A On im reče: "Zar niste čitali što učini David kad ogladnje, on i oni koji bijahu s njim:
A On im reče: "Zar niste čitali što učini David kad ogladnje, on i oni koji bijahu s njim:
kako uđe u Dom Božji te pojedoše kruhove prinosnice, što nije bilo dopušteno jesti ni njemu ni onima koji bijahu s njim, nego samo svećenicima?
Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu subotu oskvrnjuju, a nedužni su?
A kažem vam da je ovdje nešto veće od Hrama.
I da ste spoznali što znači: 'Milosrđe hoću, a ne žrtvu', ne biste osudili nedužne.
Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu subotu oskvrnjuju, a nedužni su?
Ili nijeste čitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi?
Ἢ οὐκ ἀνέγνωτε ἐν τῷ νόμῳ ὅτι τοῖς σάββασιν οἱ ἱερεῖς ἐν τῷ ἱερῷ τὸ σάββατον βεβηλοῦσιν καὶ ἀναίτιοί εἰσιν;
Ē ouk anegnōte en tō nomō hoti tois sabbasin hoi hi'ereis en tō hi'erō to sabbaton bebēlousin kai anaitioi eisin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ili zar niste pročitali u zakonu da subotama svećenici u Hramu subotu oskvrnjuju i nedužni su?"
1. Ili zar niste pročitali Izvornik: Ἢ οὐκ ἀνέγνωτε [Ē ouk anegnōte] Gramatika: Rastavni veznik uz niječnu česticu koja u pitanju očekuje potvrdan odgovor ('zar ne?'), praćen glagolom u aoristu aktivnom, 2. lice množine, koji označava dovršenu radnju čitanja u prošlosti. Značenje: Retoričko pitanje kojim Isus proziva farizeje na njihovu vlastitom području stručnosti. Budući da su se ponosili poznavanjem Pisma, ovo pitanje razotkriva da su čitali slovo, ali nisu povezali pravne načela unutar same Tore.
2. u zakonu Izvornik: ἐν τῷ νόμῳ [en tō nomō] Gramatika: Prijedlog s imenicom muškog roda u dativu jednine i određenim članom, koji ovdje označava Mojsijevo Petoknjižje. Značenje: Nakon primjera iz Proroka (o Davidu u prethodnim stihovima), Isus prelazi na samu Toru, najviši autoritet za farizeje, pokazujući da sam Zakon predviđa iznimke od subotnjeg počinka.
3. subotama Izvornik: τοῖς σάββασιν [tois sabbasin] Gramatika: Imenica srednjeg roda u dativu množine s određenim članom, u službi dativa vremena koji označava ponavljajuću radnju ('svake subote' ili 'subotama'). Značenje: Množina naglašava da nije riječ o izvanrednom presedanu poput Davidova slučaja, nego o redovitoj, zakonom propisanoj praksi koja se odvija svake pojedine subote.
4. u Hramu Izvornik: ἐν τῷ ἱερῷ [en tō hi'erō] Gramatika: Prijedlog s poimeničenim pridjevom srednjeg roda u dativu jednine i određenim članom, koji označava cijeli hramski kompleks, a ne samo unutarnje svetište. Značenje: Hram je središnje mjesto Božje prisutnosti i bogoslužja; rad koji bi izvan njega bio grijeh, unutar njegova posvećenog prostora postaje sveta dužnost.
5. subotu oskvrnjuju Izvornik: τὸ σάββατον βεβηλοῦσιν [to sabbaton bebēlousin] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine kao izravni objekt uz glagol u prezentu aktivnom, 3. lice množine, koji označava trajnu ili uobičajenu radnju. Značenje: Glagol doslovno znači 'učiniti profanim' ili 'prekršiti svetost'. Svećenici subotom kolju žrtve, pale vatru i mijenjaju kruhove (Br 28,9-10), što bi za svakog drugog značilo teško kršenje subote, ali hramska služba ima prednost nad propisom o mirovanju.
6. nedužni su Izvornik: ἀναίτιοί εἰσιν [anaitioi eisin] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda s niječnim prefiksom (alfa privativum + 'aitia' krivnja) uz kopulativni glagol u prezentu, 3. lice množine. Značenje: Pravni izraz koji označava potpunu slobodu od krivnje i osude. Svećenici nisu tek pomilovani, nego uopće nemaju krivnje jer vrše višu zapovijed u službi Bogu.
U ovom stihu (Matej 12:5) Isus se suprotstavlja rigidnom legalizmu farizeja koristeći se klasičnom rabinskom argumentacijom od manjeg prema većem (kal va-homer). Pozivajući se na sam Mojsijev zakon, Isus ukazuje na duboki teološki paradoks: svećenici koji subotom u Hramu obavljaju teški fizički rad – klanje žrtava, loženje vatre i obredne pripreme – tehnički 'krše' ili profaniraju zakon o subotnjem počinku, a ipak pred Bogom ostaju u potpunosti nedužni i bez krivnje. Razlog tome leži u činjenici da je svetost Hrama i hramskoga bogoslužja imala prednost nad zakonom o suboti, dokazujući da Božje zapovijedi nisu slijepi, nefleksibilni propisi, već hijerarhijski uređen sustav usmjeren ka služenju živome Bogu.
Glavna poruka ovoga stiha duboko je kristološka. Isus ne navodi hramsku službu samo kao povijesni ili pravni presedan, već kao temelj za grandioznu tvrdnju koja slijedi u idućem stihu: 'A ja vam kažem: ovdje je nešto veće od Hrama!' (Mt 12:6). Ako je hramska služba oslobađala starozavjetne svećenike od krivnje za kršenje subote, koliko više prisutnost i služba samome Mesiji – istinskom i konačnom Hramu Božje prisutnosti – oslobađa Isusove učenike od farizejskih optužbi. Time Isus ne razara Zakon, nego otkriva njegovu pravu svrhu te suvereno proglašava svoju vrhovnu vlast nad subotom, Hramom i cjelokupnim vjerskim životom.