Tko nije sa Mnom, protiv Mene je, i tko ne sabire sa Mnom, rasipa.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tko nije sa Mnom, protiv Mene je, i tko ne sabire sa Mnom, rasipa.
Stoga vam kažem: svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima, ali hula na Duha neće se oprostiti.
I tko god rekne riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se; ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni u ovome vijeku ni u budućem.
Ili uzmite da je stablo dobro i plod njegov dobar, ili uzmite da je stablo trulo i plod njegov truo; ta po plodu se stablo poznaje.
Legla gujinja! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta iz obilja srca usta govore.
I tko god rekne riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se; ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni u ovome vijeku ni u budućem.
I ako ko reče riječ na sina čovječijega, oprostiće mu se; a koji reče riječ na Duha svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome.
καὶ ὃς ἐὰν εἴπῃ λόγον κατὰ τοῦ υἱοῦ τοῦ ἀνθρώπου, ἀφεθήσεται αὐτῷ· ὃς δ᾽ ἂν εἴπῃ κατὰ τοῦ πνεύματος τοῦ ἁγίου, οὐκ ἀφεθήσεται αὐτῷ οὔτε ἐν τούτῳ τῷ νῦν αἰῶνι οὔτε ἐν τῷ μέλλοντι.¶
kai hos ean eipē logon kata tou huiou tou anthrōpou aphethēsetai autō hos d᾽ an eipē kata tou pneumatos tou hagiou ouk aphethēsetai autō oute en toutō tō nun aiōni oute en tō mellonti
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I tko ako rekne riječ protiv onoga Sina onoga Čovjekova, oprostit će se njemu; tko pak god rekne protiv onoga Duha onoga Svetoga, ne će se oprostiti njemu niti u ovome onome vijeku niti u onome budućem."
1. tko ako rekne riječ Izvornik: ὃς ἐὰν εἴπῃ λόγον [hos ean eipē logon] Gramatika: Odnosna zamjenica praćena uvjetnim veznikom i glagolom u konjunktivu aorista (3. lice jednine, aktiv) tvori opću uvjetnu rečenicu koja označava mogući pojedinačni čin u budućnosti ili općenitu mogućnost. Imenica 'riječ' u akuzativu jednine bez određenog člana označava bilo kakav pojedinačni iskaz. Značenje: Konjunktiv aorista upućuje na pojedinačni ispad, uvredu ili izgovorenu pogrdu iz neznanja ili predrasude, koja zbog svoje privremene naravi ostavlja prostor za kasnije obraćenje i oproštenje.
2. protiv onoga Sina onoga Čovjekova Izvornik: κατὰ τοῦ υἱοῦ τοῦ ἀνθρώπου [kata tou huiou tou anthrōpou] Gramatika: Prijedlog s genitivom ovdje izražava neprijateljsko usmjerenje ('protiv'). Obje imenice u genitivu jednine muškog roda imaju određeni član, čime se semitski izraz ('sin čovjekov' u značenju 'čovjek') pretvara u sasvim određeni, jedinstveni naslov. Značenje: Kao mesijanski naslov ukorijenjen u Danielovoj viziji (Dn 7,13), izraz istodobno naglašava Isusovo božansko poslanje i njegovu poniznu ljudsku pojavnost u kojoj ga ljudi mogu pogrešno procijeniti i odbaciti iz neznanja, a da time još nisu konačno odbacili samo Božje djelovanje.
3. oprostit će se njemu Izvornik: ἀφεθήσεται αὐτῷ [aphethēsetai autō] Gramatika: Glagol u futuru pasiva, 3. lice jednine, praćen osobnom zamjenicom u dativu jednine koji označava primatelja koristi (dativ interesa). Pasivni oblik ovdje djeluje kao tzv. božanski pasiv (passivum divinum), kojim se iz poštovanja izbjegava izravno imenovanje Boga kao vršitelja radnje. Značenje: Doslovno značenje glagola je 'otpustiti' ili 'poslati od sebe', što u teološkom smislu znači da će sam Bog na konačnom sudu ili u trenutku pokajanja otpustiti krivnju onomu tko je u neznanju govorio protiv Isusa.
4. tko pak god rekne protiv onoga Duha onoga Svetoga Izvornik: ὃς δ᾽ ἂν εἴπῃ κατὰ τοῦ πνεύματος τοῦ ἁγίου [hos d' an eipē kata tou pneumatos tou hagiou] Gramatika: Čestica za suprotnost (δ᾽) uvodi snažan kontrast prema prethodnoj rečenici, dok čestica mogućnosti (ἂν) s konjunktivom aorista ponovno gradi opću pogodbu. Imenica srednjeg roda u genitivu jednine i pridjev imaju svaki svoj određeni član ('Duha onoga Svetoga'), čime se pridjev u atributivnom položaju posebno naglašava. Značenje: Govoriti protiv Duha Svetoga u kontekstu ovog poglavlja znači svjesno i zlonamjerno pripisivati očito Božje spasenjsko djelovanje (izgon zloduha) sotonskoj sili, čime čovjek zatvara vlastito srce pred jedinim izvorom oproštenja.
5. ne će se oprostiti njemu Izvornik: οὐκ ἀφεθήσεται αὐτῷ [ouk aphethēsetai autō] Gramatika: Zanijekani futur pasiva, 3. lice jednine, s objektivnom negacijom (οὐκ) koja izriče potpunu i neupitnu činjeničnu nemogućnost u budućnosti. Značenje: Neoprostivost ovog grijeha ne proizlazi iz granica Božjeg milosrđa, nego iz naravi samog čina: onaj tko Božjeg Duha proglašava zlim izravno odbacuje sredstvo po kojem se oproštenje i obraćenje uopće događaju.
6. niti u ovome onome vijeku niti u onome budućem Izvornik: οὔτε ἐν τούτῳ τῷ αἰῶνι οὔτε ἐν τῷ μέλλοντι [oute en toutō tō aiōni oute en tō mellonti] Gramatika: Udvostručeni sastavni niječni veznik ('niti... niti') povezuje dvije prijedložne konstrukcije u dativu jednine. Prva sadrži pokaznu zamjenicu, član i imenicu ('vijek, doba'), dok druga uz određeni član koristi poimeničeni particip prezenta aktiva u dativu jednine ('onom koji dolazi / koji ima doći'), pri čemu se imenica 'vijek' podrazumijeva. Značenje: Ova izreka odražava židovsku apokaliptičku podjelu cjelokupne povijesti na 'ovaj vijek' (sadašnje vrijeme obilježeno grijehom i smrtnošću) i 'budući vijek' (vrijeme konačnog Božjeg kraljevstva i suda), a spajanje obiju era služi kao sveobuhvatni izraz za 'nikada, ni u kojem pogledu, u svu vječnost'.
Ovaj stih iz Mateja 12,32 donosi jedno od najozbiljnijih i najdubljih upozorenja u Novom zavjetu, praveći ključnu teološku razliku između grijeha počinjenog iz neznanja i svjesnog, tvrdokornog odbacivanja Božje milosti. Dok je Isus hodao Zemljom u poniznosti ljudske naravi kao Sin Čovječji, ljudi su mogli pogriješiti u procjeni njegova identiteta zbog vlastite slaboće, predrasuda ili nerazumijevanja. Takvi grijezi i hule mogu biti oprošteni jer ne proizlaze iz konačnog otpora Božjem svjetlu, već iz ljudske ograničenosti koja se milošću i pokajanjem može nadvladati.
S druge strane, 'hula na Duha Svetoga' ne predstavlja tek neku nesmotrenu riječ ili izolirani pad, već svjesno, zlonamjerno i ustrajno pripisivanje očitovane Božje sile sotonskom djelovanju (kao što su farizeji činili gledajući Isusova čudesa). Duh Sveti je onaj koji objavljuje istinu, uvjerava o grijehu i vodi u pokajanje; stoga, odbaciti njegovo svjedočanstvo znači odbaciti sam mehanizam spasenja i opraštanja. Oprost nije uskraćen zato što bi Bog bio nespreman oprostiti ili zato što bi Kristova žrtva bila nedostatna, nego zato što osoba koja se trajno suprotstavlja Duhu Svetomu samovoljno i nepovratno zatvara vlastito srce za pokajanje, ostajući u svojoj pobuni kako u ovom zemaljskom vijeku, tako i u vječnosti.