Ili uzmite da je stablo dobro i plod njegov dobar, ili uzmite da je stablo trulo i plod njegov truo; ta po plodu se stablo poznaje.
Ili uzmite da je stablo dobro i plod njegov dobar, ili uzmite da je stablo trulo i plod njegov truo; ta po plodu se stablo poznaje.
Legla gujinja! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta iz obilja srca usta govore.
Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
A kažem vam: za svaku praznu riječ koju ljudi izgovore dat će račun na Dan Suda.
Jer po svojim ćeš riječima biti opravdan i po svojim ćeš riječima biti osuđen."
Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
Dobar čovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao čovjek iz zle klijeti iznosi zlo.
Ὁ ἀγαθὸς ἄνθρωπος ἐκ τοῦ ἀγαθοῦ θησαυροῦ τῆς καρδίας ἐκβάλλει τά ἀγαθά, καὶ ὁ πονηρὸς ἄνθρωπος ἐκ τοῦ πονηροῦ θησαυροῦ ἐκβάλλει πονηρά.¶
Ho agathos anthrōpos ek tou agathou thēsaurou tēs kardias ekballei ta agatha kai ho ponēros anthrōpos ek tou ponērou thēsaurou ekballei ponēra
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj dobar čovjek iz te dobre riznice izbacuje dobra, i taj zao čovjek iz te zle riznice izbacuje zla."
1. Taj dobar čovjek Izvornik: Ὁ ἀγαθὸς ἄνθρωπος [Ho agathos anthrōpos] Gramatika: Nominativ jednine muškog roda s određenim članom koji ovdje ima generičku funkciju: označava cijelu vrstu ili tip čovjeka ('dobar čovjek općenito'). Značenje: Pridjev 'agathos' označava unutarnju moralnu kakvoću, plemenitost i usmjerenost prema Božjoj dobroti. Takav čovjek svoju dobrotu crpi iz unutarnjeg sklada s Bogom.
2. iz te dobre riznice Izvornik: ἐκ τοῦ ἀγαθοῦ θησαυροῦ [ek tou agathou thēsaurou] Gramatika: Prijedlog 'ek' (iz) s genitivom jednine muškog roda. Određeni član 'tou' u grčkom jeziku često ima funkciju posvojne zamjenice ('iz svoje dobre riznice'). Značenje: 'Thēsauros' je spremište, škrinja ili riznica u koju se tijekom vremena skupljaju dragocjenosti. To je metafora za čovjekovo srce i um u koje se pohranjuju misli, nakane i iskustva.
3. izbacuje Izvornik: ἐκβάλλει [ekballei] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Prezent označava uobičajenu, trajnu radnju, a sam glagol je složenica od 'ek' (van) i 'ballō' (baciti). Značenje: Iako u kontekstu riznice znači 'iznositi' ili 'vaditi van', korijen glagola nosi dinamiku snažnog izbacivanja. Ono što je pohranjeno u nutrini ne ostaje pasivno, nego silovito izbija na površinu kroz riječi i djela.
4. taj zao čovjek ... izbacuje zla Izvornik: ὁ πονηρὸς ἄνθρωπος ... ἐκβάλλει πονηρά [ho ponēros anthrōpos ... ekballei ponēra] Gramatika: Potpuni sintaktički paralelizam u antitezi s prvim dijelom stiha. 'Ponēra' je akuzativ množine srednjeg roda poimeničenog pridjeva ('zle stvari', 'zla'). Značenje: Suprotnost dobrom čovjeku: osoba koja je u svojoj unutarnjoj riznici nagomilala zavist, oholost i mržnju može iz nje iznositi samo ono što u njoj ima – riječi i djela koja razaraju.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 12,35) donosi temeljni duhovni zakon kršćanske antropologije i etike: postoji neraskidiva, organska veza između čovjekove nutrine i njegova vanjskoga djelovanja. Isus se koristi jasnom i snažnom slikom riznice (blaga) kako bi poučio da ljudske riječi i djela nisu slučajni incidenti niti maske koje se mogu proizvoljno mijenjati, već autentični odraz onoga što je pohranjeno u dubini srca. Kao što stablo nužno rađa plodom svoje vrste, tako i vanjski život čovjeka nezaustavljivo izvire iz njegova duhovnog kapitala.
Glavna poruka i teološka opomena ovoga stiha jest poziv na duboku unutarnju transformaciju i trajni ispit savjesti. Umjesto pukog popravljanja vanjskog ponašanja ili moralističkog suzbijanja simptoma, vjernik je pozvan njegovati i čuvati svoju duhovnu riznicu — srce. Tek kada se unutrašnjost ispuni Božjom milošću, istinom i ljubavlju, iz čovjeka mogu prirodno, trajno i obilno izvirati riječi i djela koja donose život, izgradnju i slavu Bogu.