Matej 3,17 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I gle glas iz onih nebesa govoreći: Ovaj jest onaj Sin moj onaj ljubljeni u komu blagovoljeh."

1. I gle glas Izvornik: καὶ ἰδοὺ φωνὴ [kai idou phōnē] Gramatika: Veznik uz uzvik koji usmjerava pažnju i imenica ženskog roda u nominativu jednine bez određenog člana. U rečenici nedostaje glavni glagol ('bijaše' ili 'dođe'), što stvara dramatičnu, iznenadnu i živu sliku događaja. Značenje: Izraz 'i gle' u evanđelju redovito uvodi izvanredan Božji zahvat u povijest. Glas bez vidljivog govornika u židovskoj predaji (tzv. bat kol – 'kći glasa') označava izravnu Božju objavu nakon što su se nebesa u prethodnom stihu otvorila.

2. iz onih nebesa govoreći Izvornik: ἐκ τῶν οὐρανῶν λέγουσα [ek tōn ouranōn legousa] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine uz određeni član označava podrijetlo i izlazak iz unutrašnjosti, dok je 'govoreći' radni particip prezenta u nominativu jednine ženskog roda koji se slaže s imenicom 'glas'. Množina 'nebesa' odražava semitski pojam nebeskih sfera (hebr. šamajim). Značenje: Nebesa su u Matejevom evanđelju prebivalište samoga Boga, pa glas koji dolazi 'iz nebesa' ima vrhovni, božanski autoritet. Particip prezenta naglašava neposrednost i trajanje odjeka te svečane objave u trenutku Isusova krštenja.

3. Ovaj jest onaj Sin moj Izvornik: οὗτός ἐστιν ὁ υἱός μου [houtos estin ho huios mou] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda, glagol 'biti' u prezentu indikativa trećeg lica jednine, te imenica s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu jednine. Određeni član ispred imenice 'Sin' ističe njegovu jedinstvenost i isključiv položaj. Značenje: Za razliku od Marka i Luke gdje se glas obraća izravno Isusu ('Ti si...'), kod Mateja je objava u trećem licu ('Ovaj jest...') kao javna proklamacija svima prisutnima i čitateljima. Time sam Bog Otac potvrđuje Isusov mesijanski i božanski identitet iz Psalma 2,7.

4. onaj ljubljeni Izvornik: ὁ ἀγαπητὸς [ho agapētos] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda s ponovljenim određenim članom, čime stoji u svečanoj apoziciji prema imenici 'Sin'. Ponavljanje člana ('onaj Sin moj, onaj ljubljeni') posebno naglašava ovu osobinu kao trajno obilježje. Značenje: U grčkom prijevodu Staroga zavjeta (Septuaginti) riječ 'ljubljeni' prevodi hebrejski pojam 'jedinac' (npr. za Izaka u Post 22,2). Stoga ovaj naslov ne izražava samo Očevu naklonost, nego označava Isusa kao jedinorođenog Sina koji ide putem žrtve.

5. u komu blagovoljeh Izvornik: ἐν ᾧ εὐδόκησα [en hō eudokēsa] Gramatika: Prijedlog s odnosnom zamjenicom u dativu jednine muškog roda, praćen glagolom u aoristu indikativa aktiva prvog lica jednine. Aorist ovdje ne označava samo prošlu radnju, nego vječnu, bezvremensku Božju odluku i naklonost koja je donesena prije postanka svijeta. Značenje: Glagol je složenica od 'dobro' (eu) i 'misliti/činiti se' (dokeō), te izražava Božju suverenu dobru volju, radost i odabranje. Cijela fraza izravno priziva Izaijinu pjesmu o Sluzi Jahvinom (Iz 42,1), spajajući na samom početku Isusove službe njegovu kraljevsku čast Sina s poslanjem poniznog Sluge koji će trpjeti za narod.

Ovaj stih, preuzet iz izvještaja o Isusovom krštenju (Matej 3:17), predstavlja jedan od najvažnijih kristoloških i trinitarnih tekstova u Novom zavjetu. Kroz izravni govor, Bog Otac javno autorizira Isusovo javno djelovanje, potvrđujući njegov božanski identitet pred ljudima.

Nadalje, tekst majstorski spaja dva različita starozavjetna koncepta: pobjedničkog Mesiju-Kralja iz Psalma 2 i poniznog Slugu patnika iz Izaije 42. Time Bog Otac daje do znanja da Isus jest očekivani Kralj, ali da će svoje poslanje i spasenje svijeta ostvariti ne kroz političku moć, već kroz služenje, patnju i žrtvu u kojoj Otac nalazi savršenu milinu i ispunjenje svoje volje.