Tko nije sa Mnom, protiv je Mene, i tko ne skuplja sa Mnom raspršuje.
Tko nije sa Mnom, protiv je Mene, i tko ne skuplja sa Mnom raspršuje.
Evo zašto, Ja vam to kažem, svaki grijeh, svako huljenje bit će oprošteno čovjeku, ali huljenje na Duha neće biti oprošteno.
I ako netko kaže jednu riječ protiv Sina Čovječjega, ta će mu biti oproštena, ali ako govori protiv Duha Svetoga, to mu neće biti oprošteno ni u ovom svijetu ni u budućem svijetu.
Pretpostavite da je jedno drvo dobro, njegov će plod biti dobar; pretpostavite da je bolesno, njegov će plod biti bolestan: po plodu se prepoznaje stablo.
Soj gujinji, kako biste vi mogli govoriti dobre stvari, kad ste vi opaki? Jer, ono što izreknu usta, to je ono što pretječe iz srca.
I ako netko kaže jednu riječ protiv Sina Čovječjega, ta će mu biti oproštena, ali ako govori protiv Duha Svetoga, to mu neće biti oprošteno ni u ovom svijetu ni u budućem svijetu.
I ako ko reče riječ na sina čovječijega, oprostiće mu se; a koji reče riječ na Duha svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome.
καὶ ὃς ἐὰν εἴπῃ λόγον κατὰ τοῦ υἱοῦ τοῦ ἀνθρώπου, ἀφεθήσεται αὐτῷ· ὃς δ᾽ ἂν εἴπῃ κατὰ τοῦ πνεύματος τοῦ ἁγίου, οὐκ ἀφεθήσεται αὐτῷ οὔτε ἐν τούτῳ τῷ νῦν αἰῶνι οὔτε ἐν τῷ μέλλοντι.¶
kai hos ean eipē logon kata tou huiou tou anthrōpou aphethēsetai autō hos d᾽ an eipē kata tou pneumatos tou hagiou ouk aphethēsetai autō oute en toutō tō nun aiōni oute en tō mellonti
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I tko god kaže riječ protiv Sina Čovječjega, bit će oprošteno njemu; tko pak god kaže protiv Duha Svetoga, neće biti oprošteno njemu niti u ovome vijeku niti u budućem."
1.ὃς ἐὰν / ὃς ἂν εἴπῃ (tko god kaže / reče)
Prijevodtko god kaže (ili: tko god reče)
Izvornik (grč.)ὃς ἐὰν / ὃς ἂν εἴπῃ
Transliteracijahos ean / hos an eipē
Gramatičke nijanseRelativna zamjenica ὃς s česticom ἐὰν / ἂν (koja izražava neprekidnost, uvjetnost i poopćavanje) i glagolom εἴπῃ (konjunktiv aorista aktivnog od λέγω). Upotreba konjunkta aorista u uvjetnoj relativnoj rečenici (casus pendens / opći uvjet treće vrste, eventualni uvjet) ukazuje na pojedinačan, hipotetski čin govora u budućnosti ili općenito u vremenu. Aorist ne označava trajno stanje govorenja, nego specifičan čin izgovaranja.
Teološko značenjeNaglašava da se Božja milost, ali i ozbiljnost suda, odnose na svakog pojedinca bez iznimke ("tko god"). Čin izgovaranja ("kaže") ovdje nije tek usputna riječ, već vanjska manifestacija unutarnjeg stava srca (usp. Mt 12,34: "usta govore iz obilja srca").
2.λόγον κατὰ (riječ protiv)
Prijevodriječ protiv
Izvornik (grč.)λόγον κατά
Transliteracijalogon kata
Gramatičke nijanseλόγον je akuzativ jednine imenice muškog roda λόγος (logos), što znači riječ, izjava, govor, poruka. Prijedlog κατά (kata) ovdje dolazi s genitivom (κατὰ τοῦ υἱοῦ / κατὰ τοῦ πνεύματος) i ima izrazito neprijateljsko ili suprotstavljajuće značenje: "protiv", "na štetu", "u suprotnosti s".
Teološko značenjeRiječ izgovorena "protiv" nekoga u biblijskom kontekstu označava klevetu, hulu (blasphemia), osporavanje ili zlonamjerno odbacivanje. Ovdje se pravi ključna teološka razlika između napada na Isusov ljudski identitet i napada na svjedočanstvo Svetoga Duha.
3.τοῦ υἱοῦ τοῦ ἀνθρώπου (Sina Čovječjega)
PrijevodSina Čovječjega
Izvornik (grč.)τοῦ υἱοῦ τοῦ ἀνθρώπου; Heb./Aram. ekvivalent: בֶּן־אָדָם (ben-adam) / בַּר אֱנָשׁ (bar enash)
Transliteracijatou huiou tou anthrōpou
Gramatičke nijanseDvostruki genitiv: genitiv jednine muškog roda imenice υἱός (sin) i genitiv jednine muškog roda imenice ἄνθρωπος (čovjek), oba s određenim članom koji označava specifičnu, jedinstvenu osobu.
Teološko značenjeOvo je najčešći kristološki naslov kojim je Isus nazivao samoga sebe. Oslanja se na apokaliptičnu viziju iz Daniela 7,13, gdje "Sin Čovječji" prima vječnu vlast od Pradavnoga, ali istovremeno u Evanđeljima naglašava i Isusovu inkarnaciju, poniznu ljudskost i otkupiteljsku patnju. Riječ izgovorena protiv "Sina Čovječjega" može biti oproštena jer ljudi, gledajući Isusovu poniznu zemaljsku narav, mogu iz neznanja, slabosti ili nerazumijevanja pogriješiti o njegovu pravom božanskom identitetu.
4.ἀφεθήσεται αὐτῷ (bit će oprošteno njemu)
Prijevodbit će oprošteno njemu (ili: oprostit će mu se)
Izvornik (grč.)ἀφεθήσεται αὐτῷ
Transliteracijaaphethēsetai autō
Gramatičke nijanseἀφεθήσεται je 3. lice jednine futura pasivnog (tzv. "passivum divinum" ili teološki pasiv) glagola ἀφίημι (aphiēmi - otpustiti, oprostiti, osloboditi duga). Dativ αὐτῷ (njemu) označava primatelja opraštanja. Pasivni oblik prikriva vršitelja radnje, što je u židovskom načinu izražavanja tipičan način da se izrazi Božje djelovanje bez direktnog izgovaranja Božjeg imena ("Bog će mu oprostiti").
Teološko značenjeGlagol ἀφίημι doslovno znači "odgurnuti od sebe", "otkazati dug" ili "osloboditi krivnje". Upotreba futura pasivnog jamči Božju suverenost, milost i spremnost na opraštanje grijeha i hule izgovorene iz ljudskog neznanja, pod uvjetom iskrenog pokajanja.
5.τοῦ πνεύματος τοῦ ἁγίου (Duha Svetoga)
PrijevodDuha Svetoga
Izvornik (grč.)τοῦ πνεύματος τοῦ ἁγίου; Heb. ekvivalent: רוּחַ הַקֹּדֶשׁ (Ruach ha-Kodesh)
Transliteracijatou pneumatos tou hagiou
Gramatičke nijanseGenitiv jednine srednjeg roda imenice πνεύμα (pneuma - duh, dah, vjetar) i pridjeva ἅγιος (hagios - svet, odvojen, posvećen), oba s određenim članom.
Teološko značenjeDuh Sveti je treća osoba Presvetoga Trojstva, čija je uloga u ovom kontekstu (Mt 12,22-32) neposredno očitovanje Božje sile u izgonu demona i prisutnosti Kraljevstva Božjega (v. 28). Duh Sveti donosi bjelodano svjedočanstvo Božje milosti i istine. Stoga govoriti "protiv Duha Svetoga" znači svjesno, zlonamjerno i nepokolebljivo pripisivati očitovano Božje spasenjsko djelovanje sotoni (usp. Mt 12,24).
6.οὐκ ἀφεθήσεται (neće biti oprošteno)
Prijevodneće biti oprošteno
Izvornik (grč.)οὐκ ἀφεθήσεται
Transliteracijaouk aphethēsetai
Gramatičke nijanseNiječna čestica οὐκ (objektivna negacija) s futurom pasivnim glagola ἀφίημι. Izražava kategoričko, apsolutno odbijanje mogućnosti opraštanja.
Teološko značenjeGovori o tzv. "neoprostivom grijehu" ili "huli na Duha Svetoga". Neoprostivost ne proizlazi iz nekakvog ograničenja Božje milosti ili nedovoljne snage Kristove žrtve, već iz same naravi toga grijeha: to je trajno, svjesno i tvrdokorno odbijanje samoga sredstva spasenja – svjetla i svjedočanstva Duha Svetoga. Tko odbaci Duha koji jedini vodi pokajanju i vjeri, samog sebe zatvara izvan područja opraštanja.
7.οὔτε ἐν τούτῳ τῷ αἰῶνι οὔτε ἐν τῷ μέλλοντι (niti u ovome vijeku niti u budućem)
Prijevodniti u ovome vijeku (dobu) niti u budućem
Izvornik (grč.)οὔτε ἐν τούτῳ τῷ αἰῶνι οὔτε ἐν τῷ μέλλοντι; Heb./Aram. koncept: הָעוֹלָם הַזֶּה (ha-olam ha-zeh - ovaj svijet/vijek) i הָעוֹלָם הַבָּא (ha-olam ha-ba - budući svijet/vijek)
Transliteracijaoute en toutō tō aiōni oute en tō mellonti
Gramatičke nijanseKooperativna dvostruka negacija οὔτε... οὔτε (niti... niti) s prijedlogom ἐν (u + dativ). Ιmenica αἰών (aiōn - vijek, doba, eon, epoha, vječnost) u dativu jednine s pokaznom zamjenicom τούτῳ (ovome). U drugom dijelu imenica je izostavljena (elizija), a koristi se particip prezenta aktivnog glagola μέλλω (mellō - biti na putu da se dogodi, dolaziti) u dativu muškog roda: τῷ μέλλοντι (onom koji dolazi / budućem).
Teološko značenjeOvaj izraz odražava temeljnu židovsku eshatološku podjelu povijesti na dva razdoblja: "ovaj vijek", koji je obilježen grijehom, propadljivošću i nesavršenošću, te "budući vijek", koji nastupa dolaskom Mesije, uskrsnućem mrtvih i konačnim Božjim sudom, donoseći vječnu pravednost. Isus ovom sveobuhvatnom formulom naglašava da je odbacivanje Duha Svetoga vječni grijeh (usp. Mk 3,29); za njega nema oproštenja ni u sadašnjem vremenu zemaljskog života ni na konačnom Sudu u vječnosti.
Ovaj stih iz Mateja 12,32 donosi jedno od najozbiljnijih i najdubljih upozorenja u Novom zavjetu, praveći ključnu teološku razliku između grijeha počinjenog iz neznanja i svjesnog, tvrdokornog odbacivanja Božje milosti. Dok je Isus hodao Zemljom u poniznosti ljudske naravi kao Sin Čovječji, ljudi su mogli pogriješiti u procjeni njegova identiteta zbog vlastite slaboće, predrasuda ili nerazumijevanja. Takvi grijezi i hule mogu biti oprošteni jer ne proizlaze iz konačnog otpora Božjem svjetlu, već iz ljudske ograničenosti koja se milošću i pokajanjem može nadvladati.
S druge strane, 'hula na Duha Svetoga' ne predstavlja tek neku nesmotrenu riječ ili izolirani pad, već svjesno, zlonamjerno i ustrajno pripisivanje očitovane Božje sile sotonskom djelovanju (kao što su farizeji činili gledajući Isusova čudesa). Duh Sveti je onaj koji objavljuje istinu, uvjerava o grijehu i vodi u pokajanje; stoga, odbaciti njegovo svjedočanstvo znači odbaciti sam mehanizam spasenja i opraštanja. Oprost nije uskraćen zato što bi Bog bio nespreman oprostiti ili zato što bi Kristova žrtva bila nedostatna, nego zato što osoba koja se trajno suprotstavlja Duhu Svetomu samovoljno i nepovratno zatvara vlastito srce za pokajanje, ostajući u svojoj pobuni kako u ovom zemaljskom vijeku, tako i u vječnosti.