Matej 12,17 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"da bude-ispunjeno ono rečeno kroz Izaiju proroka govorećeg:"

1.ἵνα (hina)

Hrvatski prijevodda, kako bi, u svrhu da

Izvornik (grč.)ἵνα

Transliteracijahina

Gramatičke nijanseVeznik namjere (telos) ili ishoda/razvoja događaja (ekbaza) koji u grčkom jeziku uvijek dolazi uz glagol u konjunktivu (u ovom slučaju aorist pasivni konjunktiv πληρωθῇ).

Teološko značenjeU Matejevom evanđelju (gdje je ova formula izrazito česta, npr. Mt 4:14, 8:17, 12:17) riječ 'ἵνα' nosi snažno teleološko i providonosno značenje. Ona ne označava puku slučajnost ili naknadno prepoznavanje sličnosti, već Božju suverenu namjeru i plan. Događaji iz Isusovog života događaju se sa specifičnom svrhom: kako bi se u potpunosti ostvario Božji plan spašavanja predskazan u Starom zavjetu.

2.πληρωθῇ (plērōthē)

Hrvatski prijevodbude ispunjeno, se ispuni, dopuni se do kraja

Izvornik (grč.)πληρωθῇ (korijen: πληρόω)

Transliteracijaplērōthē

Gramatičke nijanseGlagol je u 3. licu jednine, aorist pasivni konjunktiv. Upotreba pasiva ovdje je klasični božanski pasiv ('passivum divinum' / 'theological passive') – vršitelj radnje koja ispunjava proročanstvo nije čovjek niti slijepi usud, već sam Bog. Aorist označava cjelovit, dovršen čin ispunjenja u specifičnom povijesnom trenutku Kristova djelovanja.

Teološko značenjeGlagol 'πληρόω' ne znači samo 'dogoditi se kako je predviđeno', nego nosi duboko značenje 'ispuniti do vrha', 'dovesti do punine' ili 'ostvariti konačni smisao'. U biblijskoj teologiji, Stari zavjet predstavlja obećanje, sjenu i pripremu, dok Isus Krist predstavlja dovršenje, stvarnost i puninu (pléroma). Isus ne samo da ostvaruje izgovorene riječi, već im daje njihov konačni, potpuni smisao.

3.τὸ ῥηθὲν (to rhēthen)

Hrvatski prijevodono rečeno, što je izgovoreno

Izvornik (grč.)τὸ ῥηθὲν (korijen: εἶπον / λέγω)

Transliteracijato rhēthen

Gramatičke nijanseSubstantivirani particip (particip s određenim članom 'τὸ' koji vrši ulogu imenice) u nominativu/akuzativu srednjeg roda jednine, aorist pasivni. Gramatički označava specifičnu izgovorenu riječ ili proročku izjavu u prošlosti koja sada stoji kao trajna i nepromjenjiva činjenica.

Teološko značenjeOvaj izraz naglašava usmeni, božanski autoritet starozavjetne objave. Uočljivo je da se u Matejevim formulama ispunjenja gotovo uvijek koristi pasiv 'rečeno' (od Boga), dok se ljudski autor (prorok) navodi samo kao posrednik ('preko/kroz proroka'). To teološki podcrtava dvojno autorstvo Svetoga pisma: Bog je primarni govornik i izvor objave, dok je čovjek sredstvo kroz koje ta riječ dolazi u svijet.

4.διὰ Ἠσαΐου τοῦ προφήτου (dia Ēsaiou tou prophētou)

Hrvatski prijevodkroz Izaiju proroka, po Izaiji proroku

Izvornik (grč./heb.)διὰ Ἠσαΐου τοῦ προφήτου / heb. ekvivalent za Izaiju: יְשַׁעְיָהוּ (Yesha'yahu)

Transliteracijadia Ēsaiou tou prophētou

Gramatičke nijansePrijedlog 'διὰ' uz genitiv uvijek označava posredstvo, sredstvo ili kanal kroz koji se radnja vrši (za razliku od prijedloga 'ὑπό' uz genitiv koji označava primarnog vršitelja radnje). Riječ 'τοῦ προφήτου' (proroka) je u genitivu kao imenica u opoziciji koja pojašnjava tko je Izaija i s kojim autoritetom nastupa.

Teološko značenjeUpotreba prijedloga 'kroz' (διὰ) iznimno je teološki precizna. Bog je izvor (od Gospodina - što se često eksplicitno dodaje u redcima poput Mt 1:22), dok je prorok Izaija kanal ili posrednik. Ime Izaija (heb. Yesha'yahu) znači 'JHVH je spasenje' ili 'JHVH spašava', što se savršeno uklapa u kristološki kontekst evanđelja u kojem Isus (Yeshua) donosi konačno spasenje. Izaija se u ranom kršćanstvu često naziva i 'evanđelistom među prorocima' zbog brojnih i preciznih mesijanskih proročanstava o Sluzi Patniku i Kristovu kraljevstvu.

5.λέγοντος (legontos)

Hrvatski prijevodgovorećeg, koji govori, govoreći

Izvornik (grč.)λέγοντος (korijen: λέγω)

Transliteracijalegontos

Gramatičke nijanseParticip prezenta aktivnog, u genitivu jednine muškog roda, slaže se s imenicom 'proroka' (τοῦ προφήτου). Upotreba prezenta (za razliku od aorista u 'ῥηθὲν') označava trajnost radnje i aktualnost izjave.

Teološko značenjeIako je proročanstvo izgovoreno u dalekoj prošlosti (što označava aorist 'ῥηθὲν'), particip prezenta 'govoreći' ('λέγοντος') sugerira da Božja Riječ i dalje živo i aktivno progovara u sadašnjosti. Sveto pismo nije mrtvo slovo na papiru, već živa riječ (viva vox Evangelii) koja u trenutku Kristova ispunjenja ponovno odzvanja i izravno se obraća čitatelju, svjedočeći o Isusu kao obećanom Mesiji.

Ovaj stih predstavlja jednu od najvažnijih teoloških spojnica u Novome zavjetu, karakterističnu za Matejevo evanđelje kao 'formulaciju ispunjenja' (tzv. Reflexionszitat). Njegova glavna poruka leži u potvrđivanju Božje suverenosti i vjernosti u povijesti spasenja: sve što se događa u Isusovu životu i službi nije slučajnost niti improvizacija, već precizno ostvarenje vjekovnog Božjeg plana. Bog, koji je primarni autor objave, poslužio se ljudskim kanalima poput proroka Izaije kako bi unaprijed najavio dolazak Mesije.

Teološki vrhunac stiha očituje se u pojmu 'punine' (πληρωθῇ) i trajnoj aktualnosti Božje Riječi (λέγοντος). Stari zavjet u Kristu ne biva ukinut niti odbačen, već doseže svoju potpunu zrelost, konačni smisao i dovršenje. Isus je istinski Mesija u kojemu starozavjetne sjene i obećanja postaju živa stvarnost, a Božja riječ, izgovorena stoljećima ranije, ponovno aktivno progovara vjernicima svih vremena.