Početna ›

Matej 27,2 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A kad osvanu jutro, svi veliki svećenici i starješine naroda održaše vijećanje protiv Isusa da Ga pogube,

pa Ga svezaše, odvedoše i predadoše upravitelju Pilatu.

Tada Juda, koji Ga je izdao, vidjevši da je On osuđen, raskaja se i vrati trideset srebrnjaka velikim svećenicima i starješinama

govoreći: "Zgriješih predavši krv nedužnu." A oni rekoše: "Što je to za nas? Ti ćeš vidjeti."

Biblija

pa Ga svezaše, odvedoše i predadoše upravitelju Pilatu.

Daničić-Karadžić

I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.

Original

καὶ δήσαντες αὐτὸν ἀπήγαγον καὶ παρέδωκαν αὐτὸν Ποντίῳ Πιλάτῳ τῷ ἡγεμόνι.¶

Izgovor

kai dēsantes auton apēgagon kai paredōkan auton Pontiō Pilatō tō hēgemoni

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I svezavši njega odvedoše i predadoše Pilatu tomu upravitelju."

Analiza

1. svezavši njega Izvornik: δήσαντες αὐτὸν [dēsantes auton] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine. Particip aorista označava radnju koja je dovršena neposredno prije radnje glavnog glagola 'odvedoše'. Značenje: Vezivanje Isusa kao opasnog zločinca ima snažnu simboliku: Onaj koji oslobađa ljude od okova grijeha dragovoljno dopušta da bude svezan, čime se ujedno pred rimskim vlastima stvara vanjski dojam da je riječ o opasnom pobunjeniku.

2. odvedoše Izvornik: ἀπήγαγον [apēgagon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Složeni glagol s prijedložnim prefiksom koji označava odvođenje s jednog mjesta na drugo kao zaokruženu radnju. Značenje: Označava fizički prijelaz Isusa iz nadležnosti židovskog vjerskog suda prema sjedištu rimske carske vlasti, čime se ispunjava starozavjetna slika Sluge kojeg vode na klanje.

3. predadoše Izvornik: παρέδωκαν [paredōkan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Izražava konačni čin izručenja u tuđe ruke i vlast. Značenje: Ključni teološki pojam muke: židovski vođe izručuju svoga Mesiju poganima, čime se točno ispunjava Isusovo ranije proročanstvo da će Sin Čovječji biti predan glavarima svećeničkim, a oni će ga predati poganima.

4. Pilatu tomu upravitelju Izvornik: Πιλάτῳ τῷ ἡγεμόνι [Pilatō tō hēgemoni] Gramatika: Vlastito ime i imenica u dativu jednine (neizravni objekt), povezani u apoziciji s određenim članom koji ističe službenu titulu. Riječ za upravitelja opći je grčki naziv za nositelja vrhovne izvršne vlasti, a ovdje specifično označava rimskog prefekta. Značenje: Uvođenje rimskog upravitelja u izvještaj označava trenutak u kojem urota vjerskih vođa postaje rimski državni proces, čime u Kristovoj smrti sudjeluju i Židovi i pogani. Imena: - Pilat [Πιλάτῳ (lat. Pilatus) / Pilatō] (osoba) Znači: Naoružan kopljem (ili: koji nosi kapu slobodnjaka) Tvorba: Rimsko prezime (cognomen) Poncija Pilata, petog rimskog upravitelja Judeje; u latinskom se najčešće izvodi od riječi 'pilum' (rimsko bacališno koplje), a rjeđe od 'pileus' (filcana kapa koju su dobivali oslobođeni robovi).

Zaključak

Ovaj stih (Matej 27:2) bilježi kritičnu prekretnicu u izvještaju o Kristovoj muci. Predstavlja trenutak u kojem se sudbina Isusa Krista prebacuje iz okrilja židovskog religijskog suda u jurisdikciju rimskog sekularnog pravosuđa. Fizički čin vezivanja i odvođenja ukazuje na službenu i formalnu narav osude koju su donijeli svećenički glavari, dok čin predaje Pilatu oslikava njihovu namjeru da za Isusa ishode smrtnu kaznu koju sami nisu smjeli provesti.

Na dubljoj, teološkoj razini, stih snažno rezonira motivom 'predaje' (paradídōmi). Isusova šutljiva podložnost vezivanju i vođenju pred poganskog upravitelja svjedoči o njegovom dragovoljnom preuzimanju uloge Sluge Patnika. Izručivanje u ruke rimske vlasti nije tek splet nesretnih političkih okolnosti, već neophodan korak u ostvarenju Božjeg nauma prema kojem je Sin trebao biti raspet i žrtvovan za grijehe svijeta.