Dok On još govoraše mnoštvima, gle, majka i braća Njegova stajahu vani tražeći da s Njim govore.
Dok On još govoraše mnoštvima, gle, majka i braća Njegova stajahu vani tražeći da s Njim govore.
I reče Mu netko: "Gle, majka Tvoja i braća Tvoja stoje vani i traže da s Tobom govore."
A On odgovori i reče onomu koji Mu to kaza: "Tko je majka Moja i tko su braća Moja?"
I ispruživši ruku Svoju prema učenicima Svojim, reče: "Evo majke Moje i braće Moje!
Jer tko god čini Volju Oca Mojega koji je na Nebesima, taj Mi je brat i sestra i majka."
A On odgovori i reče onomu koji Mu to kaza: "Tko je majka Moja i tko su braća Moja?"
A on odgovori i reče onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braća moja?
ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν τῷ λέγοντι αὐτῷ· τίς ἐστιν ἡ μήτηρ μου καὶ τίνες εἰσὶν οἱ ἀδελφοί μου;
ho de apokritheis eipen tō legonti autō tis estin hē mētēr mou kai tines eisin hoi adelphoi mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj pak odgovorivši reče onomu govorećemu Njemu: tko je ona majka Moja i tko su oni braća Moja?"
1. Onaj pak odgovorivši reče Izvornik: ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν [ho de apokritheis eipen] Gramatika: Određeni član ὁ u službi osobne zamjenice ('on') uz česticu δέ, praćen participom aorista pasivnog (s deponentnim značenjem) ἀποκριθεὶς i glavnim glagolom u aoristu εἶπεν. Riječ je o čestom semitizmu u Novom zavjetu koji uvodi svečani ili važni odgovor. Značenje: Ova formula usporava pripovijedanje i najavljuje da Isusova reakcija neće biti običan odgovor glasniku, nego proročka pouka od trajnog značaja.
2. onomu govorećemu Njemu Izvornik: τῷ λέγοντι αὐτῷ [tō legonti autō] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktiva u dativu jednine muškog roda s određenim članom (τῷ λέγοντι - 'onomu koji govori'). Značenje: Iako se Isus obraća izravno pojedincu koji Mu je prenio poruku, Njegovo pitanje odjekuje pred cijelim mnoštvom koje Ga sluša.
3. tko je ona majka Moja i tko su oni braća Moja Izvornik: τίς ἐστιν ἡ μήτηρ μου καὶ τίνες εἰσὶν οἱ ἀδελφοί μου [tis estin hē mētēr mou kai tines eisin hoi adelphoi mou] Gramatika: Dva usporedna retorička pitanja uvedena upitnim zamjenicama u nominativu jednine (τίς) i množine (τίνες), sa sponskim glagolom εἰμί u prezentu indikativa (ἐστιν, εἰσὶν). Značenje: Isus ovim pitanjem ne niječe i ne odbacuje svoju zemaljsku obitelj, nego potiče slušatelje da promijene pogled: u Kraljevstvu nebeskom najdublja povezanost i srodstvo više se ne temelje na krvi i tijelu, nego na duhovnom zajedništvu i vršenju Očeve volje.
Matej 12,48 predstavlja jedan od ključnih trenutaka u Isusovu javnom djelovanju, u kojem on koristi zahtjev svoje zemaljske obitelji kao priliku za radikalnu redefiniciju obiteljskih odnosa. Postavljajući retoričko pitanje: „Tko je majka moja i tko su braća moja?“, Isus ne ruši vrijednost naravne obitelji niti iskazuje nepoštovanje prema svojoj majci Mariji, već jasno obznanjuje da u ekonomiji spasenja biološko srodstvo, nacionalna pripadnost ili ljudska tradicijsko-krvna veza ne donose nikakvu duhovnu povlasticu niti ekskluzivan pristup Bogu.
Glavna je poruka ovoga stiha teološki prijelaz sa zemaljske na eshatološku obitelj – Crkvu. Isus priprema slušatelje za uzvišenu istinu izgovorenu u nastavku govora: istinska srodnost s Njim temelji se isključivo na duhovnom zajedništvu koje proizlazi iz poslušnosti i vršenja volje Oca nebeskoga. Time Krist poziva svakog vjernika u intiman, obiteljski odnos sa sobom, otvarajući vrata Kraljevstva Božjega svima koji su spremni prihvatiti Njegovu riječ i živjeti po njoj, čineći od njih svoju pravu majku, braću i sestre.