tῶν skandalōn] Gramatika: Usklik praćen dativom jednine muškog roda i prijedlogom 'apo' s genitivom množine srednjeg roda. Prijedlog 'apo' (doslovno 'od') ovdje ima uzročno značenje i označava izvor odakle dolazi nevolja. Značenje: Usklik 'jao' nije kletva nego proročki vapaj boli, žaljenja i upozorenja nad palim čovječanstvom koje će teško stradati zbog zamki zla.
2. nužda naime doći te sablazni Izvornik: ἀνάγκη γὰρ ἐλθεῖν τὰ σκάνδαλα [anagkē gar elthein ta skandala] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda (uz ispuštenu kopulu 'jest'), uzročni veznik 'gar' te konstrukcija akuzativa s infinitivom aorista aktiva. Infinitiv 'doći' i akuzativ 'te sablazni' kao njegov subjekt tvore cjelinu koja objašnjava što je neizbježno. Značenje: Ova 'nužda' nije slijepa sudbina, nego neizbježna posljedica stanja paloga svijeta koji se protivi Bogu, ali je istodobno obuhvaćena Božjim providonosnim dopuštenjem u povijesti spasenja.
3. ipak jao tomu čovjeku Izvornik: πλὴν οὐαὶ τῷ ἀνθρώπῳ [plēn ouai tō anthrōpō] Gramatika: Snažni suprotni veznik s usklikom i imenicom u dativu jednine muškog roda s određenim članom. Veznik 'plēn' naglo prekida prethodnu misao kako bi postavio granicu i spriječio pogrešan zaključak o neodgovornosti. Značenje: Činjenica da su sablazni u palom svijetu neizbježne nimalo ne umanjuje osobnu krivnju i moralnu odgovornost pojedinca koji slobodnom voljom postaje njihov počinitelj.
4. kroz kojega ta sablazan dolazi Izvornik: δι᾽ οὗ τὸ σκάνδαλον ἔρχεται [di᾽ hou to skandalon erchetai] Gramatika: Prijedlog 'dia' s odnosnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda, uz subjekt u nominativu jednine i glagol u indikativu prezenta medija/pasiva (deponentni), 3. lice jednine. Prijedlog 'dia' s genitivom označava posrednika ili sredstvo kroz koje se nešto ostvaruje. Značenje: Čovjek koji sablažnjava opisuje se kao provodnik ili oruđe kroz koje destruktivna sila grijeha ulazi u živote drugih, zbog čega sam navlači na sebe propast.
Ovaj biblijski stih iz Matejeva evanđelja (Mt 18,7) iznosi duboku teološku istinu o realnosti zla i ljudskoj odgovornosti unutar palog svijeta. Isus realistično upozorava da su u svijetu, obilježenom grijehom i duhovnom borbom, sablazni (skandala) – odnosno zamke, kušnje i navođenja na duhovni pad – neizbježne. Ta neminovnost (anangkē) ne proizlazi iz Božje želje ili fatalističke nužnosti, već iz stanja ljudske prirode i zloporabe slobodne volje. Svijet trpi teške posljedice i razaranje zbog tih prepreka vjeri, zbog čega nad njim odjekuje proročki lament i opomena ('Jao svijetu...').
Međutim, vrhunac poruke leži u razrješenju napetosti između opće neizbježnosti zla i osobne moralne odgovornosti. Skupna realnost grijeha u čovječanstvu ne daje amnestiju pojedincu koji postaje oruđem tog istog zla. Isus izriče oštru opomenu i sud nad svakim čovjekom koji svojim životom, riječima ili postupcima svjesno ili nesvjesno postaje kanal (di' hou) kroz koji sablazan dolazi i ruši vjeru drugih, osobito 'malenih' i ranjivih. Stih tako poziva na duboku budnost, strah Božji i preispitivanje vlastitog utjecaja na duhovni život bližnjih, naglašavajući da neizbježnost kušnji u svijetu nikada ne opravdava onoga tko kušnju stvara.