Početna ›

Matej 24,49 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Amen, kažem vam da će ga nad svim imanjem svojim postaviti.

Ako li pak kaže onaj zli rob u srcu svojemu: 'Kasni gospodar moj',

te počne tući surobove svoje, a jede i pije s pijanicama,

doći će gospodar roba onoga u dan u koji ne očekuje i u sat u koji ne zna,

i rasjeći će ga napola i odredit će mu dio s licemjerima; ondje će biti plač i škrgut zubi.

Biblija

te počne tući surobove svoje, a jede i pije s pijanicama,

Daničić-Karadžić

I počne biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama;

Original

καὶ ἄρξηται τύπτειν τοὺς συνδούλους αὐτοῦ, ἐσθίῃ δὲ καὶ πίνῃ μετὰ τῶν μεθυόντων,

Izgovor

kai arxētai tuptein tous sundoulous autou esthiē de kai pinē meta tōn methuontōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"i počne tući one surobove svoje, jede pak i pije sa onima koji se opijaju,"

Analiza

1. počne Izvornik: ἄρξηται [arxētai] Gramatika: Glagol u konjunktivu aorista medija, 3. lice jednine, koji se još uvijek veže na pogodbeni veznik 'ako' iz prethodnog stiha. Aorist označava prijelomni trenutak prelaska s unutarnje misli na vanjsko djelo, a medij naglašava da sluga u to ulazi samoinicijativno. Značenje: Pokazuje kako kriva teologija u srcu neizbježno rađa nasiljem u praksi: čim nestane svijesti o odgovornosti pred Gospodinom, sluga započinje zloupotrebljavati svoj položaj.

2. tući Izvornik: τύπτειν [tuptein] Gramatika: Infinitiv prezenta aktiva koji dopunjuje glagol 'počne'. Prezentni vid infinitiva označava trajnu, ponavljanu radnju udaranja i zlostavljanja, a ne jedan izolirani udarac. Značenje: Umjesto da im daje hranu u pravo vrijeme, sluga postaje tiranin. To je slika duhovnih poglavara koji povjereni autoritet koriste za tlačenje zajednice.

3. one surobove svoje Izvornik: τοὺς συνδούλους αὐτοῦ [tous sundoulous autou] Gramatika: Složena imenica u akuzativu množine muškog roda (od prijedloga 'syn' - zajedno i 'doulos' - rob) s određenim članom i posvojnim genitivom zamjenice. Značenje: Sama riječ 'surobovi' razotkriva svu apsurdnost njegova nasilja: iako im je postavljen za upravitelja, on je po naravi jednako rob istoga gospodara kao i oni, a ponaša se kao da je sâm vlasnik.

4. jede pak i pije Izvornik: ἐσθίῃ δὲ καὶ πίνῃ [esthiē de kai pinē] Gramatika: Dva glagola u konjunktivu prezenta aktiva, 3. lice jednine, povezana česticama. Za razliku od prethodnog aorista ('počne'), prezentni konjunktiv ovdje slika trajni životni stil raskalašenosti u kojem sluga ustraje. Značenje: Dok surobove zlostavlja i uskraćuje im skrb, sluga rasipa gospodareva dobra na vlastito uživanje, potpuno zaboravljajući svrhu svoje službe.

5. sa onima koji se opijaju Izvornik: μετὰ τῶν μεθυόντων [meta tōn methuontōn] Gramatika: Prijedlog 'meta' s genitivom množine određenog člana i participa prezenta aktiva. Poimeničeni particip u prezentu označava ljude kojima je opijanje trajno stanje i navika. Značenje: Pijanstvo je u Bibliji česta slika duhovne obamrlosti, gubitka budnosti i moralne raspuštenosti. Sluga napušta zajedništvo s vjernima i udružuje se sa svijetom koji živi kao da suda nema.

Zaključak

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 24,49) pruža snažnu duhovnu i psihološku anatomiju otpadništva u službi. Isus razotkriva kako gubitak eshatološke budnosti — zaborav ili ignoriranje neizbježnog Gospodinova povratka — izravno dovodi do moralnog i duhovnog rasula. Kada se u srcu izgubi svijest o odgovornosti pred Bogom, vertikalni odnos s Kristom zamjenjuje se sebičnim hedonizmom, dok se horizontalni odnos prema bližnjima pretvara u tiraniju, zlostavljanje i nasilje.

Glavna poruka stiha je ozbiljno upozorenje svim vjernicima, a osobito duhovnim voditeljima: istinska vjernost Bogu neodvojiva je od stalne, budne svijesti o Njegovom dolasku. Tko izgubi tu perspektivu, neizbježno uzurpira Božji autoritet, prestaje vidjeti druge kao jednake 'suslužitelje' te traži ispunjenje u prolaznim svjetovnim užicima. Zato su trajna budnost, ponizno služenje i svetost života jedini ispravan odgovor na čekanje Gospodinova povratka.