Ili kako može tko ući u kuću jakoga i pokućstvo njegovo ugrabiti ako najprije ne sveže jakoga? I tek će tada kuću njegovu opljačkati.
Tko nije sa Mnom, protiv Mene je, i tko ne sabire sa Mnom, rasipa.
Stoga vam kažem: svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima, ali hula na Duha neće se oprostiti.
I tko god rekne riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se; ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni u ovome vijeku ni u budućem.
Ili uzmite da je stablo dobro i plod njegov dobar, ili uzmite da je stablo trulo i plod njegov truo; ta po plodu se stablo poznaje.
Stoga vam kažem: svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima, ali hula na Duha neće se oprostiti.
Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha svetoga hula neće se oprostiti ljudima.
διὰ τοῦτο λέγω ὑμῖν· πᾶσα ἁμαρτία καὶ βλασφημία ἀφεθήσεται τοῖς ἀνθρώποις, ἡ δὲ τοῦ πνεύματος βλασφημία οὐκ ἀφεθήσεται τοῖς ἀνθρώποις.
dia touto legō humin pasa hamartia kai blasphēmia aphethēsetai tois anthrōpois hē de tou pneumatos blasphēmia ouk aphethēsetai tois anthrōpois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zbog ovoga govorim vama: svaki grijeh i hula oprostit će se tim ljudima, a ta toga Duha hula ne oprostit će se."
1. Zbog ovoga govorim vama Izvornik: διὰ τοῦτο λέγω ὑμῖν [dia touto legō humin] Gramatika: Prijedlog s akuzativom srednjega roda jednine izražava uzrok, a prati ga glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u dativu množine. Prezent glagola naglašava svečanu i trajno važeću izjavu koja se izriče s autoritetom. Značenje: Ova uvodna formula izravno povezuje prethodni spor o izgonu zloduha s ozbiljnim upozorenjem koje slijedi. Pripisivati Božje djelo oslobođenja silama tame nije tek neznanje, nego duhovno sljepilo koje vodi u propast.
2. svaki grijeh i hula Izvornik: πᾶσα ἁμαρτία καὶ βλασφημία [pasa hamartia kai blasphēmia] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine ženskoga roda stoji bez određenog člana, čime dobiva distributivno značenje ('svaki pojedini', 'bilo kakav'), te obuhvaća obje imenice u nominativu jednine ženskoga roda povezane sastavnim veznikom. Značenje: Prva imenica izvorno označava 'promašaj cilja' i obuhvaća svako skretanje s Božjeg puta, dok druga označava pogrdan, uvredljiv i obeščašćujući govor, osobito protiv Boga. Zajedno svjedoče o neizmjernoj širini Božjeg milosrđa koje može pokriti svaku vrstu ljudskog prijestupa i uvrede.
3. oprostit će se tim ljudima Izvornik: ἀφεθήσεται τοῖς ἀνθρώποις [aphethēsetai tois anthrōpois] Gramatika: Glagol je u futuru indikativa pasivnog, 3. lice jednine, u slaganju s najbližim subjektom, a slijedi ga imenica u dativu množine muškoga roda s određenim članom koji ovdje ima generičku službu (označava ljudski rod u cjelini). Pasivni oblik je teološki pasiv kojim se neizravno označava Bog kao onaj koji oprašta. Značenje: Glagol izvorno znači 'otpustiti', 'poslati dalje' ili 'razriješiti duga'. Bog u svojoj suverenoj milosti skida teret krivnje sa svakog čovjeka koji se pokaje, bez obzira na težinu dotadašnjeg prijestupa.
4. a ta toga Duha hula Izvornik: ἡ δὲ τοῦ πνεύματος βλασφημία [hē de tou pneumatos blasphēmia] Gramatika: Suprotni veznik uvodi oštru protimba prethodnoj tvrdnji, dok je genitiv imenice s određenim članom umetnut između određenog člana i same imenice u nominativu jednine ženskoga roda. Riječ je o objektivnom genitivu koji precizno određuje protiv koga je hula usmjerena ('hula na Duha'). Značenje: Za razliku od općih ljudskih slabosti i prijestupa, ovdje se izdvaja svjesno i tvrdokorno odbacivanje očitog djelovanja Duha Božjega. Nazvati Božje spasenjsko djelo sotonskim znači potpuno zatvoriti srce pred samim izvorom istine i oproštenja.
5. ne oprostit će se Izvornik: οὐκ ἀφεθήσεται [ouk aphethēsetai] Gramatika: Spoj niječne čestice za objektivno i bezuvjetno poricanje s glagolom u futuru indikativa pasivnog, 3. lice jednine. Ponavljanje istog glagolskog oblika s negacijom na samom kraju rečenice stvara snažan retorički i teološki kontrast. Značenje: Neoprostivost ovog grijeha ne proizlazi iz granice Božjeg milosrđa, nego iz čovjekova trajnog odbijanja samog sredstva oproštenja. Tko svjesno odbacuje Duha koji jedini privodi pokajanju, sam sebe isključuje iz mogućnosti primanja oprosta.
Ovaj stih iz Mateja 12:31 donosi jednu od najsnažnijih i najozbiljnijih izjava u cijelom Novom zavjetu, u kojoj se istovremeno otkriva bezgranična širina Božjeg milosrđa i vrhunska odgovornost ljudske slobodne volje. Prvi dio stiha pruža nevjerojatnu utjehu i nadu evanđelja: Božja milost je toliko velika da pokriva svaki ljudski grijeh, moralni pad pa čak i najteže uvrede i hule usmjerene protiv Boga, pod uvjetom da čovjek iskreno pristupi u pokajanju i vjeri.
S druge strane, Isus izriče najstrože upozorenje o jedinom neoprostivom grijehu – huli na Duha Svetoga. Taj grijeh nije pojedinačna nepromišljena riječ, trenutak sumnje ili nenamjerna pogreška, već trajno, svjesno i tvrdokorno odbacivanje nutarnjeg posvjedočenja Duha Svetoga, u kojem se Božja istina proglašava lažju, a Njegovo spasiteljsko djelo sotonskim. On je neoprostiv zato što osoba koja odbacuje Duha Svetoga odbacuje samog Autora pokajanja i jedini izvor duhovne spoznaje; bez Duha Svetoga nema spoznaje grijeha, bez spoznaje nema pokajanja, a bez pokajanja nema oproštenja. Stih nas tako poziva na izuzetnu poniznost, otvorenost Božjem djelovanju i stalnu osjetljivost na glas Duha Svetoga.