Matej 1,25 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I ne poznavaše nju do kada rodi sina i prozva ime njegovo Isus."

1. ne poznavaše nju Izvornik: οὐκ ἐγίνωσκεν αὐτὴν [ouk eginōsken autēn] Gramatika: Nijekana čestica οὐκ uz glagol γινώσκω u indikativu imperfekta aktivnog, 3. lice jednine, s izravnim objektom αὐτήν u akuzativu jednine ženskog roda. Durativni imperfekt (ἐγίνωσκεν), za razliku od aorista, označava trajno stanje suzdržanosti tijekom čitavog razdoblja trudnoće sve do poroda. Značenje: Glagol γινώσκω (poznavati, spoznati) semitizam je koji prevodi hebrejski glagol jada' (יָדַע) kao biblijski eufemizam za intimno bračno sjedinjenje (usp. Post 4,1; Lk 1,34). Matej time potvrđuje da Josip, unatoč tome što je Mariju doveo u svoj dom, nema udjela u biološkom začeću djeteta.

2. do kada Izvornik: ἕως οὗ [he'ōs hou] Gramatika: Prijedlog ἕως (do, sve do) s odnosnom zamjenicom ὅς u genitivu jednine srednjeg roda οὗ, što je eliptični izraz za ἕως τοῦ χρόνου οὗ ('do vremena u koje'). U grčkoj i semitskoj sintaksi takva vremenska klauzula ističe isključivo ono što je vrijedilo do određene točke, bez implikacije da se stanje nakon nje promijenilo. Značenje: Smisao izraza je kristološki, a ne biografski: evanđelist želi isključiti svaku sumnju u djevičansko začeće i rođenje djeteta kao ispunjenje proročanstva iz Iz 7,14 (Mt 1,23), a ne izvještavati o kasnijem odnosu Josipa i Marije.

3. rodi sina Izvornik: ἔτεκεν υἱόν [eteken huion] Gramatika: Drugi aorist aktivni indikativa u 3. licu jednine od glagola τίκτω (roditi), uz imenicu υἱός u akuzativu jednine muškog roda bez člana. Kritički grčki izvornik ovdje ima samo kratko υἱόν ('sina'), dok je širi izraz 'sina svojega prvorođenoga' kasnija harmonizacija prema Lk 2,7. Značenje: Izričaj ἔτεκεν υἱόν doslovno ostvaruje navještaj anđela iz 1,21 i proročanstvo iz 1,23 (τέξεται υἱόν). Odsutnost člana stavlja naglasak na samu narav događaja: Djevica rađa obećanog Sina preko kojega Bog postaje 's nama Bog' (Emanuel).

4. i prozva ime njegovo Isus Izvornik: καὶ ἐκάλεσεν τὸ ὄνομα αὐτοῦ Ἰησοῦν [kai ekalesen to onoma autou Iēsoun] Gramatika: Indikativ aorista aktivnog u 3. licu jednine od glagola καλέω (zvati, prozvati) s dvostrukim akuzativom: akuzativom objekta τὸ ὄνομα uz posvojni genitiv αὐτοῦ i predikatnim akuzativom imena Ἰησοῦν. Subjekt glagola ἐκάλεσεν u grčkom tekstu jest Josip, kojemu je anđeo u 1,21 zapovjedio: καλέσεις τὸ ὄνομα αὐτοῦ Ἰησοῦν ('nadjenut ćeš mu ime Isus'). Značenje: Nadijevanjem imena Josip vrši zakonsko očinsko pravo i službeno priznaje Isusa svojim sinom, čime ga pravno ucjepljuje u rodoslovlje Davida i Abrahama (1,1–17). Ovim činom dovršava se Josipovo poslanje u prvome poglavlju i očituje spasenjski identitet novorođenog Mesije. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yēšūaʿ / יְהוֹשֻׁעַ Yəhōšūaʿ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prijevod je hebrejskog i aramejskog imena Ješua (יֵשׁוּעַ), skraćenog oblika imena Jehošua (יְהוֹשֻׁעַ), koje je tvoreno od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena j-š-' (יָשַׁע, spasiti, izbaviti). Tekst objašnjava: Sam tekst u neposrednom kontekstu (Mt 1,21) donosi izričitu etimologiju imena: 'nadjenut ćeš mu ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih'.

Ovaj stih u Evanđelju po Mateju (1,25) služi kao teološka okosnica kojom se potvrđuje autentičnost Isusovog djevičanskog rođenja. Uporabom nesvršenog glagola za poznavanje te negacije, autor siječe svaku sumnju o biološkom očinstvu Josipa. Fokus stiha je usmjeren isključivo na čuvanje Marijinog djevičanstva tijekom cijelog razdoblja trudnoće. Fraza 'sve dok' u biblijskom načinu razmišljanja ograničava radnju kako bi istaknula ispunjenje proročanstava (da će djevica začeti i roditi Sina), a ne kako bi diktirala što se događalo poslije poroda.

S druge strane, stih naglašava i legalitet Isusovog mesijanstva i identiteta. Iako nije Njegov biološki otac, Josip vrši autoritativan čin davanja imena, čime zakonski ugrađuje Sina u Davidovu kraljevsku lozu. Ime Isus, ujedno, nije nasumičan izbor već duboka deklaracija kojom se Dječak identificira kao Bog koji dolazi donijeti spasenje, što savršeno zaokružuje svrhu Njegovog utjelovljenja.