Znajući pak njihove namisli, reče im: "Svako kraljevstvo razdijeljeno protiv samoga sebe opustjet će, i nijedan grad ili dom razdijeljen protiv samoga sebe neće opstati.
I ako sotona sotonu izgoni, protiv samoga se sebe razdijelio; kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?
I ako Ja po Beelzebulu izgonim demone, po kome ih izgone sinovi vaši? Stoga će vam oni biti suci.
Ako li pak Ja po Duhu Božjemu izgonim demone, tada je stiglo k vama Kraljevstvo Božje.
Ili kako može tko ući u kuću jakoga i pokućstvo njegovo ugrabiti ako najprije ne sveže jakoga? I tek će tada kuću njegovu opljačkati.
I ako Ja po Beelzebulu izgonim demone, po kome ih izgone sinovi vaši? Stoga će vam oni biti suci.
I ako ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Za to će vam oni biti sudije.
καὶ εἰ ἐγὼ ἐν Βεελζεβοὺλ ἐκβάλλω τὰ δαιμόνια, οἱ υἱοὶ ὑμῶν ἐν τίνι ἐκβάλλουσιν; διὰ τοῦτο αὐτοὶ κριταὶ ἔσονται ὑμῶν.
kai ei egō en Beelzeboul ekballō ta daimonia hoi huioi humōn en tini ekballousin dia touto autoi kritai esontai humōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ako ja u Beelzebulu izgonim te demone, ti sinovi vaši u kome izgone? Zbog toga oni suci bit će vaši."
1. I ako ja u Beelzebulu izgonim Izvornik: καὶ εἰ ἐγὼ ἐν Βεελζεβοὺλ ἐκβάλλω [kai ei egō en Beelzeboul ekballō] Gramatika: Osobna zamjenica 1. lica jednine u nominativu izričito je navedena radi snažnog naglaska i kontrasta ('ja' nasuprot 'vašim sinovima'). Prijedlog s dativom ovdje ima instrumentalno i sferno značenje ('u sili / po sredstvu Beelzebula'). Značenje: Naglašavanjem zamjenice 'ja' Isus razotkriva dvostruka mjerila farizeja: istu radnju egzorcizma kod Njega pripisuju knezu demona isključivo zbog osobne pristranosti i neprijateljstva prema Njemu.
2. ti sinovi vaši Izvornik: οἱ υἱοὶ ὑμῶν [hoi huioi humōn] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu množine. Značenje: U semitskom i rabinskom načinu izražavanja 'sinovi' označavaju učenike, sljedbenike ili pripadnike njihove vjerske zajednice koji su se također bavili izgonjenjem zlih duhova, a čije djelovanje farizeji nisu osuđivali.
3. u kome izgone Izvornik: ἐν τίνι ἐκβάλλουσιν [en tini ekballousin] Gramatika: Prijedlog s upitnom zamjenicom u dativu jednine (može biti muškog ili srednjeg roda: 'u kome' ili 'u čemu / kojom silom') te glagol u prezentu aktivnom indikativa, 3. lice množine. Značenje: Pitanje stavlja farizeje u bezizlaznu dilemu: ako tvrde da njihovi učenici izgone demone Božjom silom, onda nemaju temelja poricati isto porijeklo Isusovim daleko moćnijim egzorcizmima.
4. oni suci bit će vaši Izvornik: αὐτοὶ κριταὶ ἔσονται ὑμῶν [autoi kritai esontai humōn] Gramatika: Intenzivna zamjenica u nominativu množine ('oni sami'), imenski predikat bez člana koji ističe svojstvo ('suci'), glagol 'biti' u futuru te zamjenica u objektivnom genitivu ('vaši' / 'nad vama'). Značenje: Svojom praksom i vjerom da Bog djeluje u oslobađanju opsjednutih, vlastiti će učenici farizeja posvjedočiti protiv licemjerja i zlonamjerne zaslijepljenosti svojih učitelja. Imena: - Beelzebul [Βεελζεβοὺλ (heb. בַּעַל זְבוּל Baʿal Zəḇūl) / Beelzeboul] (osoba) Znači: Gospodar uzvišenog prebivališta (ili knez Baala) Tvorba: Ime je semitska složenica od 'Baal' (gospodar) i korijena 'zbl' (uzvišeni dom, prebivalište, dvor). U Starom zavjetu filistejsko božanstvo iz Ekrona naziva se Baal-Zebub ('gospodar muha'), dok novozavjetni oblik Beelzebul čuva izvorni naslov kanaanskog boga ('Gospodar prebivališta', ili u kasnijoj židovskoj igri riječima pogrdno povezan s 'gospodarom gnoja/đubrišta'), koji se u judaizmu drugog Hrama koristio kao ime za vrhovnog poglavicu demona.
U ovom stihu (Mt 12,27 / Lk 11,19) Isus vrhunskom logikom i neoborivim argumentom ad hominem razotkriva duboko duhovno sljepilo i licemjerje svojih protivnika. Prihvaćajući nakratko njihovu apsurdnu optužbu da izgoni zloduhe pomoću Beelzebula, Isus ih pita po kojoj sili to čine njihovi vlastiti učenici i sljedbenici („sinovi vaši”). Tim pitanjem stavlja farizeje pred nerješivu dilemu: ako rad židovskih egzorcista pripisuju Božjem djelovanju, tada nemaju nikakva opravdanja da Isusovo daleko autoritativnije i potpunije oslobađanje opsjednutih pripišu Sotoni. Takva nedosljednost dokazuje da njihovo odbacivanje Krista nije utemeljeno na činjenicama ili teološkoj istini, već na zlobnoj predrasudi i tvrdoći srca.
Glavna poruka stiha jest da će licemjerje i svjesno opiranje Božjoj istini na kraju biti osuđeni od strane vlastitih standarda i svjedoka. „Sinovi”, koji su i sami težili oslobađanju ljudi od demonskog ropstva, postat će suci svojim učiteljima jer su prepoznavali da je pobjeda nad zlom uvijek Božje djelo. Stih nas ujedno uvodi u dublju istinu koja slijedi u idućem stihu: Isusovo suvereno izgonjenje demona nije plod nikakve kompromisne magije niti demonskog saveza, već vidljivi dokaz da je prst Božji na djelu i da je Kraljevstvo Božje već stiglo među ljude.