U ono vrijeme, u dan subote, Isus upravo prolažaše žitnim poljima. Njegovi učenici bijahu gladni i počeše trgati klasje i jesti ga.
U ono vrijeme, u dan subote, Isus upravo prolažaše žitnim poljima. Njegovi učenici bijahu gladni i počeše trgati klasje i jesti ga.
Vidjevši to, farizeji Mu rekoše: "Pogledaj svoje učenike koji čine ono što nije dopušteno činiti tijekom subote."
On im odgovori: Niste li vi čitali ono što je učinio David kad bijaše gladan, on i njegovi sudruzi,
kako je ušao u kuću Božju i kako su jeli kruhove milodara koje ni on ni njegovi sudruzi nisu imali prava jesti, već samo svećenici?
Ili niste li vi čitali u Zakonu da, u dan subote, u Hramu, svećenici krše subotu, a da ne čine grijeh?
On im odgovori: Niste li vi čitali ono što je učinio David kad bijaše gladan, on i njegovi sudruzi,
A on reče im: nijeste li čitali što učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?
Ὁ δὲ εἶπεν αὐτοῖς· οὐκ ἀνέγνωτε τί ἐποίησεν Δαυὶδ ὅτε ἐπείνασεν αὐτὸς καὶ οἱ μετ᾽ αὐτοῦ;
Ho de eipen autois ouk anegnōte ti epoiēsen Dauid hote epeinasen autos kai hoi met᾽ autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak reče njima: Ne pročitaste što učini David kada ogladnje i oni s njim?"
1.ὁ δὲ εἶπεν αὐτοῖς (On pak reče njima) • Hrvatski prijevod: On pak reče njima (A on im reče) • Izvornik (grč.): ὁ δὲ εἶπεν αὐτοῖς • Transliteracija: ho de eipen autois • Gramatička analiza: Izraz započinje određenim članom u nominativu jednine muškog roda (ὁ) koji ovdje ima funkciju lične/osobne zamjenice ('on', tj. Isus), povezan sa suprotnim veznikom 'δὲ' ('pak', 'a'), što u grčkom jeziku označava prijelaz, nastavak ili blago suprotstavljanje prethodnom govoru farizeja. Glagol 'εἶπεν' je 3. lice jednine drugog aorista aktivnog (aorist II) od nepravilnog glagola λέγω (govoriti, reći), čime se izriče svršena, cjelovita povijesna radnja u prošlosti. 'αὐτοῖς' je dativ množine muškog roda osobne zamjenice αὐτός ('njima'), koji označava neposredne primatelje poruke – farizeje. • Teološko značenje: Isus ne ulazi u sitničave rabinske rasprave o tumačenju usmenih predaja (halahi), nego s vrhovnim učiteljskim autoritetom preuzima riječ ('On pak reče'). Njegov odgovor odiše suverenitetom Gospodara subote (Lk 6,5) te jasno usmjerava fokus s ljudskih tradicija na sam korijen Božje objave.
2.Οὐκ ἀνέγνωτε (Ne pročitaste) • Hrvatski prijevod: Ne pročitaste / Niste li nikada čitali? • Izvornik (grč.): Οὐκ ἀνέγνωτε • Transliteracija: ouk anegnote • Gramatička analiza: 'Οὐκ' je niječna čestica koja se koristi pred samoglasnikom u retoričkim pitanjima na koja se gramatički i logički očekuje potvrdan odgovor ('Zar niste čitali? Naravno da jeste!'). 'ἀνέγνωτε' je 2. lice množine drugog aorista aktivnog glagola ἀναγινώσκω (čitati, točno prepoznati). Glagol je složenica od prijedloga ἀνά ('gore', 'ponovno') i γινώσκω ('znati', 'spoznati', 'razumjeti'), što doslovno nosi smisao 'ponovno spoznati' ili 'temeljito pročitati s punim razumijevanjem'. • Teološko značenje: Ovo retoričko pitanje predstavlja oštru ironiju i prijekor upućen farizejima – profesionalnim proučavateljima i čuvarima Zakona. Isus ih pita zar nikada nisu istinski razumjeli tekstove koje svakodnevno citiraju. Teološka poruka je duboka: mehaničko čitanje i poznavanje slova Pisma ne jamči duhovno prepoznavanje Božjeg srca i prave namjere Zakona. Isus razotkriva njihovu hermeneutičku i duhovnu slijepost za sam smisao Božje riječi.
3.τί ἐποίησεν Δαυὶδ (što učini David) • Hrvatski prijevod: što učini David • Izvornik (grč. i heb.): τί ἐποίησεν Δαυὶδ / heb. מָה עָשָׂה דָּוִד (mah 'asah Dawid) • Transliteracija: ti epoiesen Dauid • Gramatička analiza: 'τί' je upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda ('što'), u funkciji izravnog objekta. 'ἐποίησεν' je 3. lice jednine prvog aorista aktivnog glagola ποιέω ('činiti', 'raditi', 'izvršiti'), što označava konkretan povijesni čin. 'Δαυὶδ' je indeklinabilna (nepromjenjiva) vlastita imenica preuzeta iz hebrejskog jezika (דָּוִד, Dawid - 'ljubljeni'), ovdje u nominativu kao subjekt rečenice. • Teološko značenje: Isus se poziva na najvećeg izraelskog kralja i Božjeg pomazanika, Davida, te na povijesni događaj iz 1. Samuelove 21,1-6 (u hebrejskoj Bibliji 21,2-7). Kada je David bio u bijegu i nuždi, svećenik Ahimelek dao mu je posvećene kruhove prinesenja (heb. לֶחֶם פָּנִים, lehem panim - 'kruhovi lica/prisutnosti'), koje je po Zakonu bilo dopušteno jesti isključivo svećenicima (Lev 24,5-9). Isus ovim presedanom dokazuje da je u Božjem poretku ljudska nužda i očuvanje života iznad obrednih i ceremonijalnih propisa. Štoviše, prisutan je snažan kristološki argument: ako je David, kao pomazanik u nevolji, imao autoritet učiniti nešto obredno nedopušteno radi preživljavanja sebe i svojih ljudi, koliko više pravo i autoritet ima Isus – veći od Davida, istinski Mesija i Gospodar subote – odobriti svojim učenicima trganje klasja u subotu radi gladi.
4.ὅτε ἐπείνασεν (kada ogladnje) • Hrvatski prijevod: kada ogladnje / kad je bio gladan • Izvornik (grč.): ὅτε ἐπείνασεν • Transliteracija: hote epeinasen • Gramatička analiza: 'ὅτε' je vremenski prilog/veznik ('kada', 'u vrijeme kada'). 'ἐπείνασεν' je 3. lice jednine prvog aorista aktivnog glagola πεινάω ('biti gladan', 'ogladnjeti', 'trpjeti glad'). Aorist naglašava nastupanje stvarnoga, akutnog stanja fizičke potrebe u određenom povijesnom trenutku. • Teološko značenje: Glad i fizička nužda ključna su točka Isusove argumentacije. U biblijskoj etici i kasnijoj židovskoj tradiciji (načelo 'pikuah nefeš' - očuvanje života), zaštita ljudskog života i ublažavanje patnje imaju apsolutni primat pred ritualnim propisima subote ili hramske službe. Bog nije ustanovio Zakon da bude teret koji uništače čovjeka, već dar za njegovu dobrobit ('Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote', Mk 2,27). Isus ovime naglašava Božje milosrđe i suosjećanje prema ljudskoj krhkosti.
5.καὶ οἱ μετʼ αὐτοῦ (i oni s njim) • Hrvatski prijevod: i oni s njim / i njegovi pratioci • Izvornik (grč.): καὶ οἱ μετʼ αὐτοῦ • Transliteracija: kai hoi met' autou • Gramatička analiza: 'καὶ' je sastavni veznik ('i', 'također'). 'οἱ' je nominativ množine muškog roda određenog člana, ovdje u samostalničkoj funkciji ('oni [koji su bili]'). 'μετʼ' je elidirani prijedlog μετά (krajnje 'α' se gubi pred samoglasnikom s glatkim ili hrapavim izgovorom) koji s genitivom označava društvo, pratnju i zajedništvo ('sa', 'zajedno s'). 'αὐτοῦ' je genitiv jednine muškog roda osobne zamjenice αὐτός ('njega', 'njim'). • Teološko značenje: Kao što David nije bio sam u svome bijegu i osporavanju od strane tadašnjeg vladara, nego su s njim bili njegovi vjerni pratioci, tako ni Isus nije sam dok se suočava s protivljenjem farizeja. Spominjanje onih 's njim' legitimira postupak Isusovih učenika: zajedništvo s Mesijom daje im dio u njegovom autoritetu i slobodi. Ono što je dopušteno i opravdano za Gospodara, opravdano je i za one koji ga u vjeri i zajedništvu slijede.
U ovom stihu Isus majstorski odgovara na farizejske optužbe o kršenju subote, ne oslanjajući se na suhoparne ljudske predaje i rabinske debate, već se izravno pozivajući na suvereni autoritet Božje Riječi i povijesni presedan kralja Davida. Njegovo retoričko pitanje 'Ne pročitaste?' izravan je i dubok prijekor vjerskim vođama: iako su bili opsjednuti slovom Zakona i njegovim obrednim propisima, potpuno su promašili Božje srce, smisao Pisma i temeljno načelo milosrđa. Isus jasno pokazuje da u Božjim očima očuvanje ljudskog života i zadovoljenje temeljne ljudske potrebe u nuždi imaju apsolutnu prednost pred ceremonijalnim i ritualnim ograničenjima.
Osim etičkog načela o prvenstvu milosrđa nad obredom, stih nosi i snažnu kristološku poruku. Povlačeći paralelu između Davida i sebe, te Davidovih pratitelja i svojih učenika, Isus otkriva svoj vrhovni mesijanski identitet. Ako je David kao Božji pomazanik u vrijeme odbacivanja i nužde imao autoritet i slobodu da sa svojim ljudima jede posvećeni hramski kruh bez osude, koliko je veći autoritet Isusa – obećanoga Mesije i Gospodara subote! Stih stoga poziva vjernike na duhovno razlučivanje: pravo štovanje Boga ne leži u krutom i bezdušnom legalizmu, već u živom zajedništvu s Kristom i razumijevanju Božje ljubavi koja stavlja čovjeka i njegovo spasenje u samo središte Božjeg nauma.