A Ivan Ga odvraćaše govoreći: "Ja trebam od Tebe biti kršten, a Ti dolaziš k meni?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Ivan Ga odvraćaše govoreći: "Ja trebam od Tebe biti kršten, a Ti dolaziš k meni?"
Odgovorivši pak, Isus mu reče: "Pusti sada, jer tako nam dolikuje ispuniti svu Pravednost." Tada Ga pušta.
A krstivši se, Isus odmah uziđe iz vode. I gle, otvoriše Mu se Nebesa, i vidje Duha Božjega gdje silazi kao golubica i dolazi na Njega.
I gle, glas s Nebesa govoraše: "Ovo je Sin Moj, Ljubljeni, u kojemu Mi je sva milina!"
A krstivši se, Isus odmah uziđe iz vode. I gle, otvoriše Mu se Nebesa, i vidje Duha Božjega gdje silazi kao golubica i dolazi na Njega.
I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dođe na njega.
Καὶ Βαπτισθεὶς δὲ ὁ Ἰησοῦς εὐθὺς ἀνέβη ἀπὸ τοῦ ὕδατος. καὶ ἰδοὺ ἠνεῴχθησαν αὐτῷ οἱ οὐρανοί, καὶ εἶδεν τὸ πνεῦμα τοῦ θεοῦ καταβαῖνον ὡσεὶ περιστερὰν καὶ ἐρχόμενον ἐπ᾽ αὐτόν.
Kai Baptistheis de ho Iēsous euthus anebē apo tou hudatos kai idou ēneōchthēsan autō hoi ouranoi kai eiden to pneuma tou theou katabainon hōsei peristeran kai erchomenon ep᾽ auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Krstivši-se [taj] Isus odmah uziđe iz [te] vode. I gle otvoriše-se njemu [ta] nebesa, i vidje [taj] duh [toga] Boga silazeći kao golubicu i dolazeći na njega."
1. Krstivši-se ... odmah uziđe Izvornik: Βαπτισθεὶς ... εὐθὺς ἀνέβη [Baptistheis ... euthus anebē] Gramatika: Particip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda označava radnju koja prethodi glavnom glagolu u aoristu indikativa aktivnog (3. lice jednine). Značenje: Sam čin krštenja stavljen je u sporedni particip jer naglasak nije na obredu, nego na onome što odmah slijedi: Isusovom izlasku iz vode i Božjoj objavi s neba.
2. otvoriše-se njemu [ta] nebesa Izvornik: ἠνεῴχθησαν αὐτῷ οἱ οὐρανοί [ēneōchthēsan autō hoi ouranoi] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasivnog (3. lice množine) s dativom koristi/interesa ('njemu') i imenicom u nominativu množine. Značenje: Teološki pasiv (passivum divinum) označava da sam Bog otvara nebesa, koja su prema židovskoj predaji bila zatvorena za proročku objavu, čime započinje eshatološko doba spasenja.
3. [taj] duh [toga] Boga Izvornik: τὸ πνεῦμα τοῦ θεοῦ [to pneuma tou theou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda praćena imenicom u genitivu jednine muškog roda, obje s određenim članom. Značenje: Izraz priziva stvaranje svijeta kada je 'Duh Božji lebdio nad vodama' (Post 1,2) te Izaijina proročanstva o Mesiji na kojem će počivati Duh Gospodnji (Iz 11,2; 42,1).
4. silazeći ... i dolazeći Izvornik: καταβαῖνον ... καὶ ἐρχόμενον [katabainon ... kai erchomenon] Gramatika: Dva participa prezenta u akuzativu jednine srednjeg roda koja se slažu s imenicom 'duh' i opisuju trajnu radnju u trenutku viđenja. Značenje: Slika Duha koji silazi i dolazi na Isusa označava njegovo mesijansko pomazanje i trajno opremanje božanskom snagom za javno djelovanje.
5. kao golubicu Izvornik: ὡσεὶ περιστερὰν [hōsei peristeran] Gramatika: Poredbena čestica praćena imenicom u akuzativu jednine ženskog roda. Značenje: Golubica simbolizira novo stvaranje i mir nakon potopa (Noina golubica nad vodama), ali i krotkost te nevinost Mesije koji ne nastupa silom nego blagošću Duha. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od skraćenog Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Matej 3,16) opisuje prijelomni trenutak Isusovog krštenja koji predstavlja vrhunac objave njegovog božanskog identiteta na početku njegove javne službe. Otvaranje nebesa i silazak Duha Božjega vizualna su potvrda nebeskog odobravanja i pomazanja, označavajući početak novog doba spasenja u kojem se Bog ponovno aktivno i opipljivo spušta u ljudsku povijest.
Teološki, ovaj je događaj od neizmjerne važnosti jer predstavlja ranu trinitarnu teofaniju. Sin je prisutan u zemaljskoj stvarnosti, Duh Sveti silazi u vidljivom obliku, dok (u neposredno sljedećem stihu) Otac progovara. Korištenje božanskog pasiva i naglasak na otvorenom nebu jasno ukazuju da je Bog isključivi inicijator ovog spasenjskog događaja koji konačno premošćuje jaz između neba i zemlje.