A farizeji iziđoše te održaše vijećanje protiv Njega kako bi Ga pogubili.
A farizeji iziđoše te održaše vijećanje protiv Njega kako bi Ga pogubili.
A Isus, spoznavši to, ukloni se odande. I pođoše za Njim mnoštva mnoga, i On ih sve izliječi,
te im strogo zapovjedi da Ga ne razotkrivaju,
da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji koji govori:
"Gle, Sluga Moj kojega izabrah, Ljubljeni Moj u kojemu ugodu nađe Duša Moja! Položit ću Duh Svoj na Njega, i Sud će narodima navijestiti.
te im strogo zapovjedi da Ga ne razotkrivaju,
I zaprijeti im da ga ne razglašuju.
καὶ ἐπετίμησεν αὐτοῖς ἵνα μὴ φανερὸν αὐτὸν ποιήσωσιν,
kai epetimēsen autois ina mē phaneron auton poiēsōsin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i zaprijeti njima da ne očitog njega učine,"
1. zaprijeti njima Izvornik: ἐπετίμησεν αὐτοῖς [epetimēsen autois] Gramatika: Glagol u aoristu, aktivu, indikativu, 3. lice jednine s neizravnim objektom u dativu množine. Glagol 'epitimaō' nosi vrlo snažan ton prijekora, stroge opomene ili zapovijedi pod prijetnjom. Značenje: Isus odlučno sprječava širenje površne senzacije o svojim čudesima kako ga narod ne bi proglasio političkim Mesijom prije negoli dovrši svoje poslanje na križu.
2. da ne Izvornik: ἵνα μὴ [ina mē] Gramatika: Veznik namjere 'hina' spojen s niječnom česticom 'mē' (koja se koristi uz načine koji nisu indikativ, ovdje uz konjunktiv). Uvodi zavisnu rečenicu koja izriče sadržaj i svrhu stroge zabrane. Značenje: Označava izričitu mjeru opreza kojom Isus čuva narav svojega mesijanskog djelovanja od krivih tumačenja i preuranjenog javnog sukoba.
3. očitog njega učine Izvornik: φανερὸν αὐτὸν ποιήσωσιν [phaneron auton poiēsōsin] Gramatika: Pridjev 'phaneron' (očit, javan, poznat) i osobna zamjenica 'auton' (njega) u akuzativu jednine muškog roda tvore dvostruki akuzativ uz glagol 'poiēsōsin' u aoristu, aktivu, konjunktivu, 3. lice množine ('učiniti nekoga očitim'). Značenje: Izraz se izravno nadovezuje na proroštvo o Sluzi Gospodnjem koje slijedi u idućem stihu: pravi Mesija ne traži bučnu zemaljsku slavu ni samopromociju, nego djeluje u poniznosti i tišini.
Glavna poruka ovog stiha leži u fenomenu "mesijanske tajne" – svjesne i suverene Isusove odluke da prikrije svoj mesijanski identitet pred širokim mnoštvom u ranoj fazi svoje zemaljske službe. Učiniti ga javno očitim na senzacionalistički način značilo bi potaknuti kriva, politička i nacionalistička očekivanja u narodu o Mesiji kao vojnom osloboditelju od rimske vlasti. Nasuprot tome, istinsko Isusovo poslanje bilo je donijeti duhovno otkupljenje i oproštenje grijeha kroz poniznost, služenje i žrtvu na križu.
Ovakvo postupanje duboko odražava samu narav Božjeg kraljevstva, koje ne dolazi sa spektaklom i ljudskom slavom. Kako evanđelist Matej pojašnjava odmah u sljedećim stihovima citirajući proroka Izaju (Mt 12,17-21), Isus je krotki "Sluga Gospodnji" koji "neće se prepirati ni vikati, niti će tko na ulicama čuti glasa njegova". Njegov božanski autoritet ne nameće se silom i vanjskom pompom, već tihom, preobrazujućom ljubavlju i potpunom poslušnošću Očevu planu sve do uskrsnuća, kada će se istina o Njemu moći u potpunosti i bez opasnosti od iskrivljavanja naviještati svim narodima.