Trsku zgnječenu neće slomiti i stijenj što tinja neće ugasiti, sve dok ne izvede do pobjede Sud.
Trsku zgnječenu neće slomiti i stijenj što tinja neće ugasiti, sve dok ne izvede do pobjede Sud.
I u Ime Njegovo narodi će se uzdati."
Tada Mu bi doveden opsjednut čovjek, slijep i nijem; i On ga izliječi, tako da je nijemi govorio i gledao.
I zapanjiše se sva mnoštva te govorahu: "Nije li ovo Sin Davidov?"
A farizeji, čuvši to, rekoše: "Ovaj ne izgoni demone osim po Beelzebulu, vladaru demona."
Tada Mu bi doveden opsjednut čovjek, slijep i nijem; i On ga izliječi, tako da je nijemi govorio i gledao.
Tada dovedoše k njemu bijesna koji bijaše nijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi i slijepi stade govoriti i gledati.
Τότε προσηνέχθη αὐτῷ δαιμονιζόμενος τυφλὸς καὶ κωφός, καὶ ἐθεράπευσεν αὐτὸν ὥστε τὸν τυφλὸν καὶ κωφὸν καὶ λαλεῖν καὶ βλέπειν.
Tote prosēnechthē autō daimonizomenos tuphlos kai kōphos kai etherapeusen auton hōste ton tuphlon kai kōphon kai lalein kai blepein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada bi doveden njemu opsjednut slijep i nijem, i izliječi njega tako da nijemi govori i gleda."
1. bi doveden Izvornik: προσηνέχθη [prosēnechthē] Gramatika: Glagol u aoristu, pasiv, indikativ, 3. lice jednine. Pasiv pokazuje da bolesnik zbog svojeg teškog stanja nije mogao doći sam, nego su ga drugi donijeli pred Isusa kao jednokratan čin. Značenje: Glagol se često koristi i u žrtvenom i bogoslužnom kontekstu ('prinijeti'), a u evanđeljima redovito opisuje dovođenje nemoćnih pred Kristovo milosrđe.
2. opsjednut Izvornik: δαιμονιζόμενος [daimonizomenos] Gramatika: Particip prezenta u mediopasivu, nominativ jednine muškog roda, bez člana. Prezent opisuje trajno stanje podložnosti u kojem se čovjek nalazio u trenutku dovođenja. Značenje: Označava osobu pod vlašću i djelovanjem demona, pri čemu evanđelist ovdje duhovnu zarobljenost izravno povezuje s teškim tjelesnim posljedicama – sljepoćom i nijemošću.
3. slijep i nijem Izvornik: τυφλὸς καὶ κωφός [tuphlos kai kōphos] Gramatika: Dva pridjeva u nominativu jednine muškog roda koji pobliže određuju particip 'opsjednut'. Pridjev preveden kao 'nijem' u grčkom može značiti i 'gluh' i 'nijem' (otupio u osjetilima), no nastavak stiha ('da govori') stavlja naglasak na nemogućnost govora. Značenje: Čovjek je potpuno odsječen od komunikacije sa svijetom i od primanja svjetla, što je snažna slika duhovne zatvorenosti iz koje ga samo Mesija može osloboditi.
4. izliječi Izvornik: ἐθεράπευσεν [etherapeusen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Aorist naglašava trenutnu, cjelovitu i suverenu dovršenost Isusova zahvata bez dugotrajnog procesa. Značenje: Iako se radilo o egzorcizmu, Matej koristi glagol 'izliječiti' kako bi pokazao da oslobođenje od zloduha donosi cjelovito ozdravljenje i obnovu cijelog čovjeka.
5. tako da nijemi govori i gleda Izvornik: ὥστε τὸν κωφὸν λαλεῖν καὶ βλέπειν [hōste ton kōphon lalein kai blepein] Gramatika: Posljedični veznik praćen konstrukcijom akuzativa s infinitivom prezenta. Infinitivi u prezentu ('govoriti i gledati') označavaju trajnu radnju, odnosno novo, trajno stanje sposobnosti govora i vida. Značenje: Konstrukcija naglašava neposredan i opipljiv učinak čuda: onaj koji je do maloprije bio zavezan sada trajno govori i gleda, čime se ispunjavaju starozavjetna proročanstva o mesijanskom dobu.
Ovaj stih predstavlja jednu od najsnažnijih manifestacija Isusova suverenog mesijanskog autoriteta nad silama tame i ljudskom slomljenošću. U Evanđelju po Mateju, iscjeljenje opsjednutoga koji je istovremeno slijep i nijem ne služi samo kao prikaz božanske samilosti, već kao neoborivi znak dolaska Kraljevstva Božjeg (Mt 12,28) i ispunjenja starozavjetnih proročanstava o Mesiji koji otvara oči slijepima i daje glas nijemima (Iz 35,5-6). Čovjekova trostruka nemoć – demonska zarobljenost te fizička sljepoća i nijemost – duboka je slika potpunog duhovnog bankrota pale ljudske naravi: bez Kristove suverene intervencije, čovječanstvo je zarobljeno grijehom, slijepo za Božju istinu i nemoćno da slavi svoga Stvoritelja.
Glavna poruka stiha leži u potpunoj učinkovitosti, trenutačnosti i suverenosti Kristove osloboditeljske sile. Dok je opsjednutost predstavljena kao trajno stanje ropstva iz kojeg se čovjek ne može sam izbaviti (zbog čega ga drugi moraju dovesti Isusu), Isusova je intervencija trenutna, autoritativna i sveobuhvatna. Gramatička konstrukcija infinitiva prezenta na kraju stiha naglašava da oslobođenje donosi trajan novi život: onaj koji je bio zarobljen u tami i šutnji, dotaknut Kristom, dobiva trajno otvaranje očiju za gledanje Boga i slobodan jezik za Njegovo slavljenje. Stih poziva vjernike da prepoznaju Isusa kao istinskog Mesiju i Pobjednika nad zlom te da s aktivnim povjerenjem donose svoje bližnje u Njegovu prisutnost.