I zapanjiše se sva mnoštva te govorahu: "Nije li ovo Sin Davidov?"
I zapanjiše se sva mnoštva te govorahu: "Nije li ovo Sin Davidov?"
A farizeji, čuvši to, rekoše: "Ovaj ne izgoni demone osim po Beelzebulu, vladaru demona."
Znajući pak njihove namisli, reče im: "Svako kraljevstvo razdijeljeno protiv samoga sebe opustjet će, i nijedan grad ili dom razdijeljen protiv samoga sebe neće opstati.
I ako sotona sotonu izgoni, protiv samoga se sebe razdijelio; kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?
I ako Ja po Beelzebulu izgonim demone, po kome ih izgone sinovi vaši? Stoga će vam oni biti suci.
Znajući pak njihove namisli, reče im: "Svako kraljevstvo razdijeljeno protiv samoga sebe opustjet će, i nijedan grad ili dom razdijeljen protiv samoga sebe neće opstati.
A Isus znajući misli njihove reče im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašće.
Εἰδὼς δὲ ὁ Ἰησοῦς τὰς ἐνθυμήσεις αὐτῶν εἶπεν αὐτοῖς· πᾶσα βασιλεία μερισθεῖσα καθ᾽ ἑαυτῆς ἐρημοῦται, καὶ πᾶσα πόλις ἢ οἰκία μερισθεῖσα καθ᾽ ἑαυτῆς οὐ σταθήσεται.
Eidōs de ho Iēsous tas enthumēseis autōn eipen autois pasa basileia meristheisa kath᾽ he'autēs erēmoutai kai pasa polis ē oikia meristheisa kath᾽ he'autēs ou stathēsetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Znajući pak te namisli njihove reče njima: svako kraljevstvo razdijeljeno protiv samoga sebe opustošuje se, i svaki grad ili kuća razdijeljena protiv same sebe neće se održati."
1. Znajući pak Izvornik: Εἰδὼς δὲ [Eidōs de] Gramatika: Particip perfekta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s prijelaznom česticom. Perfekt glagola s prezenstkim značenjem ('znati') označava trajno, unutarnje posjedovanje znanja koje prethodi i objašnjava glavnu radnju govorenja. Značenje: Farizeji u prethodnom stihu nisu govorili izravno Isusu, nego među sobom, ali Isus kao Sin Božji neposredno i trajno proniče u skrovite dubine ljudskog uma i srca prije nego što mu se išta kaže.
2. te namisli njihove Izvornik: τὰς ἐνθυμήσεις αὐτῶν [tas enthumēseis autōn] Gramatika: Imenica u akuzativu množine ženskog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu množine. Riječ je složenica od prijedloga 'u' i imenice 'srce, duh, strast', pa označava misli koje izviru iz dubokog unutarnjeg nagnuća i raspoloženja. Značenje: Ne radi se o neutralnim intelektualnim zaključcima, nego o neprijateljskim unutarnjim porivima i strastvenim namislima srca koje iznutra oblikuju farizejski otpor prema Božjem djelovanju.
3. razdijeljeno protiv samoga sebe Izvornik: μερισθεῖσα καθ᾽ ἑαυτῆς [meristheisa kath᾽ he'autēs] Gramatika: Particip aorista pasivnog u nominativu jednine ženskog roda, praćen prijedlogom s povratnom zamjenicom u genitivu koji izražava neprijateljsko usmjerenje. Aoristni particip opisuje stanje unutarnjeg raskola kao već nastupilu činjenicu koja prethodi propasti. Značenje: Unutarnji rascjep u kojem se dijelovi iste cjeline okreću jedni protiv drugih poništava svaku snagu i red, čineći zajednicu neminovno autodestruktivnom.
4. opustošuje se Izvornik: ἐρημοῦται [erēmoutai] Gramatika: Glagol u prezentu pasivnom indikativa, 3. lice jednine. Gnomski prezent izražava općevažeću zakonitost, ali ujedno i proces koji se neizbježno odvija čim nastupi podjela. Značenje: Korijen riječi povezan je s 'pustinjom' — kraljevstvo razdirano iznutra ne samo da gubi moć, nego se pretvara u pustoš, bez života i poretka.
5. neće se održati Izvornik: οὐ σταθήσεται [ou stathēsetai] Gramatika: Glagol u futuru pasivnom indikativa, 3. lice jednine, uz niječnu česticu za objektivnu činjenicu. Doslovno znači 'neće biti postavljeno da stoji' ili 'neće opstati na nogama'. Značenje: Gradnjom od šire prema užoj zajednici (kraljevstvo, grad, kuća/obitelj) Isus pokazuje da nijedna razina zajedništva ne može opstati u budućnosti ako joj je sam temelj razoren unutarnjim sukobom.
U ovom stihu (Matej 12,25) Isus Krist majstorski odgovara na klevetu farizeja koji Njegova čudesna izgonjenja demona pripisuju savezništvu sa Sotonom (Beelzebulom). Koristeći se neoborivom logikom reductio ad absurdum, Isus izlaže temeljni duhovni i općeljudski zakon: nutarnji razdor je katalizator neizbježne propasti. Sotonsko kraljevstvo, premda zlo i destruktivno, posjeduje određenu hijerarhiju i usmjerenost cilju; kada bi Sotona izgonio Sotonu, njegova bi se vlast okrenula protiv same sebe i doživjela bi momentalni kolaps. Time Isus jasno pokazuje da oslobođenje od demonskih sila koje On donosi nije plod nutarnjeg sotonskog sukoba, već je dokaz nadmoćnog proboja Božjega kraljevstva i sile Svetoga Duha u ovaj svijet.
Osim što razotkriva besmislenost farizejskih optužbi, ovaj stih nosi i duboku, svevremensku teološku i moralnu poruku za svaku ljudsku zajednicu. Bilo da je riječ o carstvu, narodu, gradu, crkvenoj zajednici ili obiteljskom domu, razdijeljenost (schisma) u izravnoj je suprotnosti s božanskim redom i mirom (šalom). Jedinstvo utemeljeno na Istini temelj je svakog opstanka, dok grijeh, sebičnost i međusobno sukobljavanje predstavljaju neizbježan put u duhovnu pustoš i konačan pad. Isus nas ovime poziva na prepoznavanje Njegove božanske vlasti te na očuvanje nutarnjeg i zajedničkog jedinstva pod Njegovom suverenom vladavinom.