Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
A kažem vam: za svaku praznu riječ koju ljudi izgovore dat će račun na Dan Suda.
Jer po svojim ćeš riječima biti opravdan i po svojim ćeš riječima biti osuđen."
Tada Mu odgovoriše neki od pismoznanaca i farizeja govoreći: "Učitelju, želimo od Tebe vidjeti znak."
A On odgovori i reče im: "Naraštaj zao i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati osim znaka proroka Jone.
Jer po svojim ćeš riječima biti opravdan i po svojim ćeš riječima biti osuđen."
Jer ćeš se svojijem riječima opravdati, i svojijem ćeš se riječima osuditi.
ἐκ γὰρ τῶν λόγων σου δικαιωθήσῃ καὶ ἐκ τῶν λόγων σου καταδικασθήσῃ.¶
ek gar tōn logōn sou dikaiōthēsē kai ek tōn logōn sou katadikasthēsē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Iz jer tih riječi tvojih bit ćeš opravdan i iz tih riječi tvojih bit ćeš osuđen."
1. Iz jer tih riječi tvojih Izvornik: ἐκ γὰρ τῶν λόγων σου [ek gar tōn logōn sou] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine uz uzročni veznik na drugom mjestu u rečenici. Prijedlog ovdje označava izvor, podrijetlo ili temelj na kojem počiva sudska odluka. Značenje: Ljudske riječi nisu samo prolazni zvukovi, nego polazište i dokazni materijal iz kojeg proizlazi konačna presuda, jer one izravno očituju nutarnje stanje srca.
2. bit ćeš opravdan Izvornik: δικαιωθήσῃ [dikaiōthēsē] Gramatika: Glagol u futuru, pasiv, indikativ, 2. lice jednine. Pasivni oblik predstavlja takozvani božanski pasiv, gdje je vršitelj radnje sam Bog na posljednjem sudu. Značenje: U pravnom i teološkom smislu označava proglašenje nekoga pravednim i nevinim pred Božjim sudištem, pri čemu govor služi kao vjerodostojan svjedok nutarnje vjere.
3. bit ćeš osuđen Izvornik: καταδικασθήσῃ [katadikasthēsē] Gramatika: Glagol u futuru, pasiv, indikativ, 2. lice jednine. Složeni glagol s prefiksom koji pojačava značenje usmjerenosti presude protiv subjekta. Značenje: Izravna suprotnost opravdanju; označava pravomoćno proglašenje krivnje na temelju vlastitih izgovorenih riječi koje razotkrivaju zloću srca.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (12,37) predstavlja vrhunac Isusove besjede o ozbiljnosti ljudskog govora i neraskidivoj vezi između unutarnjeg stanja srca i vanjskih riječi. Isus ovdje uspostavlja eshatološko načelo Božjeg suda: naše riječi nisu bezazleni ili prolazni titraji zraka, već autentičan duhovni barometar i opipljiv dokaz našeg moralnog i duhovnog stanja pred Bogom.
Glavna poruka stiha nije zakonističko opterećenje da se spasenje zarađuje pukim riječima, već svečano upozorenje da riječi nepogrešivo otkrivaju pravu narav čovjekova srca. Kaotičan, zao ili neoprezan govor svjedoči protiv čovjeka na Sudnji dan, dok istinit, blagoslovljen i pobožan govor svjedoči u prilog njegovu opravdanju po Božjoj milosti. Stoga nas stih poziva na duboku sakralnost govora i stalnu budnost nad vlastitim srcem – izvorom iz kojega izvire svaka naša riječ.