Matej 12,48 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"On pak odgovorivši reče onome govorećemu njemu: Tko je majka moja, i tko su braća moja?"

1.ὁ δὲ ἀποκριθεὶς (ho de apokritheis)

- On pak odgovorivši

Hrvatski prijevodOn pak odgovorivši / A on odgovorivši

Izvornik (grč.)ὁ δὲ ἀποκριθεὶς

Transliteracijaho de apokritheis

Gramatičke nijanse„ὁ“ (ho) je određeni član u nominativu jednine muškog roda koji u spoju s česticom „δέ“ (de – pak, a) ima funkciju osobne ili pokazne zamjenice („on pak“ / „a on“). „ἀποκριθεὶς“ (apokritheis) je particip aorista pasivnog oblika, ali deponentnog (aktivnog) značenja od glagola ἀποκρίνομαι (apokrinomai – odgovoriti), u nominativu jednine muškog roda. Aoristni particip ovdje označava radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu ili čini njegov svečani, neodvojivi uvod.

Teološko značenjeOvaj se izraz u sinoptičkim evanđeljima redovito koristi kao svečani uvod u važnu Isusovu pouku ili teološki zaokret. Isus ne ignorira niti odbacuje sugovornika, nego svjesno koristi nastali prekid kako bi pažnju prisutnih usmjerio s prolaznih, zemaljskih odnosa na duhovnu stvarnost Kraljevstva Božjega.

2.εἶπεν τῷ λέγοντι αὐτῷ (eipen tō legonti autō) - reče onomu govorećemu njemu

Hrvatski prijevodreče onomu govorećemu njemu / reče onomu koji mu je govorio

Izvornik (grč.)εἶπεν τῷ λέγοντι αὐτῷ

Transliteracijaeipen tō legonti autō

Gramatičke nijanse„εἶπεν“ (eipen) je 3. lice jednine indikativa aorista drugog aktivnog od nepravilnog glagola λέγω (legō – reći, govoriti), što izražava svršeni, povijesni čin govora. „τῷ λέγοντι“ (tō legonti) je dativ jednine muškog roda participa prezenta aktivnog istoga glagola sa substantivirajućim članom („onomu koji govori / govorećemu“). „αὐτῷ“ (autō) je osobna zamjenica u dativu jednine („njemu“), u funkciji neizravnog objekta.

Teološko značenjeDinamična igra riječima (reče... govorećemu) naglašava kontrast između ljudske poruke (koja donosi zemaljski zahtjev krvne rodbine) i autoritativne Isusove riječi. Isusov odgovor nije upućen samo jednom glasniku, nego preko njega služi kao javna pouka o naravi istinskog učenika za cijelo mnoštvo te za Crkvu svih vremena.

3.Τίς ἐστιν (tis estin)

- Tko je...?

Hrvatski prijevodTko je...?

Izvornik (grč.)Τίς ἐστιν

Transliteracijatis estin

Gramatičke nijanse„Τίς“ (tis) je upitna zamjenica u nominativu jednine (ovdje ženskog roda jer se odnosi na majku, iako je oblik isti i za muški rod). „ἐστιν“ (estin) je 3. lice jednine prezenta indikativa glagola εἰμί (eimí – biti).

Teološko značenjePostavljanjem retoričkog pitanja Isus izaziva čuditeljski šok kod slušatelja. U antičkom, a osobito u židovskom društvu staroga vijeka, identitet osobe bio je neodvojiv od njezine obitelji i plemena. Isus ovim pitanjem ne pokazuje nepoštovanje prema Božjoj zapovijedi o poštivanju roditelja, već koristi pedagoški čin kako bi razbio ekskluzivnost bioloških veza i otvorio put univerzalnom duhovnom srodstvu.

4.ἡ μήτηρ μου (hē mētēr mou) - majka moja

Hrvatski prijevodmajka moja

Izvornik (grč.)ἡ μήτηρ μου (usp. heb. אֵם, 'em)

Transliteracijahē mētēr mou

Gramatičke nijanse„ἡ“ (hē) je određeni član u nominativu jednine ženskog roda, a „μήτηρ“ (mētēr) je imenica u nominativu jednine ženskog roda. „μου“ (mou) je enklitički genitiv jednine osobne zamjenice ἐγώ (egō – ja) u posvojnoj funkciji („moja“). U grčkom se posvojni genitiv redovito stavlja iza imenice.

Teološko značenjeMarija, Isusova majka, ima jedinstvenu ulogu u povijesti spasenja kao Bogorodica (Theotokos). Međutim, u ovom kontekstu Isus naglašava da čak ni njezino najprisnije tjelesno majčinstvo ne predstavlja vrhunac odnosa s njim. U duhovnom smislu, prava bliskost s Kristom nadilazi biološko začeće i temelji se isključivo na vjeri i poslušnosti Božjoj riječi (usp. Lk 11,27-28: „Blago onima koji slušaju riječ Božju i čuvaju je“).

5.καὶ τίνες εἰσὶν (kai tines eisin) - i tko su...?

Hrvatski prijevodi tko su...? / i koji su...?

Izvornik (grč.)καὶ τίνες εἰσὶν

Transliteracijakai tines eisin

Gramatičke nijanse„καὶ“ (kai) je koordinativni veznik („i“). „τίνες“ (tines) je upitna zamjenica u nominativu množine muškog roda („tko / koji“). „εἰσὶν“ (eisin) je 3. lice množine prezenta indikativa glagola εἰμί (su).

Teološko značenjeProširujući pitanje s majke na braću, Isus obuhvaća cjelokupnu širu obiteljsku strukturu. Veznik „i“ (kai) povezuje oba pitanja u jedinstvenu kristološku i eklezijološku temu: tko zapravo pripada Kristovom unutrašnjem krugu?

6.οἱ ἀδελφοί μου; (hoi adelphoi mou) - braća moja?

Hrvatski prijevodbraća moja?

Izvornik (grč.)οἱ ἀδελφοί μου (usp. heb. אַח, 'ah – brat, pl. אַחִים, 'ahim)

Transliteracijahoi adelphoi mou

Gramatičke nijanse„οἱ“ (hoi) je određeni član u nominativu množine muškog roda, „ἀδελφοί“ (adelphoi) je imenica u nominativu množine muškog roda (doslovno: „oni iz iste utrobe“, od alfa-kopulativnog i δελφύς – utroba). „μου“ (mou) je posvojni genitiv („moja“).

Teološko značenjeU semitskom i biblijskom govornom području, pojam „braća“ (ἀδελφοί / 'ahim) ima široko značenje i može označavati rođenu braću po krvi, polubraću, bratiće ili bliže rođake. U ovom kontekstu, Isus uzima taj pojam i uzdiže ga na novu, eshatološku razinu. U sljedećem stihu (Mt 12,49-50) on pruža ruku prema svojim učenicima i otkriva da je istinsko bratstvo u Novom savezu definirano vršenjem volje Oca nebeskoga. Time se postavlja temelj za poimanje Crkve kao duhovne Božje obitelji, gdje se vjernici nazivaju braćom i sestrama u Kristu ne po krvi, nego po duhovnom preporodu i poslušnosti Bogu.

Matej 12,48 predstavlja jedan od ključnih trenutaka u Isusovu javnom djelovanju, u kojem on koristi zahtjev svoje zemaljske obitelji kao priliku za radikalnu redefiniciju obiteljskih odnosa. Postavljajući retoričko pitanje: „Tko je majka moja i tko su braća moja?“, Isus ne ruši vrijednost naravne obitelji niti iskazuje nepoštovanje prema svojoj majci Mariji, već jasno obznanjuje da u ekonomiji spasenja biološko srodstvo, nacionalna pripadnost ili ljudska tradicijsko-krvna veza ne donose nikakvu duhovnu povlasticu niti ekskluzivan pristup Bogu.

Glavna je poruka ovoga stiha teološki prijelaz sa zemaljske na eshatološku obitelj – Crkvu. Isus priprema slušatelje za uzvišenu istinu izgovorenu u nastavku govora: istinska srodnost s Njim temelji se isključivo na duhovnom zajedništvu koje proizlazi iz poslušnosti i vršenja volje Oca nebeskoga. Time Krist poziva svakog vjernika u intiman, obiteljski odnos sa sobom, otvarajući vrata Kraljevstva Božjega svima koji su spremni prihvatiti Njegovu riječ i živjeti po njoj, čineći od njih svoju pravu majku, braću i sestre.