Muževi će Ninivljani ustati na Sudu s ovim naraštajem i osudit će ga, jer se obratiše na propovijed Joninu; a gle, ovdje je nešto više od Jone!
Kraljica će juga ustati na Sudu s ovim naraštajem i osudit će ga, jer dođe s krajeva zemlje čuti mudrost Salomonovu; a gle, ovdje je nešto više od Salomona!
A kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinka, i ne nalazi ga.
Tada kaže: 'Vratit ću se u dom svoj odakle iziđoh.' I došavši, nalazi ga prazna, pometena i urešena.
Tada odlazi i uzima sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje; i biva potonje stanje onoga čovjeka gore od prvoga. Tako će biti i ovome zlom naraštaju."
A kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinka, i ne nalazi ga.
A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nađe ga.
Ὅταν δὲ τὸ ἀκάθαρτον πνεῦμα ἐξέλθῃ ἀπὸ τοῦ ἀνθρώπου, διέρχεται δι᾽ ἀνύδρων τόπων ζητοῦν ἀνάπαυσιν καὶ οὐχ εὑρίσκει.
Hotan de to akatharton pneuma exelthē apo tou anthrōpou dierchetai di᾽ anudrōn topōn zētoun anapausin kai ouch heuriskei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada pak taj nečisti duh iziđe od toga čovjeka, prolazi kroz bezvodna mjesta tražeći počinak i ne nalazi."
1. Kada pak Izvornik: Ὅταν δὲ [Hotan de] Gramatika: Vremensko-pogodbeni veznik ('hotan' = 'hote' + 'an') praćen postpozitivnom česticom 'de'. Čestica 'de' označava prijelaz na novu sliku u Isusovu govoru, dok 'hotan' uvodi opće, tipično zbivanje. Značenje: Povezuje prethodnu osudu ovog naraštaja sa slikovitom prispodobom koja objašnjava duhovno stanje i opasnost u kojoj se taj naraštaj nalazi.
2. taj nečisti duh Izvornik: τὸ ἀκάθαρτον πνεῦμα [to akatharton pneuma] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s pridjevom tvorenim pomoću niječnog prefiksa 'a-' (ne-) i korijena 'katharos' (čist). Određeni član ovdje ima generičku funkciju: označava tipičnog predstavnika svoje vrste. Značenje: Biblijski naziv za demona kao biće koje je u suprotnosti s Božjom svetošću i koje čovjeka odvaja od zajedništva s Bogom.
3. iziđe Izvornik: ἐξέλθῃ [exelthē] Gramatika: Glagol u drugom aoristu, aktivu i konjunktivu, 3. lice jednine. Konjunktiv uz 'hotan' označava radnju koja prethodi glavnoj radnji u općoj ili ponavljajućoj situaciji. Značenje: Označava trenutak napuštanja opsjednutog čovjeka, bilo po egzorcizmu bilo privremenim povlačenjem zla.
4. prolazi kroz bezvodna mjesta Izvornik: διέρχεται δι᾽ ἀνύδρων τόπων [dierchetai di᾽ anudrōn topōn] Gramatika: Glagol u prezentu, deponentnom (srednjem/pasivnom) obliku i indikativu, 3. lice jednine, praćen prijedlogom 'dia' s genitivom množine. Prezent zorno prikazuje trajno, nemirno lutanje, a udvajanje prijedloga 'dia' (u glagolu i ispred imenice) pojačava dojam prolaženja uzduž i poprijeko. Značenje: U biblijskoj i židovskoj predaji suha pustinja, lišena vode kao simbola života i Božjeg blagoslova, smatrana je prirodnim obitavalištem demona.
5. tražeći počinak Izvornik: ζητοῦν ἀνάπαυσιν [zētoun anapausin] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine srednjeg roda (slaže se s 'pneuma') uz akuzativ jednine ženskog roda. Particip prezenta izriče istovremenu radnju i trajnu namjeru tijekom lutanja. Značenje: Zli duh paradoksalno traži 'anapausis' (odmor, smiraj), ali budući da je odvojen od Boga i sklon uništavanju čovjeka, nigdje u stvorenom svijetu ne može naći mir.
Ovaj stih iz Isusova govora (Mt 12:43; Lk 11:24) donosi duboku duhovnu istinu o opasnosti duhovne praznine i nedovoljnosti same vanjske moralne reforme. Izlazak nečistog duha iz čovjeka predstavlja početnu formu oslobođenja ili čišćenja — bilo da je riječ o pojedincu koji se ostavio grijeha ili o cijelom narodu koji je prošao kroz površnu vjersku reformu. Međutim, Isus upozorava da samo uklanjanje zla nije konačno rješenje. Nečisti duh, lutajući bezvodnim prostranstvima u potrazi za parazitskim počinkom koji ne može pronaći, neumorno traži povratak u svoj prijašnji dom.
Glavna poruka stiha leži u tome da ljudska duša ne može ostati duhovni vakuum. Ako nakon oslobođenja od grijeha i zla čovjekovo srce ne postane prebivalište Svetoga Duha i Božje milosti — već ostane samo 'prazno, pometeno i uređeno' (kao što se navodi u nastavku parabole) — ono postaje izuzetno ranjivo na još razorniji povratak sila mraka. Istinska duhovna sigurnost ne postiže se tek pasivnim odbacivanjem zla, već aktivnim ispunjenjem živim Bogom, u kojemu jedino i čovjek i stvorenje mogu pronaći pravi počinak (anapausis).