Tko god dakle ponizi sebe kao ovo djetence, taj je veći u Kraljevstvu Nebeskom.
Tko god dakle ponizi sebe kao ovo djetence, taj je veći u Kraljevstvu Nebeskom.
I tko god primi jedno takvo djetešce u Ime Moje, Mene prima.
A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u Mene, koristi mu da mu se o vrat objesi žrvanj magareći i da potone u pučini morskoj.
Jao svijetu od sablazni! Nužno je naime da dođu sablazni, ali jao onomu čovjeku po kojem sablazan dolazi!
Ako te pak ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; dobro ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s dvije ruke ili dvije noge biti bačen u oganj vječni.
A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u Mene, koristi mu da mu se o vrat objesi žrvanj magareći i da potone u pučini morskoj.
A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku.
ὃς δ᾽ ἂν σκανδαλίσῃ ἕνα τῶν μικρῶν τούτων τῶν πιστευόντων εἰς ἐμέ, συμφέρει αὐτῷ ἵνα κρεμασθῇ μύλος ὀνικὸς περὶ τὸν τράχηλον αὐτοῦ, καὶ καταποντισθῇ ἐν τῷ πελάγει τῆς θαλάσσης.¶
hos d᾽ an skandalisē hena tōn mikrōn toutōn tōn pisteuontōn eis eme sumpherei autō ina kremasthēa mulos onikos peri ton trachēlon autou kai katapontisthēa en tō pelagei tēs thalassēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"tko pak bi sablaznio jednoga od tih malenih ovih onih vjerujućih u mene, koristi njemu da se objesi žrvanj magareći oko toga vrata njegova, i potopi u toj pučini toga mora."
1. tko pak bi sablaznio Izvornik: ὃς δ᾽ ἂν σκανδαλίσῃ [hos d᾽ an skandalisē] Gramatika: Odnosna zamjenica sa suprotnim veznikom, modalnom česticom i glagolom u konjunktivu aorista aktiva, 3. lice jednine. Veznik 'de' stvara oštru suprotnost prema prethodnom stihu, a aorist označava bilo koji pojedinačni čin navođenja na pad. Značenje: Izvorno je 'skandalon' bio drveni zapinjač u stupici za životinje; u duhovnom smislu sablazniti znači postaviti zamku na put vjere i uzrokovati nečiji duhovni slom ili otpad.
2. jednoga od tih malenih ovih onih vjerujućih u mene Izvornik: ἕνα τῶν μικρῶν τούτων τῶν πιστευόντων εἰς ἐμέ [hena tōn mikrōn toutōn tōn pisteuontōn eis eme] Gramatika: Akuzativ jednine muškog roda praćen partitivnim genitivom množine u kojem se nalaze pridjev, pokazna zamjenica i particip prezenta aktiva s prijedlogom 'eis' i naglašenom zamjenicom. Particip prezenta označava trajno stanje vjere, a prijedlog 'eis' (doslovno 'u unutrašnjost') izražava dinamično predanje i oslanjanje na Krista. Značenje: Izraz 'maleni' ovdje prelazi s doslovne djece na sve Kristove učenike koji su u očima svijeta neznatni, ranjivi i ponizni, ali su s Kristom povezani živom vjerom.
3. koristi njemu Izvornik: συμφέρει αὐτῷ [sumpherei autō] Gramatika: Glagol u indikativu prezenta aktiva, 3. lice jednine, u bezličnoj službi, uz zamjenicu u dativu koristi (dativus commodi). Doslovno znači 'donosi zajedno' ili 'ide u prilog', a iako pozitivnog stupnja, u ovakvim izrekama ima snagu komparativa ('probitačnije mu je'). Značenje: Upotrebom gorke ironije Isus ističe da je i najstrašnija fizička smrt zapravo dobitak i olakšanje u usporedbi s vječnim sudom koji čeka onoga tko uništi vjeru slaboga.
4. žrvanj magareći Izvornik: μύλος ὀνικὸς [mulos onikos] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu jednine muškog roda kao subjekt zavisne namjerne rečenice s veznikom 'hina'. Pridjev izveden od imenice 'onos' (magarac) precizno razlikuje ovaj kamen od malog kućnog žrvnja koji su okretale žene. Značenje: Riječ je o golemom gornjem mlinskom kamenu koji je zbog težine morao okretati magarac, što sliku čini krajnje drastičnom i isključuje svaku mogućnost isplivavanja.
5. i potopi u toj pučini toga mora Izvornik: καὶ καταποντισθῇ ἐν τῷ πελάγει τῆς θαλάσσης [kai katapontisthē en tō pelagei tēs thalassēs] Gramatika: Glagol u konjunktivu aorista pasiva, 3. lice jednine, praćen prijedložnim izrazom u dativu i genitivom. Pasivni oblik (zajedno s prethodnim 'da se objesi') ukazuje na kaznu izvršenu izvana (često s prizvukom božanskog suda), a spoj dviju riječi za more ('pučina mora') tvori slikoviti pleonazam za najdublje bezdane. Značenje: Potapanje u morske dubine za Židove je bila slika potpune propasti i brisanja iz postojanja bez časti pogreba, čime se naglašava neizmjerna težina grijeha sablazni.
Ovaj stih predstavlja jedno od najstrožih i najozbiljnijih Isusovih upozorenja u čitavom Novom zavjetu, razotkrivajući duboku Božju ljubomoru i pastoralnu brigu za duhovnu dobrobit svakog vjernika, a osobito onih najranjivijih. Isus u središte stavlja 'malene' – ne samo djecu, nego sve ponizne, društveno marginalizirane ili neispitane u vjeri – i naglašava da je njihov odnos s Njim beskrajno dragocjen i svet. Grijeh sablazni, odnosno svjesno ili nesvjesno navođenje drugoga na duhovni pad, gubitak vjere ili grijeh, u Božjim se očima tretira kao najteži mogući zločin protiv same zajednice vjere i Kristova djela otkupljenja.
Kroz šokantan paradoks i upotrebu snažnih hiperbola o magarećem mlinskom kamenu i potapanju u morskim dubinama, Isus poručuje da je bilo koja zemaljska tragedija, pa i najužasnija nasilna smrt bez časti i pokopa, neusporedivo manja nesreća od suočavanja s Božjim sudom i vječnom propašću zbog uništenja tuđe duše. Poruka stiha je jasan i bezvremenski poziv na krajnju odgovornost, poniznost i svetost u međusobnim odnosima unutar Crkve: autoritet, znanje i sloboda nikada se ne smiju koristiti za spoticanje drugih, već isključivo za izgradnju, zaštitu i poticanje vjere onih koji su Bogu najmiliji.