Malo poslije, oni koji bijahu ondje priđoše i rekoše Petru: "Jamačno, ti si također od Njegovih. I potom, tvoj te naglasak odaje."
Malo poslije, oni koji bijahu ondje priđoše i rekoše Petru: "Jamačno, ti si također od Njegovih. I potom, tvoj te naglasak odaje."
Tada on poče prisezati s kletvama: "Ja ne poznajem tog čovjeka!" A istog časa jedan pijetao zapjeva.
I Petar se sjeti riječi koju Isus bijaše rekao: "Prije no što pijetao zapjeva, ti ćeš Me zanijekati tri puta." On iziđe i gorko zaplaka.
I Petar se sjeti riječi koju Isus bijaše rekao: "Prije no što pijetao zapjeva, ti ćeš Me zanijekati tri puta." On iziđe i gorko zaplaka.
I opomenu se Petar riječi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći. I izašavši napolje plaka gorko.
καὶ ἐμνήσθη ὁ Πέτρος τοῦ ῥήματος τοῦ Ἰησοῦ εἰρηκότος αὐτῷ ὅτι πρὶν ἀλέκτορα φωνῆσαι τρὶς ἀπαρνήσῃ με, καὶ ἐξελθὼν ἔξω ἔκλαυσεν πικρῶς.¶
kai emnēsthē ho Petros tou rhēmatos tou Iēsou eirēkotos autō hoti prin alektora phōnēsai tris aparnēsē me kai exelthōn exō eklausen pikrōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sjeti se Petar riječi Isusa rekavšeg da Prije pijetla zapjevati triput zatajit ćeš mene, i izašavši van zaplaka gorko."
ἐμνήσθη (sjeti se) - grč. ἐμνήσθη, transliteracija: emnēsthē. Aorist, pasivni oblik s aktivnim značenjem (deponent) glagola μιμνῄσκομαι (mimnēskomai). Gramatički označava radnju koja se dogodila u prošlosti. Teološki, ovo iznenadno prisjećanje ukazuje na trenutak milosti i buđenje savjesti; Petrovo sjećanje nije samo kognitivno, već duhovno prepoznavanje istine. ῥήματος (riječi) - grč. ῥήματος, transliteracija: rhēmatos. Imenica u genitivu (od ῥῆμα - rhēma). Za razliku od riječi 'logos' koja se često odnosi na opći smisao, poruku ili vječnu Riječ, 'rhema' specifično označava izgovorenu, živu riječ ili konkretnu izjavu koja je u tom trenutku zarezala Petrovu dušu. εἰρηκότος (rekavšeg) - grč. εἰρηκότος, transliteracija: eirēkotos. Perfekt, aktivni particip od glagola λέγω (legō). Korištenje perfekta ukazuje na trajni učinak i autoritet Isusovih riječi: iako su bile izgovorene u prošlosti, one i dalje odzvanjaju i nose živu istinu u sadašnjem trenutku Petrovog zatajenja. ἀπαρνήσῃ (zatajit ćeš) - grč. ἀπαρνήσῃ, transliteracija: aparnēsē. Indikativ, futur, srednje stanje (mediopasiv) glagola ἀπαρνέομαι (aparneomai). Riječ je snažna složenica koja znači potpuno nijekanje i odricanje svake povezanosti s nekim. Srednje stanje ukazuje na duboku osobnu upletenost subjekta u tu radnju i razornu posljedicu na samog sebe. ἐξελθὼν ἔξω (izašavši van) - grč. ἐξελθὼν ἔξω, transliteracija: exelthōn exō. Particip aorista glagola ἐξέρχομαι (exerchomai) uz prilog ἔξω. Ova naizgled redundantna fraza dvostruko naglašava Petrovo fizičko udaljavanje. Teološki i simbolički, to predstavlja njegovo napuštanje mjesta grijeha (dvorišta velikog svećenika) i povlačenje u osamu kako bi se suočio s vlastitom tamom pred Bogom. ἔκλαυσεν (zaplaka) - grč. ἔκλαυσεν, transliteracija: eklausen. Aorist aktivni od glagola κλαίω (klaiō). Ovaj glagol ne označava tiho, suzdržano puštanje suza, već glasno ridanje, jecanje i snažno, fizičko izražavanje tuge. πικρῶς (gorko) - grč. πικρῶς, transliteracija: pikrōs. Prilog nastao od korijena koji označava nešto oštro i probadajuće. Ukazuje na nesnosnu duševnu agoniju, duboko pokajanje i slomljenost srca onoga koji shvaća da je izdao čistu ljubav.
Ovaj stih (Matej 26:75) opisuje dramatičan i bolan vrhunac Petrovog pada, ali istovremeno označava i nultu točku njegovog obraćenja. Zvuk pijetla poslužio je kao okidač koji je u Petrovoj svijesti jasno prizvao Isusovo specifično, proročko upozorenje. Njegova iznenadna spoznaja vlastite oholosti, slabosti i ispunjenja Učiteljevih riječi dovodi do potpunog nutarnjeg sloma.
Snažan opis 'izašavši van zaplaka gorko' vizualizira dubinu Petrovog iskrenog pokajanja. Njegov plač nije bio samo izraz straha za vlastiti život ili puko žaljenje zbog greške, već duboka duševna bol i skrušenost zbog izdaje božanske ljubavi. Za razliku od Jude čije je žaljenje bilo usmjereno na sebe i vodilo u očaj, Petrovo gorko kajanje u osami otvorilo je put Božjem milosrđu, pripremivši teren za njegovo kasnije pomirenje s Kristom i obnovu njegovog apostolskog poziva.