Početna ›

Matej 12,44 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Kraljica će juga ustati na Sudu s ovim naraštajem i osudit će ga, jer dođe s krajeva zemlje čuti mudrost Salomonovu; a gle, ovdje je nešto više od Salomona!

A kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinka, i ne nalazi ga.

Tada kaže: 'Vratit ću se u dom svoj odakle iziđoh.' I došavši, nalazi ga prazna, pometena i urešena.

Tada odlazi i uzima sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje; i biva potonje stanje onoga čovjeka gore od prvoga. Tako će biti i ovome zlom naraštaju."

Dok On još govoraše mnoštvima, gle, majka i braća Njegova stajahu vani tražeći da s Njim govore.

Biblija

Tada kaže: 'Vratit ću se u dom svoj odakle iziđoh.' I došavši, nalazi ga prazna, pometena i urešena.

Daničić-Karadžić

Onda reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen.

Original

τότε λέγει· εἰς τὸν οἶκόν μου ἐπιστρέψω ὅθεν ἐξῆλθον. καὶ ἐλθὸν εὑρίσκει σχολάζοντα, καὶ σεσαρωμένον καὶ κεκοσμημένον.

Izgovor

tote legei eis ton oikon mou epistrepsō hothen exēlthon kai elthon heuriskei scholazonta kai sesarōmenon kai kekosmēmenon

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Tada govori: u taj dom moj vratit ću se odakle iziđoh. I došavši nalazi prazna, pometena i urešena."

Analiza

1. u taj dom moj Izvornik: εἰς τὸν οἶκόν μου [eis ton oikon mou] Gramatika: Prijedlog 'eis' s akuzativom jednine muškog roda i posvojnim genitivom osobne zamjenice 1. lica jednine. Značenje: Zli duh drsko naziva čovjeka 'svojim domom', smatrajući ga svojim vlasništvom sve dok u njemu ne prebiva novi, božanski Gospodar.

2. vratit ću se Izvornik: ἐπιστρέψω [epistrepsō] Gramatika: Glagol u futuru, aktivu i indikativu, 1. lice jednine. Izriče čvrstu odluku i namjeru subjekta u izravnom unutarnjem monologu. Značenje: Pokazuje upornost zla koje ne odustaje lako od čovjeka, nego čeka priliku za povratak.

3. došavši Izvornik: ἐλθὸν [elthon] Gramatika: Particip drugog aorista aktivnog u nominativu jednine srednjeg roda (slaže se s imenicom 'pneuma' iz prethodnog stiha). Označava radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu 'nalazi'. Značenje: Prijelaz s odluke na trenutačno izvršenje: duh ne ostaje samo na namjeri, nego doista dolazi provjeriti stanje čovjeka.

4. prazna Izvornik: σχολάζοντα [scholazonta] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u akuzativu jednine muškog roda (slaže se s imenicom 'oikos' - dom). Prezent naglašava trajno stanje praznine i besposlenosti u kojem se dom trenutačno nalazi. Značenje: Ključna riječ prispodobe: čovjek je oslobođen starog zla, ali je ostao duhovno prazan, bez prisutnosti Duha Božjega i Krista kao novog domaćina.

5. pometena i urešena Izvornik: σεσαρωμένον καὶ κεκοσμημένον [sesarōmenon kai kekosmēmenon] Gramatika: Dva participa perfekta pasivnog u akuzativu jednine muškog roda. Perfekt označava radnju koja je u prošlosti obavljena i čiji rezultat sada stoji kao trajno, dovršeno stanje. Značenje: Slika izvanjske moralne urednosti i religiozne pristojnosti (od korijena 'kosmeō' dolazi riječ kozmetika): bez unutarnjeg ispunjenja Bogom, takva urednost samo priprema još udobnije mjesto za povratak zla.

Zaključak

Glavna poruka ovoga stiha jest da u duhovnom životu ne postoji trajna neutralnost niti duhovni vakuum. Isus se koristi metaforom kuće kako bi upozorio na opasnost površnog moralizma i vanjske religioznosti koji se zaustavljaju samo na uklanjanju zla, navika ili grijeha (pometen i ukrašen dom), ali ne dovode do istinskog predanja i ispunjenja Božjom prisutnošću (prazan dom). Očistiti život od grijeha bez da se srce ispuni Kristom, Njegovom riječju i Svetim Duhom ostavlja čovjeka izuzetno ranjivim na još teže duhovne padove.

Ova prispodoba, upućena prvenstveno nevjernom naraštaju Isusova vremena – a posebno religioznom establišmentu koji se ponosio vanjskom čistoćom dok je odbacivao samoga Mesiju – nosi svevremensko upozorenje svakom čovjeku. Istinsko oslobođenje i sigurnost ne leže u ljudskom naporu samopoboljšanja, moralnoj reformi ili vanjskom redu, već isključivo u potpunom ustupanju prijestolja svoga srca suverenom Gospodaru. Bez aktivne Božje prisutnosti koja ispunjava i čuva dušu, svaki vanjski red samo priprema pozornicu za još pogubniji povratak sila tame.