A On odgovori i reče onomu koji Mu to kaza: "Tko je majka Moja i tko su braća Moja?"
A On odgovori i reče onomu koji Mu to kaza: "Tko je majka Moja i tko su braća Moja?"
I ispruživši ruku Svoju prema učenicima Svojim, reče: "Evo majke Moje i braće Moje!
Jer tko god čini Volju Oca Mojega koji je na Nebesima, taj Mi je brat i sestra i majka."
Jer tko god čini Volju Oca Mojega koji je na Nebesima, taj Mi je brat i sestra i majka."
ὅστις γὰρ ἂν ποιήσῃ τὸ θέλημα τοῦ πατρός μου τοῦ ἐν οὐρανοῖς, αὐτός μου ἀδελφὸς καὶ ἀδελφὴ καὶ μήτηρ ἐστίν.¶
hostis gar an poiēsē to thelēma tou patros mou tou en ouranois autos mou adelphos kai adelphē kai mētēr estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko god jer bi učinio tu volju tog Oca mojega tog u nebesima, on mi brat i sestra i majka jest."
1. Tko god jer bi učinio Izvornik: ὅστις γὰρ ἂν ποιήσῃ [hostis gar an poiēsē] Gramatika: Odnosna zamjenica općeg značenja ('tko god') uz uzročnu česticu 'jer', modalnu česticu i glagol u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Konstrukcija odnosne zamjenice s česticom i konjunktivom aorista izražava opći uvjet koji vrijedi za bilo koju osobu u bilo kojem trenutku. Značenje: Ova gramatička forma otvara vrata univerzalnosti: pripadnost Isusovoj obitelji nije ograničena krvnim podrijetlom, spolom ni društvenim statusom, nego ovisi isključivo o slobodnom odazivu i djelovanju pojedinca.
2. tu volju Izvornik: τὸ θέλημα [to thelēma] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom. Tvori se sufiksom koji označava konkretan rezultat ili predmet htijenja (ono što se hoće), a ne samo apstraktnu sposobnost volje. Značenje: Božja volja u Matejevom evanđelju nije skrivena sudbina, već objavljeni Božji naum spasenja i pravednosti koji zahtijeva konkretno vršenje u životu vjernika, a ne samo slušanje.
3. tog Oca mojega tog u nebesima Izvornik: τοῦ πατρός μου τοῦ ἐν οὐρανοῖς [tou patros mou tou en ouranois] Gramatika: Imenica u genitivu jednine s posvojnom zamjenicom, nakon koje slijedi ponovljeni određeni član u genitivu koji veže prijedložni izraz ('u nebesima' u dativu množine) kao atribut uz imenicu 'Otac'. Značenje: Izrazom 'Otac moj' (a ne 'naš') Isus ističe svoj jedinstveni sinovski odnos s Bogom, na temelju kojega može druge uvesti u božansku obitelj. Množina 'nebesa' odražava semitski pojam koji naglašava Božju uzvišenost i transcendenciju.
4. on mi Izvornik: αὐτός μου [autos mou] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine muškog roda ('upravo on', 'taj') uz enklitičku zamjenicu prvog lica jednine u genitivu, koja je ovdje stavljena ispred svih triju imenica pa se odnosi na svaku od njih. Značenje: Naglašeno 'on' snažno podcrtava identitet pravog srodnika, dok rano postavljena zamjenica 'mi / moj' obuhvaća čitav niz (brat, sestra, majka) u neraskidivu osobnu povezanost s Isusom.
5. brat i sestra i majka jest Izvornik: ἀδελφὸς καὶ ἀδελφὴ καὶ μήτηρ ἐστίν [adelphos kai adelphē kai mētēr estin] Gramatika: Tri predikatne imenice u nominativu jednine bez određenog člana, povezane sastavnim veznicima, uz glagol 'biti' u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Izostanak člana uz predikatne imenice stavlja naglasak na svojstvo i narav tog odnosa. Značenje: Dodavanjem 'sestre' (koja se nije spominjala u prethodnim stihovima) Isus izričito uključuje i žene u punopravno duhovno srodstvo, čime nadilazi patrijarhalne okvire i uspostavlja novu obitelj vjere.
U ovom duboko revolucionarnom stihu (Matej 12,50), Isus Krist iz temelja redefinira pojam obitelji i pripadnosti, premještajući težište s biološkog i krvnog srodstva na duhovnu povezanost i poslušnost Bogu. U trenutku kada Njegova zemaljska obitelj stoji vani tražeći Ga, Isus koristi tu prigodu kako bi objavio novu stvarnost Kraljevstva Božjega: najintimnija bliskost s Njim nije privilegij rođenja, etničke pripadnosti ili zemaljskih veza, već je otvorena svakom čovjeku koji se odluči podrediti svoju volju suverenoj volji nebeskoga Oca.
Glavna poruka stiha jest da je aktivna, djelatna poslušnost Božjoj volji istinska pravnica kršćanskoga identiteta i učeništva. Isus uspostavlja novu duhovnu zajednicu – Crkvu kao Božju obitelj – u kojoj svaki pojedinac, neovisno o svom podrijetlu, kroz vjeru i poslušnost uživa najviši mogući status Kristovog brata, sestre i majke. Ovime se naglašava da duhovno srodstvo u Kraljevstvu nebeskom nadilazi i nadživljuje sve zemaljske institucije i ljudske podjele, pružajući vjernicima vječnu sigurnost i neizmjerno dostojanstvo zajedništva sa samim Sinom Božjim.