Matej 24,51 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I rasjeći će njega i dio njegov s licemjerima stavit će; ondje bit će plač i škrgut zuba."

1.καὶ διχοτομήσει (i rasjeći će / prepolovit će)

Hrvatski prijevodi rasjeći će (na dvoje), prepoloviti

Izvornik (grč.)διχοτομέω

Transliteracijadichotomēsei

Gramatičke nijanseGlagol je u futuru aktivnom, 3. lice jednine (indikat. futur aktivni). Složenica je od priloga δίχα (dicha - na dvoje, odvojeno) i glagola τέμνω (temnō - sjeći, rezati). Ovo je iznimno snažan, dramatičan i rijedak glagol koji se u Novom zavjetu pojavljuje samo ovdje (Mt 24,51) i u paralelnom tekstu u Evanđelju po Luki (Lk 12,46).

Teološko značenjeU antičkom svijetu i drevnom Bliskom istoku rasijecanje na dvoje bila je najteža i najokrutnija kazna za izdaju, često povezana s kršenjem saveza (usp. Jer 34,18, gdje se prekršitelji saveza sijeku poput žrtvenih životinja). Teološki, ovo označava neumoljivu, potpunu i konačnu presudu nad nevjernim slugom koji je iznevjerio Gospodarovo povjerenje. Neki teolozi ovo tumače kao metaforu za duboko duhovno rasjedanje i razotkrivanje lažnog identiteta, dok drugi vide prikaz strogog eshatološkog izopćenja i odvajanja od zajednice spašenih.

2.αὐτὸν (njega / ga)

Hrvatski prijevodnjega, ga

Izvornik (grč.)αὐτός

Transliteracijaauton

Gramatičke nijanseOsobna zamjenica 3. lica jednine muškog roda u akuzativu, u službi izravnog objekta glagola διχοτομήσει.

Teološko značenjeNaglašava osobnu i neizbježnu odgovornost zlog sluge (iz Mt 24,48) koji je zloupotrijebio privremenu odsutnost Gospodara za vlastitu sebičnost i zlostavljanje drugih. Božji sud ne pogađa samo apstraktno zlo, već osobu koja je svjesno izabrala nevjeru.

3.καὶ τὸ μέρος αὐτοῦ (i dio njegov / sudbinu njegovu)

Hrvatski prijevodi dio njegov, udio njegov, udes njegov

Izvornik (grč.)μέρος

Transliteracijakai to meros autou

Gramatičke nijanseImenica μέρος (meros - dio, udio, sudbina, baština) je u akuzativu jednine srednjega roda, uz određeni član τὸ i posvojni genitiv zamjenice αὐτοῦ (njegov).

Teološko značenjeU biblijskom i judaističkom idiomu, 'imati dio s nekim' ili 'dobiti svoj dio' (usp. Iv 13,8; Otk 21,8) označava konačnu eshatološku sudbinu, nasljedstvo i udio na Božjem sudu. Nevjerni sluga gubi baštinu u Gospodinovoj radosti i Kraljevstvu te dobiva novi 'udio' – trajnu sudbinu s onima koji su se protivili Bogu.

4.μετὰ τῶν ὑποκριτῶν θήσει (s licemjerima stavit će / dodijelit će)

Hrvatski prijevods licemjerima stavit će, dodijelit će mu mjesto s licemjerima

Izvornik (grč.)ὑποκριτής (imenica) / τίθημι (glagol)

Transliteracijameta tōn hypokritōn thēsei

Gramatičke nijansePrijedlog μετά s genitivom množine (τῶν ὑποκριτῶν) označava društvo i zajedništvo ('zajedno s'). Glagol θήσει je futur aktivni 3. lica jednine glagola τίθημι (staviti, postaviti, odrediti, dodijeliti).

Teološko značenjeRiječ ὑποκριτής (hypokritēs) u klasičnom grčkom jeziku označavala je kazališnog glumca pod maskom – osobu koja glumi ulogu koja ne odgovara njezinu stvarnom biću. U Matejevom evanđelju licemjerje je ključni grijeh lažnih religijskih vođa (osobito u Mt 23). Nevjerni sluga se izvana predstavljao kao odani upravitelj Gospodinova doma, dok je iznutra bio sebičan i bezbožan. Na Sudu mu Gospodin skida masku i svrstava ga u društvo kojem po svojoj pravoj prirodi i pripada: među licemjere odbačene od Boga.

5.ἐκεῖ ἔσται ὁ κλαυθμὸς (ondje bit će plač)

Hrvatski prijevodondje bit će plač, tamo će biti lelek

Izvornik (grč.)ἐκεῖ (prilog) / κλαυθμός od κλαίω (imenica); heb. ekvivalent בְּכִי (bekhi)

Transliteracijaekei estai ho klauthmos

Gramatičke nijansePrilog mjesta ἐκεῖ (ondje) ukazuje na lokaciju odvojenu od Gospodina. Glagol ἔσται je futur 3. lica jednine glagola εἰμί (biti). Imenica ὁ κλαυθμός (plač, naricanje) u nominativu je jednine muškog roda s određenim članom ὁ. Određeni član (dosl. 'taj plač') u grčkom jeziku ovdje ima superlativno značenje – naglašava vrhunski, jedinstveni i neizrecivi plač konačne propasti.

Teološko značenje'Ondje' se odnosi na 'vanjsku tamu' (usp. Mt 8,12; 22,13; 25,30), stanje potpune odvojenosti od Božje milosti, svjetlosti i radosti. Riječ klauthmos označava glasno naricanje i duboku tugu. Teološki, to predstavlja trajnu duševnu bol, duboko kajanje i neizmjernu tugu osuđenika zbog svjesnosti o nepovratnom gubitku najvećeg dobra – zajedništva s Bogom – uslijed vlastite nevjernosti.

6.καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων (i škrgut zuba)

Hrvatski prijevodi škrgut zuba, škripanje zubima

Izvornik (grč.)βρυγμός (imenica) / ὀδούς (imenica); heb. ekvivalent חָרַק שִׁנַּיִם (haraq shinnaim)

Transliteracijakai ho brygmos tōn odontōn

Gramatičke nijanseὁ βρυγμός je nominativ jednine muškog roda s određenim članom, popraćen partitivnim/posvojnim genitivom množine τῶν ὀδόντων (zuba).

Teološko značenjeU Starom zavjetu i židovskoj tradiciji škrgutanje zubima često je izraz krajnjeg bijesa, neprijateljstva i nemoćne srdžbe (usp. Ps 37,12; 112,10; Dj 7,54), ali i gesta neizdržive fizičke i duševne muke. U Matejevoj eshatologiji ova fraza redovito opisuje stanje odbačenih. Ona ukazuje na to da patnja u odvojenosti od Boga nije samo pasivna tuga (plač), već aktivna agonija koja kombinira očaj, gorko kajanje, ogorčenost, pa čak i nemoćni bijes protiv vlastite ludosti i Božje pravedne presude.

Stih Matej 24,51 predstavlja dramatični vrhunac Isusove prispodobe o vjernom i nevjernom sluzi (Mt 24,45-51) i nosi duboku eshatološku poruku i ozbiljno upozorenje svim vjernicima, a posebno duhovnim voditeljima i upraviteljima u crkvenoj zajednici. Glavna je poruka da duhovna povlastica i vanjski religiozni status ne pružaju imunitet od Božjega suda, već naprotiv – donose veću odgovornost. Odgoda Kristova drugog dolaska (Paruzije) nije prilika za moralno opuštanje, sebičnost ili zlostavljanje bližnjih, već vrijeme kušnje u kojem se otkriva istinska vjernost i integritet srca.

Strogoća kazne – metaforičko 'rasijecanje na dvoje' i dodjeljivanje udjela s licemjerima u mjestu 'plača i škrguta zuba' – naglašava apsolutnu nespojivost Božjega svetog Kraljevstva s licemjerjem i dvostrukim životom. Posljednji sud nepogrešivo će skinuti sve maske i razotkriti pravu duhovnu stvarnost svakoga čovjeka. Oni koji su živjeli u duhovnom licemjerju doživjet će tragediju vječnog odvajanja od Boga, gdje se neizmjerna tuga zbog propuštene milosti (plač) spaja s ogorčenim očajem i mukom vlastite propasti (škrgut zuba). U konačnici, ovaj je stih snažan poziv na autentičnu, budnu i ustrajnu vjernost u iščekivanju Gospodina.