A ja vam to kažem, ima ovdje veće od Hrama.
A ja vam to kažem, ima ovdje veće od Hrama.
Da bijaste razumjeli što znači: Milosrđe je ono što Ja hoću, ne žrtvovanje, vi ne biste osudili ove ljude koji ne znaju da čine grijeh.
Jer On je gospodar subote, Sin Čovječji.
Odatle se On uputi prema njihovoj sinagogi i uđe u nju.
No, nalazio se ondje jedan čovjek koji je imao uzetu ruku; oni Isusu postaviše ovo pitanje: "Je li dopušteno obaviti jedno ozdravljenje tijekom subote?" Bilo je to da bi Ga optužili?
Jer On je gospodar subote, Sin Čovječji.
Jer je gospodar i od subote sin čovječij.
κύριος γάρ ἐστιν καί τοῦ σαββάτου ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου.¶
kurios gar estin kai tou sabbatou ho huios tou anthrōpou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Gospodar jer jest subote Sin čovjeka."
1.κύριος (kyrios) — Gospodar / Gospodin • Izvornik i transliteracija: grč. κύριος, translit. kýrios • Gramatička analiza: Imenica muškog roda, nominativ jednine. U rečenici se nalazi na samom početku (emfatični ili naglašeni položaj), u funkciji predikatnog nominativa (imenskog dijela predikata). Ovaj redoslijed riječi stavlja najveći mogući naglasak na pojam vrhovne vlasti i suvereniteta. • Teološko značenje: U Septuaginti (starogrčkom prijevodu Staroga zavjeta), riječ "kýrios" redovito zamjenjuje sveto i neizrecivo Božje ime Jahve (JHVH). Promišljenom upotrebom ove riječi za sebe, Isus prisvaja božanski autoritet. On nije tek tumač, prorok ili reformator Zakona, već njegov vrhovni Zakonodavac i Gospodar.
2.γάρ ἐστιν (gar estin) — jer jest / naime jest • Izvornik i transliteracija: grč. γάρ ἐστιν, translit. gar estin • Gramatička analiza: "γάρ" (gar) je postpozitivni uzročno-objašnjavajući veznik koji povezuje ovu izjavu s prethodnim kontekstom (obranom učenika koji trgaju klasje u subotu). "ἐστιν" (estin) je glagol "biti" (εἰμί) u prezentu indikativa, 3. lice jednine, označavajući trajno, nepromjenjivo stanje i stvarnost. • Teološko značenje: Veznik "jer" daje konačno, najviše teološko opravdanje za postupke Isusovih učenika: oni su bez krivnje jer djeluju u prisutnosti i po odobrenju Onoga koji ima apsolutnu vlast nad subotom. Njegovo gospodstvo nije privremena ovlast, već vječna ontološka stvarnost ("jest").
3.τοῦ σαββάτου (tou sabbatou) — subote (od subote) • Izvornik i transliteracija: grč. τοῦ σαββάτου (od heb. שַׁבָּת - šabat), translit. toû sabbátou • Gramatička analiza: Imenica srednjeg roda u genitivu jednine s određenim članom. Riječ je o genitivu podređenosti ili vlasti (genitivus subjectionis), koji označava objekt nad kojim se vrši suverena vlast ("Gospodar nad subotom"). • Teološko značenje: Subota je bila kruna Božjeg stvaranja i najsvetiji znak saveza između Boga i Izraela (Izl 31,13). Tvrdnjom da je gospodar subote, Isus se postavlja iznad najsvetije institucije judaizma. On otkriva da je subota stvorena radi čovjekova dobra i duhovnog počinka, a ne kao težak teret ljudskih pregovora i legalističkih pravila, te da u Njemu nastupa istinski i konačni subotnji počinak za čovječanstvo.
4.ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (ho hyios tou anthrōpou) — Sin čovječji / Sin čovjeka • Izvornik i transliteracija: grč. ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (od aramejskog bar enaš - בַּר אֱנָשׁ), translit. ho hyiòs toû anthrōpou • Gramatička analiza: Subjekt rečenice u nominativu jednine muškog roda (ὁ υἱὸς - Sin), s genitivnim dodatkom pripadnosti u muškom rodu (τοῦ ἀνθρώπου - čovjeka). • Teološko značenje: Ovo je Isusov najčešći i najdraži kristološki naslov kojim govori o sebi u trećem licu. Njegovo glavno starozavjetno zaleđe je mesijansko proročanstvo iz Daniela 7,13-14, gdje "Netko kao Sin čovječji" dolazi na oblacima nebeskim pred Pradavnoga (Boga) i prima vječnu vlast, slavu i kraljevstvo nad svim narodima. Koristeći ovaj naslov, Isus istodobno potvrđuje svoju pravu ljudskost i poistovjećivanje s čovječanstvom, ali i svoj uzvišeni božanski autoritet nebeskog Vladara kojem je predana sva vlast na nebu i na zemlji.
Ovaj stih predstavlja jednu od najsnažnijih kristoloških izjava u Evanđeljima, u kojoj Isus Krist otvoreno objavljuje svoj vrhovni božanski autoritet nad Mojsijevim zakonom. Postavljajući se kao "Gospodar subote", Isus ne ukida subotu kao Božji dar, nego otkriva njeno pravo značenje i svrhu: subota je darovana kao znak Božje milosti, slobode i počinka, a ne kao instrument legalističkoga ropstva koji su nametnule vjerske vođe svoga vremena. Njegov naslov "Sin čovječji" izravno ga povezuje s proslavljenim, nebeskim Vladarom iz Danielovog proročanstva, potvrđujući da u Njemu prebiva suverena zakonodavna vlast samoga Boga.
Glavna poruka stiha jest da je Isus Krist konačno ispunjenje i gospodar svih vjerskih ustanova, vremena i zakona. Istinski duhovni počinak i opravdanje pred Bogom ne nalaze se u krutom, mehaničkom obdržavanju obrednih pravila, već u živom odnosu i zajedništvu s Isusom – Gospodarom života, milosti i subotnjeg počinka.