Tada Mu bi doveden opsjednut čovjek, slijep i nijem; i On ga izliječi, tako da je nijemi govorio i gledao.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tada Mu bi doveden opsjednut čovjek, slijep i nijem; i On ga izliječi, tako da je nijemi govorio i gledao.
I zapanjiše se sva mnoštva te govorahu: "Nije li ovo Sin Davidov?"
A farizeji, čuvši to, rekoše: "Ovaj ne izgoni demone osim po Beelzebulu, vladaru demona."
Znajući pak njihove namisli, reče im: "Svako kraljevstvo razdijeljeno protiv samoga sebe opustjet će, i nijedan grad ili dom razdijeljen protiv samoga sebe neće opstati.
I ako sotona sotonu izgoni, protiv samoga se sebe razdijelio; kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?
A farizeji, čuvši to, rekoše: "Ovaj ne izgoni demone osim po Beelzebulu, vladaru demona."
A fariseji čuvši to rekoše: ovaj drukčije ne izgoni đavola do pomoću Veelzevula kneza đavolskoga.
Οἱ δὲ Φαρισαῖοι ἀκούσαντες εἶπον· οὗτος οὐκ ἐκβάλλει τὰ δαιμόνια εἰ μὴ ἐν τῷ Βεελζεβοὺλ ἄρχοντι τῶν δαιμονίων.¶
Hoi de Pharisaioi akousantes eipon houtos ouk ekballei ta daimonia ei mē en tō Beelzeboul archonti tōn daimoniōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A farizeji čuvši rekoše: Ovaj ne izgoni demone ako ne u Beelzebulu vladaru demona."
1. A Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Suprotni i prijelazni veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici. Ovdje uvodi oštru suprotnost između zadivljenog mnoštva u prethodnom stihu i neprijateljski raspoloženih farizeja. Značenje: Naglašava duhovni rascjep: isto čudo kod običnog naroda budi pitanje o Mesiji, a kod vjerskih vođa izaziva zavist i hulu.
2. čuvši Izvornik: ἀκούσαντες [akousantes] Gramatika: Particip aorista u aktivu, nominativ množine muškog roda. Aoristni particip označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu ('rekoše'): najprije su čuli govor mnoštva, a zatim reagirali. Značenje: Farizeji ne reagiraju samo na čudo, nego prvenstveno na to što narod u Isusu počinje prepoznavati Sina Davidova, što ugrožava njihov autoritet.
3. Ovaj Izvornik: οὗτος [houtos] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda, upotrijebljena samostalno bez imenice. Značenje: Kao i u pitanju mnoštva, i ovdje se koristi ista zamjenica, ali u ustima farizeja ona nosi snažan prizvuk prezira i omalovažavanja ('ovaj tu'), izbjegavajući čak izgovoriti Isusovo ime.
4. izgoni Izvornik: ἐκβάλλει [ekballei] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Prezent ovdje označava opću, ponavljanu radnju ili svojstvo Isusova djelovanja. Značenje: Farizeji ne mogu poreći samu činjenicu da Isus uspješno i redovito izgoni demone, pa stoga napadaju izvor Njegove moći.
5. ako ne u Izvornik: εἰ μὴ ἐν [ei mē en] Gramatika: Pogodbeni veznik s niječnom česticom tvori izričaj iznimke ('osim', 'nego samo'), praćen prijedlogom s dativom. Prijedlog 'u' s dativom ovdje ima instrumentalno značenje i označava sferu moći ili sredstvo ('po', 'uz pomoć', 'u sili'). Značenje: Ova konstrukcija izriče apsolutnu optužbu: farizeji tvrde da je jedini mogući izvor Isusove vlasti nad zlodusima savez sa samim poglavarom zla.
6. vladaru demona Izvornik: ἄρχοντι τῶν δαιμονίων [archonti tōn daimoniōn] Gramatika: Imenica u dativu jednine muškog roda u apoziciji prema imenu Beelzebul, praćena imenicom srednjeg roda u genitivu množine s određenim članom. Genitiv izriče nadređenost i vlast nad skupinom. Značenje: Označava Sotonu kao vrhovnog zapovjednika demonskih sila, čime farizeji Božje djelo spasenja izravno pripisuju vrhovnom neprijatelju Boga. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi (aram. Perishaya / heb. Perushim)] (narod) Znači: odvojeni, odijeljeni Tvorba: Grčki oblik dolazi od aramejske riječi 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od korijena 'prš' koji znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i puka koji nije poznavao Zakon.
- Beelzebul [Βεελζεβοὺλ (heb. בַּעַל זְבוּל / בַּעַל זְבוּב) / Beelzeboul (heb. Baal Zebul / Baal Zebub)] (ostalo) Znači: gospodar prebivališta (kneževski Baal) ili gospodar muha (gospodar gnoja) Tvorba: Složeno semitsko ime od 'Baal' (gospodar) i 'zebul' (uzvišeno prebivalište, hram, knez), što je u židovskoj predaji povezano s filistejskim božanstvom iz Ekrona 'Baal-Zebub' (2 Kr 1,2 – 'gospodar muha') te s rabinskim podrugljivim izrazom 'zebel' (gnoj, idolopoklonstvo), a u Novom zavjetu označava Sotonu, poglavara demona. Tekst objašnjava: vladar demona (ἄρχοντι τῶν δαιμονίων)
Ovaj stih predstavlja jednu od najkritičnijih prijelomnih točaka u Evanđelju po Mateju, označavajući vrhunac službenog odbacivanja Isusa od strane židovskih vjerskih vođa. Budući da pred očitošću i silinom Isusovih čuda (egzorcizama) farizeji nisu mogli negirati samu stvarnost nadnaravnih događaja, odlučili su napasti sam izvor njegove moći. Pripisujući jasno i nesumnjivo djelovanje Duha Svetoga vrhovnom knezu tame, Beelzebulu, farizeji su demonstrirali krajnji stupanj duhovne sljepoće i tvrdoće srca – stanje koje će Isus u kasnijim stihovima definirati kao neoprostiv grijeh, hulu na Duha Svetoga.
Teološka poruka stiha razotkriva opasnost religioznog dogmatizma koji, u želji da sačuva vlastiti autoritet i tradiciju, radije proglašava svjetlo tamom nego da se ponizi i prepozna Božji pohod. Istovremeno, ova blasfemična optužba nehotice potvrđuje Isusovu nadmoć nad silama tame: Isusovi egzorcizmi nisu bili nikakvi magijski trikovi, već stvarni duhovni rat u kojem se carstvo sotone urušava pred suverenom silom i dolaskom Kraljevstva Božjega u osobi Isusa Krista.