Legla gujinja! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta iz obilja srca usta govore.
Legla gujinja! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta iz obilja srca usta govore.
Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
A kažem vam: za svaku praznu riječ koju ljudi izgovore dat će račun na Dan Suda.
Jer po svojim ćeš riječima biti opravdan i po svojim ćeš riječima biti osuđen."
Tada Mu odgovoriše neki od pismoznanaca i farizeja govoreći: "Učitelju, želimo od Tebe vidjeti znak."
A kažem vam: za svaku praznu riječ koju ljudi izgovore dat će račun na Dan Suda.
A ja vam kažem da će za svaku praznu riječ koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda.
Λέγω δὲ ὑμῖν ὅτι πᾶν ῥῆμα ἀργὸν ὃ ἐὰν λαλήσουσιν οἱ ἄνθρωποι, ἀποδώσουσιν περὶ αὐτοῦ λόγον ἐν ἡμέρᾳ κρίσεως.
Legō de humin hoti pan rhēma argon ho ean lalēsousin hoi anthrōpoi apodōsousin peri autou logon en hēmera kriseōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kažem pak vama da svaku riječ besposlenu koju govorit će ti ljudi, dat će o njoj račun u dan suda."
1. Kažem pak vama Izvornik: Λέγω δὲ ὑμῖν [Legō de humin] Gramatika: Prezent indikativa aktiva, 1. lice jednine, uz česticu 'de' koja označava prijelaz na svečani zaključak i dativ množine osobne zamjenice ('humin'). Značenje: Autoritativna proročka i mesijanska formula kojom Isus izriče konačnu istinu. Njome upozorava slušatelje da njegove prethodne prispodobe imaju izravne posljedice za vječni život svakog pojedinca.
2. svaku riječ besposlenu Izvornik: πᾶν ῥῆμα ἀργὸν [pan rhēma argon] Gramatika: Akuzativ jednine srednjeg roda bez člana. Riječ stoji na početku zavisne rečenice u tzv. nominativu/akuzativu pendensu (izdvojenom padežu radi naglaska), na koji se kasnije u rečenici vraća zamjenica 'o njoj' ('peri autou'). Značenje: 'Rhēma' označava pojedinačni konkretni izričaj, a 'argos' (od 'a-ergos' – bez djela, neradan) znači 'besposlen', 'jalov', 'nepromišljen' ili 'isprazan'. To je riječ koja ne služi istini ni izgrađivanju, nego je plod nepažnje ili prikrivene zloće.
3. govorit će Izvornik: λαλήσουσιν [lalēsousin] Gramatika: Glagol u futuru indikativa aktiva, 3. lice množine. Futur ovdje obuhvaća sve buduće i općenito moguće slučajeve ljudskog govora do trenutka konačnog suda. Značenje: Za razliku od glagola 'legō' koji naglašava smisleni sadržaj poruke, 'laleō' često označava sam čin govorenja ili brbljanja. Čak i takav naizgled usputan izgovor ulazi u moralnu odgovornost pred Bogom.
4. dat će ... račun Izvornik: ἀποδώσουσιν ... λόγον [apodōsousin ... logon] Gramatika: Glagol 'apodidōmi' u futuru indikativa aktiva, 3. lice množine ('vratit će', 'ispunit će obvezu'), spojen s akuzativom jednine 'logon' (riječ, obračun). Značenje: Ustaljeni pravni i trgovački izraz za polaganje financijskog računa pred gospodarom ili sucem. U grčkom tekstu stvara snažnu igru riječi: za svaki nepromišljeni izričaj ('rhēma') čovjek će morati položiti smisleni obračun ('logos').
5. u dan suda Izvornik: ἐν ἡμέρᾳ κρίσεως [en hēmera kriseōs] Gramatika: Prijedlog 'en' s dativom vremena ('hēmera') i genitivom kvalitete ili namjene ('kriseōs'). Obje su imenice bez člana, što ovom eshatološkom izrazu daje karakter vlastitog imena ili tehničkog pojma. Značenje: Označava konačni Božji sud na kraju povijesti. Argumentacija ide od manjeg prema većem: ako će ljudi odgovarati čak i za nepromišljene, jalove riječi, koliko će tek teže odgovarati farizeji za svjesnu hulu protiv Duha Svetoga.
Matej 12,36 predstavlja jedno od najozbiljnijih i najstrožih upozorenja u cijelom Novom zavjetu o moralnoj i duhovnoj odgovornosti ljudskog govora. Isus ovu izjavu smješta u kontekst rasprave o duhovnom stanju srca, naglašavajući da riječi nisu tek bezazleni, prolazni zvučni titraji, već autentični barometar unutarnjega bića ('jer iz obilja srca usta govore', Mt 12,34). Upozorenjem da ćemo polagati račun čak i za svaku 'praznu' ili 'beskorisnu' riječ (ἀργὸν ῥῆμα) — a ne samo za otvoreno bogohuljenje, laž, klevetu ili zlonamjeru — Isus uklanja svaki prostor za duhovnu nemarnost. Naše usputne, nepromišljene i lakomislene izjave otkrivaju pravo, nemaskirano stanje našeg karaktera puno preciznije nego naši javni, pomno planirani govori i pobožne fraze.
Glavna poruka stiha jest dubok poziv na svetost, mudrost i budnost u svakodnevnoj komunikaciji. U eshatološkoj perspektivi 'dana suda', dar govora prepoznaje se kao sveti Božji talent za koji snosimo punu odgovornost pred Stvoriteljem. Govor je namijenjen izgradnji bližnjega, slavljenju Boga i širenju istine, a ne praznom brbljanju ili duhovnoj jalovosti. Stoga nas ovaj stih poziva na stalni ispit savjesti i promjenu srca iz kojeg naše riječi izviru, podsjećajući nas da pred Bogom istine nijedna izgovorena riječ nije nevažna niti zaboravljena, već svaka nosi moralnu težinu i odjekuje u vječnosti.