Ivan Mu se htjede usprotiviti: "Ja sam taj", rekao je on, "koji treba biti kršten od Tebe, a Ti dolaziš k meni!"
Ivan Mu se htjede usprotiviti: "Ja sam taj", rekao je on, "koji treba biti kršten od Tebe, a Ti dolaziš k meni!"
Ali, Isus mu uzvrati: 'Dopusti sada: tako nam odgovara ispuniti svu pravednost.' Tada, on Mu dopusti učiniti.
Čim bi kršten, Isus iziđe iz vode. Kad evo, Nebesa se otvoriše i On vidje Duha Božjega silaziti poput golubice i dolaziti na Njega.
I evo kako jedan glas dolazeći iz Nebesa govoraše: „Ovaj ovdje, Sin je Moj predragi, Onaj kojega Mi se svidjelo izabrati.“
Čim bi kršten, Isus iziđe iz vode. Kad evo, Nebesa se otvoriše i On vidje Duha Božjega silaziti poput golubice i dolaziti na Njega.
I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dođe na njega.
Καὶ Βαπτισθεὶς δὲ ὁ Ἰησοῦς εὐθὺς ἀνέβη ἀπὸ τοῦ ὕδατος. καὶ ἰδοὺ ἠνεῴχθησαν αὐτῷ οἱ οὐρανοί, καὶ εἶδεν τὸ πνεῦμα τοῦ θεοῦ καταβαῖνον ὡσεὶ περιστερὰν καὶ ἐρχόμενον ἐπ᾽ αὐτόν.
Kai Baptistheis de ho Iēsous euthus anebē apo tou hudatos kai idou ēneōchthēsan autō hoi ouranoi kai eiden to pneuma tou theou katabainon hōsei peristeran kai erchomenon ep᾽ auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kršten pak Isus odmah uzađe od vode; i gle otvoriše se nebesa, i vidje duh Boga silazeći kao goluba dolazeći na njega;"
βαπτισθεὶς (kršten) Izvornik: grč. βαπτισθείς (baptistheis) Gramatika: Particip aorista pasivnog od glagola 'baptizō' (uranjati, prati). Aorist ukazuje na dovršenu radnju prije glavne radnje u rečenici. Pasiv pokazuje da je Isus primio radnju. Teologija: Isus se poistovjećuje s ljudskim rodom podvrgavajući se krštenju obraćenja, preuzimajući ulogu Sluge patnika, iako je sam bez grijeha.
εὐθὺς (odmah) Izvornik: grč. εὐθύς (euthys) Gramatika: Prilog vremena. Teologija: Naglašava brzinu i neposrednost božanskog odgovora na Isusov čin podložnosti Očevoj volji.
ἀνέβη ἀπὸ τοῦ ὕδατος (uzađe od vode) Izvornik: grč. ἀνέβη ἀπὸ τοῦ ὕδατος (anebē apo tou hydatos) Gramatika: 'anebē' je aorist aktivni indikativ glagola 'anabainō' (uzaći, popeti se). Prijedlog 'apo' označava odvajanje (od/iz). Teologija: Izlazak iz vode simbolizira novi početak, podsjećajući na izlazak Izraela iz Crvenog mora. To označava i inauguraciju Isusove javne službe.
ἠνεῴχθησαν (otvoriše se) Izvornik: grč. ἠνεῴχθησαν (ēneōchthēsan) Gramatika: Aorist pasivni indikativ glagola 'anoigō' (otvoriti). Teologija: Pasiv ovdje funkcionira kao 'passivum divinum' (božanski pasiv), što znači da je Bog taj koji otvara nebesa. Ovo označava ponovnu uspostavu komunikacije i prisne veze između Boga i čovjeka koja je bila raskinuta grijehom.
οἱ οὐρανοί (nebesa) Izvornik: grč. οἱ οὐρανοί (hoi ouranoi) Gramatika: Nominativ množine. Korištenje množine u Novom zavjetu često je hebraizam (odvodi porijeklo od hebrejskog 'šamajim', koje je uvijek u množini/dvojini). Teologija: Predstavlja prebivalište Boga. Otvorena nebesa znak su eshatološke objave i izlijevanja božanske milosti na zemlju.
πνεῦμα θεοῦ (duh Boga) Izvornik: grč. πνεῦμα θεοῦ (pneuma theou) Gramatika: Akuzativ jednine (objekt radnje 'vidje') i genitiv prisvojni (Boga). Teologija: Duh Sveti, treća božanska osoba, koji osnažuje i pomazuje Isusa za njegovu nadolazeću mesijansku misiju.
καταβαῖνον ὡσεὶ περιστερὰν (silazeći kao goluba) Izvornik: grč. καταβαῖνον ὡσεὶ περιστεράν (katabainon hōsei peristeran) Gramatika: Particip prezenta aktivnog srednjeg roda (slaže se s imenicom 'pneuma'). Označava trajnu radnju silaska. 'hōsei' je prilog za usporedbu, a 'peristeran' je akuzativ jednine. Teologija: Golub simbolizira mir, čistoću i novi početak stvaranja (kao u priči o Noi). Fizička i vidljiva manifestacija Duha pruža neoborivu potvrdu Isusovog mesijanskog poziva.
ἐρχόμενον ἐπʼ αὐτόν (dolazeći na njega) Izvornik: grč. ἐρχόμενον ἐπʼ αὐτόν (erchomenon ep auton) Gramatika: Particip prezenta aktivnog. Prijedlog 'epi' s akuzativom označava smjer kretanja i dolazak na cilj. Teologija: Označava trajno prebivanje Duha na Isusu, ispunjavajući starozavjetna proročanstva o Mesiji na kojem će počivati Duh Gospodnji (npr. Izaija 11,2).
Ovaj stih (Matej 3,16) opisuje prijelomni trenutak Isusovog krštenja koji predstavlja vrhunac objave njegovog božanskog identiteta na početku njegove javne službe. Otvaranje nebesa i silazak Duha Božjega vizualna su potvrda nebeskog odobravanja i pomazanja, označavajući početak novog doba spasenja u kojem se Bog ponovno aktivno i opipljivo spušta u ljudsku povijest.
Teološki, ovaj je događaj od neizmjerne važnosti jer predstavlja ranu trinitarnu teofaniju. Sin je prisutan u zemaljskoj stvarnosti, Duh Sveti silazi u vidljivom obliku, dok (u neposredno sljedećem stihu) Otac progovara. Korištenje božanskog pasiva i naglasak na otvorenom nebu jasno ukazuju da je Bog isključivi inicijator ovog spasenjskog događaja koji konačno premošćuje jaz između neba i zemlje.