Matej 12,4 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"kako uđe u tu kuću toga Boga i te kruhove te postave pojedoše, što ne dopušteno bijaše njemu pojesti niti tima s njim ako ne tim svećenicima samima?"

1. u tu kuću toga Boga Izvornik: εἰς τὸν οἶκον τοῦ θεοῦ [eis ton oikon tou theou] Gramatika: Prijedlog 'eis' s akuzativom smjera ('ton oikon') i genitivom pripadnosti ('tou theou'). Oba člana su određena, čime se označava točno određeno svetište. Značenje: Odnosi se na Šator sastanka u gradu Nobu gdje je služio svećenik Ahimelek (1 Sam 21). Ulazak u Božje prebivalište naglašava svetost prostora u kojem se odvio ovaj iznimni događaj.

2. te kruhove te postave Izvornik: τοὺς ἄρτους τῆς προθέσεως [tous artous tēs protheseōs] Gramatika: Akuzativ množine muškoga roda s genitivom jednine ženskoga roda ('prothesis' - izlaganje, postavljanje pred nekoga). Doslovno: 'kruhovi predloženja' ili 'izloženi kruhovi'. Značenje: U hebrejskom 'kruhovi lica' (lehem ha-panim), dvanaest beskvasnih kruhova koji su se svake subote polagali na zlatni stol u Svetištu pred Božje lice kao trajni dar dvanaest izraelskih plemena (Lev 24,5-9).

3. pojedoše Izvornik: ἔφαγον [ephagon] Gramatika: Drugi aorist aktivni indikativa, 3. lice množine. Prelazak s jednine ('uđe' - David) na množinu ('pojedoše' - David i njegovi ljudi) uključuje cijelu družinu u radnju. Značenje: Uključenost Davidovih pratitelja u blagovanje izravno brani Isusove učenike, jer su upravo učenici (a ne sam Isus) trgali i jeli klasje.

4. ne dopušteno bijaše Izvornik: οὐκ ἐξὸν ἦν [ouk exon ēn] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od participa prezenta srednjeg roda bezličnog glagola 'exestin' ('exon') i imperfekta glagola 'biti' ('ēn') uz niječnicu 'ouk'. Izražava trajno zakonsko pravilo koje je tada vrijedilo. Značenje: Za razliku od trganja klasja subotom koje je kršilo samo usmenu predaju farizeja, jedenje posvećenih kruhova kršilo je izričitu zapovijed pisanog Mojsijeva zakona (Lev 24,9), pa ipak Pismo ne osuđuje Davida.

5. ako ne tim svećenicima samima Izvornik: εἰ μὴ τοῖς ἱερεῦσιν μόνοις [ei mē tois hi'ereusin monois] Gramatika: Pogodbeni veznik 'ei' s niječnicom 'mē' tvori izuzetni izraz ('osim', 'nego samo'), praćen dativom množine imenice i pridjeva ('svećenicima samima'). Značenje: Stari kruhovi su se skidali sa stola upravo subotom i smjeli su ih blagovati isključivo Aronovi potomci na svetom mjestu; Isus time pokazuje da očuvanje ljudskog života i služba Božjem pomazaniku nadilaze stroge obredne propise.

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 12,4), u kojem se Isus poziva na poznati starozavjetni događaj iz Davidova života (1 Sam 21), predstavlja ključni teološki argument u raspravi s farizejima oko smisla i primjene Božjega Zakona. Farizejski legalizam postavio je obrednu čistoću i strogo održavanje subotnjeg počinka iznad same ljudske potrebe, pretvarajući Zakon u težak teret. Isus, podsjećajući ih da je pomazani kralj David u trenutku životne ugroze i gladi pojeo presvete hljebove prikazanja bez Božje osude, otkriva temeljno načelo biblijske hermeneutike: obredni i ceremonijalni propisi Zakona uvijek su podređeni najvišem zakonu ljubavi, milosrđa i očuvanja ljudskoga života. Bogu nije ugodno slijepo i hladno robovanje slovu zakona koje zanemaruje gladnoga i potrebnoga čovjeka.

Pored etičke pouke o milosrđu ("Milosrđe mi je milo, a ne žrtva", Mt 12,7), ovaj stih nosi i duboku kristološku poruku. Povlačeći paralelu između Davida i njegovih pratitelja te Sebe i svojih učenika koji trgaju klasje u subotu, Isus implicitno otkriva svoj mesijanski identitet i božanski autoritet. On je obećani Sin Davidov, istinski Pomazanik i Gospodar subote, koji je veći i od samoga Hrama (Mt 12,6-8). U Njegovoj prisutnosti započinje novo doba Kraljevstva Božjega, gdje zajedništvo s Njim daje pravo i slobodu Njegovim učenicima, jer se svetost više ne mjeri vanjskim obrednim odvajanjem, već blizinom i poslušnošću Isusu Kristu.