A Isus, spoznavši to, ukloni se odande. I pođoše za Njim mnoštva mnoga, i On ih sve izliječi,
A Isus, spoznavši to, ukloni se odande. I pođoše za Njim mnoštva mnoga, i On ih sve izliječi,
te im strogo zapovjedi da Ga ne razotkrivaju,
da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji koji govori:
"Gle, Sluga Moj kojega izabrah, Ljubljeni Moj u kojemu ugodu nađe Duša Moja! Položit ću Duh Svoj na Njega, i Sud će narodima navijestiti.
Neće se prepirati niti će vikati, niti će tko čuti po trgovima glas Njegov.
da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji koji govori:
Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći:
ἵνα πληρωθῇ τὸ ῥηθὲν διὰ Ἠσαΐου τοῦ προφήτου λέγοντος·
ina plērōthēa to rhēthen dia Ēsaiou tou prophētou legontos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da se ispuni ono rečeno kroz Izaiju onoga proroka govorećega:"
1. da se ispuni Izvornik: ἵνα πληρωθῇ [ina plērōthēa] Gramatika: Namjerni veznik uz glagol u konjunktivu aorista pasivnog, 3. lice jednine. Aorist označava cjelovito i konačno ostvarenje, a pasiv je teološki (božanski) pasiv u kojem je neizrečeni vršitelj radnje sam Bog. Značenje: Standardna Matejeva formula ispunjenja koja pokazuje da se Isusovo povlačenje iz javnosti i izbjegavanje sukoba ne događaju slučajno, nego kao izravno ostvarenje Božjeg proročkog nauma.
2. ono rečeno Izvornik: τὸ ῥηθὲν [to rhēthen] Gramatika: Poimeničeni particip aorista pasivnog u nominativu jednine srednjeg roda, određen članom. Označava konkretnu proročku riječ koja je u prošlosti izgovorena od Boga. Značenje: Naglašava trajnu vrijednost proročke riječi: ono što je nekoć bilo izgovoreno u povijesti sada postaje vidljiva stvarnost u Isusovu djelovanju.
3. kroz Izaiju onoga proroka Izvornik: διὰ Ἠσαΐου τοῦ προφήτου [dia Ēsaiou tou prophētou] Gramatika: Prijedlog s genitivom ovdje izražava posredništvo, a ne izvornog autora, uz imenice u genitivu jednine s određenim članom. Grčki konstrukcijom jasno razlikuje glavni uzrok (Boga) od posrednika (proroka). Značenje: Prorok nije izvorni začetnik poruke, nego posrednik i glasnik kroz kojega je sam Bog progovorio u povijesti spasenja.
4. govorećega Izvornik: λέγοντος [legontos] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u genitivu jednine muškog roda koji se slaže s imenicom prorok. Prezent unosi živost i uvodi izravni navod koji slijedi. Značenje: Predstavlja davno zapisano proroštvo kao živu riječ koja i u sadašnjem trenutku jednako snažno svjedoči o Mesiji. Imena: - Izaija [Ἠσαΐας (heb. יְשַׁעְיָהוּ) / Ēsaias (heb. Ješa'jahu)] (osoba) Znači: Jahve je spasenje / Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena sastavljenog od glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahu' (Jahve).
Ovaj stih predstavlja jednu od najvažnijih teoloških spojnica u Novome zavjetu, karakterističnu za Matejevo evanđelje kao 'formulaciju ispunjenja' (tzv. Reflexionszitat). Njegova glavna poruka leži u potvrđivanju Božje suverenosti i vjernosti u povijesti spasenja: sve što se događa u Isusovu životu i službi nije slučajnost niti improvizacija, već precizno ostvarenje vjekovnog Božjeg plana. Bog, koji je primarni autor objave, poslužio se ljudskim kanalima poput proroka Izaije kako bi unaprijed najavio dolazak Mesije.
Teološki vrhunac stiha očituje se u pojmu 'punine' (πληρωθῇ) i trajnoj aktualnosti Božje Riječi (λέγοντος). Stari zavjet u Kristu ne biva ukinut niti odbačen, već doseže svoju potpunu zrelost, konačni smisao i dovršenje. Isus je istinski Mesija u kojemu starozavjetne sjene i obećanja postaju živa stvarnost, a Božja riječ, izgovorena stoljećima ranije, ponovno aktivno progovara vjernicima svih vremena.