I u Ime Njegovo narodi će se uzdati."
I u Ime Njegovo narodi će se uzdati."
Tada Mu bi doveden opsjednut čovjek, slijep i nijem; i On ga izliječi, tako da je nijemi govorio i gledao.
I zapanjiše se sva mnoštva te govorahu: "Nije li ovo Sin Davidov?"
A farizeji, čuvši to, rekoše: "Ovaj ne izgoni demone osim po Beelzebulu, vladaru demona."
Znajući pak njihove namisli, reče im: "Svako kraljevstvo razdijeljeno protiv samoga sebe opustjet će, i nijedan grad ili dom razdijeljen protiv samoga sebe neće opstati.
I zapanjiše se sva mnoštva te govorahu: "Nije li ovo Sin Davidov?"
I divljahu se svi ljudi govoreći: nije li ovo Hristos, sin Davidov?
καὶ ἐξίσταντο πάντες οἱ ὄχλοι καὶ ἔλεγον· μήτι οὗτός ἐστιν ὁ υἱὸς Δαυίδ;¶
kai existanto pantes hoi ochloi kai elegon mēti houtos estin ho huios Dauid
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zapanjahu se svi mnoštva i govorahu: Zar ovaj jest Sin Davidov?"
1. zapanjahu se Izvornik: ἐξίσταντο [existanto] Gramatika: Glagol u imperfektu, medij, indikativ, 3. lice množine. Imperfekt opisuje trajno i uzastopno stanje zaprepaštenja koje je obuzelo prisutne nakon čuda. Značenje: Doslovno znači 'stajati izvan sebe' ili 'izgubiti tlo pod nogama od čuđenja', što opisuje duboku potresenost mnoštva pred očitovanjem božanske moći.
2. govorahu Izvornik: ἔλεγον [elegon] Gramatika: Glagol u imperfektu, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Imperfekt dočarava žamor i ponavljanje pitanja koje je kružilo od usta do usta među ljudima. Značenje: Pokazuje živu raspravu i buđenje vjere u narodu koji pokušava protumačiti značenje viđenog čuda.
3. Zar Izvornik: μήτι [mēti] Gramatika: Upitna čestica s niječnim prizvukom koja formalno očekuje oprezan ili niječan odgovor ('Valjda nije...?', 'Je li moguće da...?'). U govornom jeziku izražava oklijevanje, nevjericu pomiješanu s nadom i traženje potvrde. Značenje: Mnoštvo naslućuje istinu, ali se ne usuđuje do kraja izreći tako veliku tvrdnju u prisutnosti vjerskih vođa, pa pitanje postavlja oprezno i s čuđenjem.
4. Sin Davidov Izvornik: ὁ υἱὸς Δαυίδ [ho huios Dauid] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, praćena vlastitim imenom u genitivu podrijetla. Određeni član označava točno određenu, očekivanu osobu – obećanog potomka. Značenje: Najvažniji židovski mesijanski naslov koji povezuje obećanje o vječnom kraljevstvu iz Druge knjige o Samuelu s Isusovim čudesnim ozdravljenjima. Imena: - David [Δαυίδ (heb. דָּוִד) / Dauid (heb. Dawid)] (osoba) Znači: ljubljeni, miljenik Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena 'dwd' koji znači 'voljeti' ili označava ljubljenu osobu. U hrvatskom tekstu stiha nalazi se u obliku posvojnog pridjeva 'Davidov', pa je osnovni oblik u nominativu David.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (12,23) predstavlja ključnu prekretnicu u javnom Isusovom djelovanju, gdje neosporno čudo oslobađanja opsjednutog čovjeka izaziva duboko zaprepaštenje i duhovno buđenje običnog naroda. Kroz oprezno, ali nadom ispunjeno pitanje "Da nije možda ovaj taj sin Davida?", mnoštvo po prvi put kolektivno i javno povezuje Isusova nadnaravna djela s ispunjenjem starozavjetnih proročanstava o dolasku kraljevskog Mesije.
Teološki, stih savršeno ilustrira napetost između ljudskog očekivanja i božanske objave: dok običan narod, unatoč svojim sumnjama i oprezu (izraženom česticom "mēti"), ostaje otvoren za prepoznavanje Božje prisutnosti u poniznom Isusu, vjerska elita svjesno odbacuje istinu. Stih stoga služi kao trajan poziv svakom čitatelju da u Isusovim djelima oslobođenja prepozna obećanog Spasitelja i Kralja, prelazeći put od zapanjenog promatrača do pouzdanog vjernika.