Potom Ga svezaše, odvedoše Ga i izručiše guverneru Pilatu.
Potom Ga svezaše, odvedoše Ga i izručiše guverneru Pilatu.
Tada Juda, koji Ga bijaše izručio, vidjevši da je Isus bio osuđen, bi obuzet grižnjom savjesti i odnese 30 srebrnjaka velikim svećenicima i starješinama,
govoreći: "Ja sam zgriješio izručujući nedužnog." Ali, oni rekoše: "Što se to nas tiče! To je tvoja stvar!"
Tada se on povuče bacivši novac pokraj Hrama, i ode se objesiti.
Veliki svećenici uzeše novac i rekoše: "Nije dopušteno predati ga u riznicu, jer to je plaća za krv."
govoreći: "Ja sam zgriješio izručujući nedužnog." Ali, oni rekoše: "Što se to nas tiče! To je tvoja stvar!"
Govoreći: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti ćeš vidjeti.
λέγων· ἥμαρτον παραδοὺς αἷμα ἀθῷον. οἱ δὲ εἶπαν· τί πρὸς ἡμᾶς; σὺ ὄψῃ.
legōn hēmarton paradous haima athōon hoi de eipan ti pros hēmas su opsē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreći: Sagriješih predavši krv nedužnu. oni pak rekoše: Što prema nama? ti vidjet ćeš."
1. Sagriješih - grč. Ἥμαρτον (hēmarton): Aorist, aktivni indikativ, 1. lice jednine od glagola ἁμαρτάνω (hamartanō), što izvorno znači 'promašiti cilj'. Gramatički aorist naglašava svršeni čin. Teološki označava Judino priznanje dubokog osobnog pada; on priznaje svoju krivnju svjestan tragičnosti i konačnosti onoga što je učinio. 2. predavši - grč. παραδοὺς (paradous): Aorist, aktivni particip od glagola παραδίδωμι (paradidōmi), 'predati' ili 'izdati'. Particip aorista ovdje ukazuje na već izvršenu, nepovratnu radnju koja je prethodila trenutku govora. Juda shvaća užasne posljedice svog završenog djelovanja. 3. krv nedužnu - grč. αἷμα ἀθῷον (haima athōon): Imenica αἷμα (krv) metonimijski označava život i nasilnu smrt, dok pridjev ἀθῷον (od prefiksa a- koji označava negaciju i thōē što znači kazna) znači nedužan, slobodan od kazne ili krivnje. Teološki, ovo iz usta samog izdajnika potvrđuje Isusovu potpunu bezgrešnost. U biblijskoj tradiciji prolijevanje nedužne krvi predstavlja jedan od najstrašnijih grijeha koji izravno vapije Bogu za pravdom. 4. Što prema nama? - grč. Τί πρὸς ἡμᾶς; (Ti pros hēmas): Grčki idiom koji u duhu jezika znači 'Što se to nas tiče?' ili 'Kakve to veze ima s nama?'. Teološki otkriva krajnji cinizam, bešćutnost i potpunu odsutnost moralne odgovornosti vrhovnih vjerskih vođa. Oni pravno i emocionalno odbacuju bilo kakvo sudjelovanje u Judinoj grižnji savjesti, iako su upravo oni naručili tu izdaju. 5. ti vidjet ćeš - grč. σὺ ὄψῃ (sy opsē): Buduće vrijeme, srednje stanje (medij), 2. lice jednine od glagola ὁράω (horaō - vidjeti). U ovom semantičkom kontekstu koristi se kao pravnički ili kolokvijalni idiom sa značenjem 'ti se brini za to', 'to je na tvoju dušu'. Svećenički glavari koriste ovaj izričaj kako bi svu moralnu težinu i duhovne posljedice ubojstva nevinog čovjeka prebacili isključivo na Judina leđa.
Ovaj stih (Matej 27,4) donosi vrhunac Judinog očaja, ali istovremeno pruža ključni teološki dokaz – priznanje samog izdajnika o Kristovoj potpunoj nevinosti. Judino očajničko priznanje ('Sagriješih predavši krv nedužnu') potvrđuje pred poviješću da Isus na križ odlazi kao bezgrešna žrtva, bez ijedne stvarne krivice. Nasuprot Judinom budnom, ali beznadnom očaju stoji zapanjujuća hladnoća religijskih vođa. Njihov odgovor ('Što se to nas tiče? Ti se brini.') razotkriva apsolutni moralni bankrot religijskog sustava onog vremena. Umjesto da kao duhovni pastiri potraže pravdu za nevino optuženoga i ponude milost pokajniku, oni se pravnički ograđuju, pokazujući da je njihovo djelovanje bilo isključivo politički motivirano i potpuno lišeno Božje istine.