Stoga vam kažem: svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima, ali hula na Duha neće se oprostiti.
Stoga vam kažem: svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima, ali hula na Duha neće se oprostiti.
I tko god rekne riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se; ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni u ovome vijeku ni u budućem.
Ili uzmite da je stablo dobro i plod njegov dobar, ili uzmite da je stablo trulo i plod njegov truo; ta po plodu se stablo poznaje.
Legla gujinja! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta iz obilja srca usta govore.
Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
Ili uzmite da je stablo dobro i plod njegov dobar, ili uzmite da je stablo trulo i plod njegov truo; ta po plodu se stablo poznaje.
Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje.
Ἢ ποιήσατε τὸ δένδρον καλὸν καὶ τὸν καρπὸν αὐτοῦ καλόν, ἢ ποιήσατε τὸ δένδρον σαπρὸν καὶ τὸν καρπὸν αὐτοῦ σαπρόν· ἐκ γὰρ τοῦ καρποῦ τὸ δένδρον γινώσκεται.
Ē poiēsate to dendron kalon kai ton karpon autou kalon ē poiēsate to dendron sapron kai ton karpon autou sapron ek gar tou karpou to dendron ginōsketai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ili učinite to stablo dobrim i taj plod njegov dobrim, ili učinite to stablo trulim i taj plod njegov trulim; iz naime tog ploda to stablo poznaje se."
1. učinite Izvornik: ποιήσατε [poiēsate] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa aktiva, 2. lice množine. Aoristni imperativ ovdje traži odlučan, trenutačan stav ili sud. U dvostrukoj akuzativnoj konstrukciji ('učinite stablo dobrim'), glagol ima deklarativni smisao: 'proglasite', 'smatrajte' ili 'uzmite da jest'. Značenje: Isus traži od svojih sugovornika elementarnu logičku dosljednost. Ne možete priznati da su njegova djela dobra (izgon zloduha), a istodobno tvrditi da je izvor njegove moći zao (Beelzebul); morate se odlučiti za jedno ili drugo.
2. dobrim Izvornik: καλὸν [kalon] Gramatika: Pridjev u akuzativu jednine (prvo srednjeg roda uz 'stablo', a zatim muškog roda uz 'plod'), u službi predikatnog akuzativa. Značenje: Označava ono što je plemenito, lijepo, zdravo i prikladno svojoj svrsi. Dobro stablo je ono koje je zdrave naravi i stoga nužno daje valjan i koristan plod.
3. trulim Izvornik: σαπρὸν [sapron] Gramatika: Pridjev u akuzativu jednine (srednjeg pa muškog roda), također kao predikatni akuzativ koji stoji u izravnoj opreci prema 'kalon'. Značenje: Doslovno znači 'gnjio', 'truo', 'pokvaren' ili 'bolestan', što u prenesenom smislu označava bezvrijednost i neupotrebljivost. Pokvarena unutarnja narav nužno proizvodi pokvarena i štetna djela.
4. iz naime tog ploda Izvornik: ἐκ γὰρ τοῦ καρποῦ [ek gar tou karpou] Gramatika: Prijedlog s genitivom podrijetla ('ek tou karpou') uz uzročnu česticu 'gar' (naime, jer) koja uvodi obrazloženje prethodnog zahtjeva. Značenje: Plod je vidljivi izričaj nevidljive unutarnje naravi. U biblijskoj antropologiji čovjekova se nutrina ne može izravno vidjeti, ali se nepogrešivo očituje u njegovim djelima i riječima.
5. poznaje se Izvornik: γινώσκεται [ginōsketai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa pasiva, 3. lice jednine. Prezent ovdje izriče općevrijedeću istinu, prirodni i duhovni zakon koji uvijek vrijedi. Značenje: Označava spoznaju utemeljenu na iskustvu i provjeri. Pravi identitet osobe ili učitelja ne otkriva se izvanjskim titulama, nego kušanjem i prepoznavanjem njegovih plodova.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 12,33) izrečen je u dramatičnom trenutku kada farizeji optužuju Isusa da izgoni zloduhe pomoću Belzebuba, poglavara đavolskog. Isus odgovara neumoljivom logikom utemeljenom na univerzalnom zakonu uzroka i posljedice u duhovnom svijetu: narav izvora nužno određuje narav onoga što iz njega proizlazi. Nemoguće je da sotonski, "truli" izvor proizvodi dobra, zdrava djela oslobođenja i obnove ljudskog života. Tim riječima Isus poziva svoje protivnike, ali i sve vjernike, na prevladavanje duhovnog licemjerja i na donošenje dosljednog, poštenog suda na temelju vidljivih plodova.
U širem kristološkom i antropološkom smislu, stih postavlja trajno pravilo za duhovno razlučivanje. Ljudsko srce je stablo, a misli, riječi i djela su njegovi plodovi. Istinska moralna i duhovna promjena ne može se postići površnim popravljanjem vanjskog ponašanja bez promjene nutrine; stablo najprije mora postati "dobro" – kroz nutarnje obraćenje i preobrazbu Božjom milošću – kako bi i njegov plod bio dobar. Isusova poruka je jasna i nepokolebljiva: autentična duhovna stvarnost ne prepoznaje se po deklarativnim tvrdnjama ili vjerskom statusu, nego isključivo po stvarnim, životodavnim plodovima dobrote, istine i ljubavi.