Matej 12,35 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Dobri čovjek iz dobroga blaga iznosi dobra, a zli čovjek iz zloga blaga iznosi zla."

1.ὁ ἀγαθὸς (dobri / taj dobri)

Hrvatski prijevoddobri / onaj dobri

Izvornikgrč. ἀγαθός (heb. ekvivalent: טוֹב - tov)

Transliteracijaho agathos

Gramatičke nijansePridjev u nominativu jednine muškog roda uz određeni član (atributivna pozicija). Određeni član 'ὁ' (ho) definira specifičnu, prepoznatljivu kategoriju osobe. U grčkom jeziku 'ἀγαθός' označava ono što je suštinski, moralno i kvalitativno dobro, plemenito i korisno drugima (za razliku od 'καλός' što se često odnosi na vanjsku ljepotu ili sklad).

Teološko značenjeU biblijskoj antropologiji i soteriologiji, istinska dobrota nije inherentna ljudska zasluga niti površinski moralizam, već plod prebivanja Božje milosti i Svetoga Duha u čovjeku. 'Dobri čovjek' je onaj čija je unutarnja narav obnovljena u zajedništvu s Bogom, te stoga odražava Božji karakter u svijetu.

2.ἄνθρωπος (čovjek)

Hrvatski prijevodčovjek / ljudsko biće

Izvornikgrč. ἄνθρωπος (heb. ekvivalent: אָדָם - adam / אִישׁ - ish)

Transliteracijaanthrōpos

Gramatičke nijanseImenica muškog roda u nominativu jednine. Riječ je općeniti naziv za ljudsko biće, pripadnika ljudskoga roda, bez obzira na spol.

Teološko značenjeIsus ovdje promatra cjelokupnu ljudsku osobu – njezinu volju, razum i afekte. Čovjek je duhovno i moralno biće koje pred Bogom i ljudima odgovara za sadržaj svoga unutarnjeg života.

3.ἐκ τοῦ... θησαυροῦ (iz... blaga / riznice / spremišta)

Hrvatski prijevodiz blaga / iz riznice

Izvornikgrč. θησαυρός (heb. ekvivalent: אוֹצָר - otsar)

Transliteracijaek tou... thēsaurou

Gramatičke nijanseImenica muškog roda u genitivu jednine, uz prijedlog 'ἐκ' (iz) koji označava izvor, podrijetlo ili izlazak iz unutrašnjosti. Riječ 'θησαυρός' označava mjesto pohrane, spremište, riznicu, ali i samo pohranjeno blago, dragocjenosti ili zalihe.

Teološko značenjeU ovom kontekstu 'riznica' je duboka duhovna metafora za ljudsko srce (što Isus izričito navodi u paralelnim i prethodnim stihovima: 'iz obilja srca usta govore', Mt 12,34). Srce je duhovno skladište u koje čovjek neprestano pohranjuje svoje misli, želje, motive, navike i vjerovanja. Ono što čovjek njeguje u tajnosti svoje nutrine čini njegov duhovni kapital.

4.ἐκβάλλει (iznosi / izbacuje / izdvaja)

Hrvatski prijevodiznosi / izbacuje / izlijeva

Izvornikgrč. ἐκβάλλω

Transliteracijaekballei

Gramatičke nijanseGlagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Složenica od prijedloga 'ἐκ' (iz, van) i glagola 'βάλλω' (baciti, staviti). Prezent ima habitualno (uobičajeno) i trajno značenje: označava kontinuiranu, životnu praksu, a ne jednokratni čin.

Teološko značenjeGlagol nosi snažnu dinamiku (dosl. 'izbacivati', 'snažno iznositi'). Sugerira da riječi i djela ne izlaze iz čovjeka slučajno ili na silu, već nezaustavljivo i spontano izviru pod pritiskom unutarnjega obilja. Kada se riznica srca prepuni, njezin sadržaj se prelijeva u vanjski svijet kroz svakodnevne riječi, djela i životne stavove.

5.ἀγαθά (dobra / dobre stvari / dobra djela)

Hrvatski prijevoddobra / dobre stvari

Izvornikgrč. ἀγαθά

Transliteracijaagatha

Gramatičke nijansePridjev poimeničen u akuzativu množine srednjeg roda (direktni objekt glagola). Množina označava mnoštvo konkretnih dobrih djela, korisnih riječi, ohrabrenja i blagoslova koji proizlaze iz duhovne riznice.

Teološko značenjeDobrobit u hodu vjere mora biti vidljiva, opipljiva i raznolika. Istinsko se duhovno blago umnožava dijeljenjem – što čovjek više iznosi dobroga iz obnove srca, to više obogaćuje zajednicu.

6.καὶ ὁ πονηρὸς ἄνθρωπος (a zli čovjek)

Hrvatski prijevoda zli čovjek / dok zli čovjek

Izvornikgrč. πονηρός (heb. ekvivalent: רַע - ra)

Transliteracijakai ho ponēros anthrōpos

Gramatičke nijanseVeznik 'καὶ' ovdje ima suprotno ili suprotstavljeno značenje ('a', 'dok', 'nasuprot tome'). Pridjev 'πονηρός' je u nominativu jednine muškog roda uz određeni član. Korijen riječi povezan je s 'πόνος' (muka, težak rad, bol, nevolja).

Teološko značenjeZa razliku od 'κακός' (što može značiti ono što je loše, neispravno ili manje vrijedno), 'πονηρός' označava aktivno, maligno i agresivno zlo koje nanosi štetu, širi pokvarenost, uzrokuje bol i truje međuljudske odnose. Zla osoba nije pasivno prazna od dobra, već aktivno usmjerena na nevaljalštinu.

7.ἐκ τοῦ πονηροῦ θησαυροῦ (iz zloga blaga / iz zle riznice)

Hrvatski prijevodiz zloga blaga / iz zle riznice

Izvornikgrč. πονηροῦ θησαυροῦ

Transliteracijaek tou ponērou thēsaurou

Gramatičke nijanseGenitiv jednine muškog roda uz prijedlog 'ἐκ'.

Teološko značenjeOznačava srce koje je postalo skladište gorčine, ponosa, sebičnosti, zavisti i pobune protiv Boga. Takvo srce neprestano upija, akumulira i prerađuje negativnost, stvarajući tako otrovno unutarnje okruženje iz kojega se nužno rađa grijeh.

8.ἐκβάλλει πονηρά (iznosi zla / izbacuje zle stvari)

Hrvatski prijevodiznosi zla / iznosi zlo

Izvornikgrč. πονηρά

Transliteracijaekballei ponēra

Gramatičke nijanseAkuzativ množine srednjeg roda.

Teološko značenjeAkumulirano unutarnje zlo ne može ostati zauvijek skriveno pod maskom licemjerja (na što Isus osobito upozorava farizeje u ovom poglavlju). Prije ili kasnije, otrovna zaliha srca izbit će na površinu kroz razorne riječi, klevete, laži i zla djela.

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 12,35) donosi temeljni duhovni zakon kršćanske antropologije i etike: postoji neraskidiva, organska veza između čovjekove nutrine i njegova vanjskoga djelovanja. Isus se koristi jasnom i snažnom slikom riznice (blaga) kako bi poučio da ljudske riječi i djela nisu slučajni incidenti niti maske koje se mogu proizvoljno mijenjati, već autentični odraz onoga što je pohranjeno u dubini srca. Kao što stablo nužno rađa plodom svoje vrste, tako i vanjski život čovjeka nezaustavljivo izvire iz njegova duhovnog kapitala.

Glavna poruka i teološka opomena ovoga stiha jest poziv na duboku unutarnju transformaciju i trajni ispit savjesti. Umjesto pukog popravljanja vanjskog ponašanja ili moralističkog suzbijanja simptoma, vjernik je pozvan njegovati i čuvati svoju duhovnu riznicu — srce. Tek kada se unutrašnjost ispuni Božjom milošću, istinom i ljubavlju, iz čovjeka mogu prirodno, trajno i obilno izvirati riječi i djela koja donose život, izgradnju i slavu Bogu.