Neće se prepirati niti će vikati, niti će tko čuti po trgovima glas Njegov.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Neće se prepirati niti će vikati, niti će tko čuti po trgovima glas Njegov.
Trsku zgnječenu neće slomiti i stijenj što tinja neće ugasiti, sve dok ne izvede do pobjede Sud.
I u Ime Njegovo narodi će se uzdati."
Tada Mu bi doveden opsjednut čovjek, slijep i nijem; i On ga izliječi, tako da je nijemi govorio i gledao.
I zapanjiše se sva mnoštva te govorahu: "Nije li ovo Sin Davidov?"
I u Ime Njegovo narodi će se uzdati."
I u ime njegovo uzdaće se narodi.
καὶ ἐν τῷ ὀνόματι αὐτοῦ ἔθνη ἐλπιοῦσιν.¶
kai en tō onomati autou ethnē elpiousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I u imenu njegovu narodi nadat će se."
1. u imenu njegovu Izvornik: τῷ ὀνόματι αὐτοῦ [tō onomati autou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u dativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda. Čisti dativ ovdje bez prijedloga izražava temelj, oslonac ili sferu u kojoj se radnja odvija (dativ obzira ili sfere). Značenje: U biblijskoj misli 'ime' nije tek oznaka, nego predstavlja samu osobu, njezin karakter, vlast i prisutnost. Ufati se u Njegovo ime znači osloniti se na samu osobu i spasiteljsku moć Mesije, čime ovaj završetak citata iz Izaije (42,4 prema Septuaginti) naviješta sveopće spasenje.
2. narodi Izvornik: ἔθνη [ethnē] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu množine, ovdje u službi subjekta rečenice, bez određenog člana. Značenje: Označava nežidovske narode (pogane); odsutnost člana naglašava kvalitetu i univerzalnost – narodi kao takvi, izvan izabranog Izraela, postaju dionici mesijanske nade.
3. nadat će se Izvornik: ἐλπιοῦσιν [elpiousin] Gramatika: Glagol u futuru, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Atički oblik futura koji izriče sigurno proročko obećanje o onome što će se ostvariti u budućnosti. Značenje: Kršćanska i biblijska nada nije tek neizvjesna želja, nego čvrsto, pouzdano očekivanje spasenja utemeljeno na Božjoj vjernosti.
Ovaj stih, koji u Evanđelju po Mateju (12,21) predstavlja vrhunac starozavjetnog proročanstva iz Izaije 42,1–4, snažno svjedoči o univerzalnom dosegu Kristova spasiteljskog djela. Matej koristi ovaj citat kako bi objasnio Isusovu povučenost i krotkost: umjesto političkog i vojnog trijumfalizma kojeg je očekivalo tadašnje židovstvo, Mesija djeluje kao ponizni Sluga Jahvin čija tiha, ali nezaustavljiva snaga milosrđa otvara vrata spasenja čitavom čovječanstvu.
Glavna teološka poruka stiha leži u prijelazu sa zakonskoga sustava na osobu Isusa Krista. Dok starozavjetni tekst govori o udaljenim narodima koji iščekuju Božji Zakon i pravdu, evanđeoski citat naglašava da se ta pravda i zakon utjelovljuju u Njegovu 'Imenu' – u samoj Kristovoj osobi i Njegovom spasiteljskom autoritetu. Time Isus Krist postaje jedini istinski izvor, temelj i sidro nade za sve narode svijeta, donoseći izmirenje, sigurnost i vječni život svakome tko se uzda u Njega.