On neće tražiti raspre, On neće kričati, neće se Njegov glas na trgovima slušati.
On neće tražiti raspre, On neće kričati, neće se Njegov glas na trgovima slušati.
On neće slomiti zgnječene trske, On neće gasiti stijenjak koji još dimi, sve dok ne dovede pravo do pobjede.
U Njegovo ime narodi stavit će ufanje svoje.
Tad Mu dovedoše jednog opsjednutog, slijepog i nijemog; On ga izliječi, tako da njemak govoraše i viđaše.
Uznemireno, mnoštvo govoraše: "Onaj tamo, nije li to Sin Davidov?"
U Njegovo ime narodi stavit će ufanje svoje.
I u ime njegovo uzdaće se narodi.
καὶ ἐν τῷ ὀνόματι αὐτοῦ ἔθνη ἐλπιοῦσιν.¶
kai en tō onomati autou ethnē elpiousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I u imenu njegovom narodi nadat će se."
1.καὶ (kai) – I, TAKOĐER • Prijevod: i / također • Izvornik (grč.): καὶ • Transliteracija: kai • Gramatička analiza i teološko značenje: Veznik koji u ovom kontekstu (Mt 12,21; citat iz Iz 42,4 prema Septuaginti) povezuje prethodni opis krotkoga Sluge Jahvina s vrhuncem Njegova poslanja. Označava neizbježnu posljedicu i vrhunac Božjeg plana: nakon što Mesija donese pravdu, Njegovo se spasenje nužno i kontinuirano prelijeva izvan granica Izraela na čitav svijet.
2.τῷ ὀνόματι (tō onomati) – (U) IMENU / IME • Prijevod: (u) imenu / ime • Izvornik (grč.): τῷ ὀνόματι (nominativ: τὸ ὄνομα); heb. ekvivalent u Izaiji 42,4: לְתוֹרָתוֹ (le-torato, "za njegovim Zakonom / naukom") • Transliteracija: tō onomati (onoma) • Gramatička analiza i teološko značenje: Imenica srednjeg roda, jednine, u dativu (dativ objekta na koji je usmjereno pouzdanje), uz određeni član τῷ koji označava specifično, jedinstveno i uzvišeno Ime. U biblijskom i drevnom bliskoistočnom shvaćanju "ime" ne predstavlja tek naziv ili etiketu, već označava samu osobu, njezin karakter, suverenitet, prisutnost i moć. Septuaginta (LXX) i evanđelist Matej ovdje čine ključni kristološki prijelaz: hebrejski "Zakon" (Tora) na koji otoci čekaju utjelovljuje se u Kristovoj osobi – Njegovo Ime postaje živi Zakon i jedini temelj spasenja.
3.αὐτοῦ (autou) – NJEGOVOM / NJEGOVU / NJEGA • Prijevod: njegovom / njegovu / njega • Izvornik (grč.): αὐτοῦ (od pokazno-osobne zamjenice αὐτός) • Transliteracija: autou • Gramatička analiza i teološko značenje: Osobna zamjenica, 3. lice jednine muškog roda u genitivu (posvojni genitiv / genitiv pripadnosti). Ovaj zamjenički oblik izravno vezuje Ime uz osobu Mesije (Sluge Jahvina). Teološki naglašava da nada poganskih naroda nije usmjerena na apstraktnu filozofiju, bezlični religijski sustav ili ljudsku instituciju, nego isključivo na Njegovu suverenu, živu i spasiteljsku osobu.
4.ἔθνη (ethnē) – NARODI / POGANI • Prijevod: narodi (poganski narodi, pogani) • Izvornik (grč.): ἔθνη (nominativ jednine: τὸ ἔθνος); heb. ekvivalent u Izaiji 42,4: אִיִּים (iyim, "otoci / priobalne zemlje") • Transliteracija: ethnē • Gramatička analiza i teološko značenje: Imenica srednjeg roda, množina, u nominativu (glavni subjekt rečenice). U biblijskom rječniku ova riječ označava ne-židovske narode, odnosno čitav poganski svijet izvan Saveza. Ovo je presudna misiološka i eshatološka izjava u Novom zavjetu: Kristovo evanđelje i Božje spasenje imaju univerzalni doseg. Isusovo djelo ruši sve etničke, kulturne i religijske barijere, otvarajući vrata Božjeg kraljevstva svim narodima Zemlje.
5.ἐλπιοῦσιν (elpiousin) – NADAT ĆE SE / UZDAT ĆE SE • Prijevod: nadat će se / uzdat će se / polagat će nadu • Izvornik (grč.): ἐλπιοῦσιν (od glagola ἐλπίζω) • Transliteracija: elpiousin; heb. ekvivalent u Izaiji 42,4: יְיַחֵלוּ (yeyachelu, "iščekivati s nadom / pouzdano čekati") • Gramatička analiza i teološko značenje: Glagol u futuru prvom (specifični atički/vokalni oblik futura za glagole na -ίζω), aktivno stanje, indikativ, 3. lice množine. Futur ovdje izražava božansku sigurnost i neopozivo proročko obećanje. U biblijskom poimanju "nada" (ἐλπίς) nije puko nepouzdano priželjkivanje ili neutemeljeni optimizam, već čvrsto pouzdanje, sigurno iščekivanje i oslanjanje na Božju vjernost i obećanja. Pogani, koji su prije bili "bez nade i bez Boga u svijetu" (Ef 2,12), u Kristovu imenu pronalaze sigurno sidro svoga spasenja i smisao postojanja.
Ovaj stih, koji u Evanđelju po Mateju (12,21) predstavlja vrhunac starozavjetnog proročanstva iz Izaije 42,1–4, snažno svjedoči o univerzalnom dosegu Kristova spasiteljskog djela. Matej koristi ovaj citat kako bi objasnio Isusovu povučenost i krotkost: umjesto političkog i vojnog trijumfalizma kojeg je očekivalo tadašnje židovstvo, Mesija djeluje kao ponizni Sluga Jahvin čija tiha, ali nezaustavljiva snaga milosrđa otvara vrata spasenja čitavom čovječanstvu.
Glavna teološka poruka stiha leži u prijelazu sa zakonskoga sustava na osobu Isusa Krista. Dok starozavjetni tekst govori o udaljenim narodima koji iščekuju Božji Zakon i pravdu, evanđeoski citat naglašava da se ta pravda i zakon utjelovljuju u Njegovu 'Imenu' – u samoj Kristovoj osobi i Njegovom spasiteljskom autoritetu. Time Isus Krist postaje jedini istinski izvor, temelj i sidro nade za sve narode svijeta, donoseći izmirenje, sigurnost i vječni život svakome tko se uzda u Njega.