I tko god rekne riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se; ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni u ovome vijeku ni u budućem.
Ili uzmite da je stablo dobro i plod njegov dobar, ili uzmite da je stablo trulo i plod njegov truo; ta po plodu se stablo poznaje.
Legla gujinja! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta iz obilja srca usta govore.
Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
A kažem vam: za svaku praznu riječ koju ljudi izgovore dat će račun na Dan Suda.
Legla gujinja! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta iz obilja srca usta govore.
Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca.
γεννήματα ἐχιδνῶν, πῶς δύνασθε ἀγαθὰ λαλεῖν πονηροὶ ὄντες; ἐκ γὰρ τοῦ περισσεύματος τῆς καρδίας τὸ στόμα λαλεῖ.¶
gennēmata echidnōn pōs dunasthe agatha lalein ponēroi ontes ek gar tou perisseumatos tēs kardias to stoma lalei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Legla riđovki, kako možete dobra govoriti zli budući? Iz naime tog obilja tog srca ta usta govore."
1. Legla riđovki Izvornik: γεννήματα ἐχιδνῶν [gennēmata echidnōn] Gramatika: Imenica u vokativu množine srednjeg roda ('gennēmata' – porod, leglo) praćena genitivom množine ženskog roda ('echidnōn' – otrovnica, riđovki), koji označava podrijetlo i narav. Značenje: Oštar proročki prijekor koji je već koristio Ivan Krstitelj (Mt 3,7). Kao što otrovnica rađa otrovne mlade, tako i duhovno pokvareni vođe nose u sebi zlu narav koja izbacuje otrovne optužbe protiv Duha Svetoga.
2. kako možete dobra govoriti Izvornik: πῶς δύνασθε ἀγαθὰ λαλεῖν [pōs dunasthe agatha lalein] Gramatika: Upitni prilog 'pōs' s glagolom 'dunasthe' (prezent indikativa medija/pasiva, 2. lice množine) i prezentnim infinitivom 'lalein'. Imenovani pridjev 'agatha' (akuzativ množine srednjeg roda) označava 'dobre stvari'. Značenje: Retoričko pitanje koje ističe moralnu i ontološku nemogućnost. Nije riječ o nedostatku vještine govora, nego o unutarnjoj nesposobnosti da iz zlog izvora potekne istinsko dobro.
3. zli budući Izvornik: πονηροὶ ὄντες [ponēroi ontes] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda uz prezentni particip glagola 'biti' ('ontes'). Particip ima uzročni ili dopusni smisao ('budući da ste zli' / 'kad ste već po naravi zli') te izražava trajno stanje. Značenje: Pojam 'ponēros' označava aktivnu, djelatnu zloću koja kvari i nanosi štetu. Budući da im je sama nutrina zaražena zlom, njihovi javni istupi ne mogu biti moralno čisti.
4. iz naime tog obilja Izvornik: ἐκ γὰρ τοῦ περισσεύματος [ek gar tou perisseumatos] Gramatika: Prijedlog 'ek' s genitivom jednine srednjeg roda i uzročnom česticom 'gar' (naime, jer). Imenica 'perisseuma' označava preobilje, višak, ono što se prelijeva preko ruba posude. Značenje: Slika posude koja je toliko puna da se sadržaj sam od sebe prelijeva van. Čovjek ne govori slučajno; njegove riječi su neizbježan izljev onoga čime je njegova nutrina ispunjena.
5. tog srca ta usta govore Izvornik: τῆς καρδίας τὸ στόμα λαλεῖ [tēs kardias to stoma lalei] Gramatika: Genitiv pripadnosti ('tēs kardias') ovisi o 'obilju', dok je 'to stoma' (usta) subjekt u nominativu uz glagol 'lalei' u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine, koji izriče trajno pravilo. Značenje: U biblijskom govoru 'srce' nije samo sjedište osjećaja, nego središte cjelokupne osobe – misli, volje i odluka. Usta su samo glasnogovornik srca, pa govor nepogrešivo razotkriva duhovno stanje čovjeka.
Matej 12,34 predstavlja jedno od najdubljih biblijskih otkrivenja o povezanosti ljudske unutarnjosti i vanjskog izražavanja. Isus ovim stihom uspostavlja temeljni duhovni zakon: ljudski govor nije slučajan niti odvojen od našeg stvarnog bića, već je nepogrešivi dijagnostički pokazatelj stanja našeg srca. Kao što se prepuna posuda prelijeva onim čime je napunjena, tako i ljudska usta neizbježno izgovaraju ono što je nataloženo u dubini duše. Za farizeje je to značilo da njihove opake i bogohulne riječi razotkrivaju njihovu zmijsku, naravnu pokvarenost koju nikakva vanjska religiozna forma ne može sakriti.
Glavna poruka stiha je poziv na potpunu duhovnu autentičnost i unutarnju preobrazbu. Ne možemo promijeniti kvalitetu svoga govora površinskom kontrolom jezika bez prethodne promjene izvora – samoga srca. Istinska promjena riječi i djela zahtijeva ontološko 'novo rođenje' i očišćenje srca po Božjoj milosti i Svetom Duhu, jer samo iz čistog i dobrim ispunjenog srca može teći životodavan, blagoslovljen i Bogu ugodan govor.