Čuvajte se da ne obavljate svoju vjeroispovijest pred ljudima da biste privukli njihove poglede; inače, nema naknade za vas kod Oca vašeg koji je u Nebesima.
Čuvajte se da ne obavljate svoju vjeroispovijest pred ljudima da biste privukli njihove poglede; inače, nema naknade za vas kod Oca vašeg koji je u Nebesima.
Kad dakle dijeliš milostinju, ne zvoni njome pred sobom, kao što čine licemjeri u sinagogama i po ulicama, radi slave koja dolazi od ljudi. Uistinu, ja vam to kažem: oni su primili svoju nagradu.
Za tebe kad dijeliš milostinju, neka tvoja lijeva ruka ne zna što radi desna ruka,
da bi tvoja milostinja ostala u tajnosti; a tvoj Otac, koji vidi u tajnosti, vratit će ti je.
Kad dakle dijeliš milostinju, ne zvoni njome pred sobom, kao što čine licemjeri u sinagogama i po ulicama, radi slave koja dolazi od ljudi. Uistinu, ja vam to kažem: oni su primili svoju nagradu.
Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju.
Ὅταν οὖν ποιῇς ἐλεημοσύνην, μὴ σαλπίσῃς ἔμπροσθέν σου, ὥσπερ οἱ ὑποκριταὶ ποιοῦσιν ἐν ταῖς συναγωγαῖς καὶ ἐν ταῖς ῥύμαις ὅπως δοξασθῶσιν ὑπὸ τῶν ἀνθρώπων. ἀμὴν λέγω ὑμῖν· ἀπέχουσιν τὸν μισθὸν αὐτῶν.
Hotan oun poiēas eleēmosunēn mē salpisēs emprosthen sou hōsper hoi hupokritai poiousin en tais sunagōgais kai en tais rhumais hopōs doxasthōsin hupo tōn anthrōpōn amēn legō humin apechousin ton misthon autōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada dakle činiš milostinju, ne zatrubi pred sobom, kao što licemjeri čine u sinagogama i u ulicama, da budu proslavljeni od ljudi; zaista kažem vam, primaju plaću svoju."
Kada dakle činiš milostinju - ποιῇς ἐλεημοσύνην (poies eleemosynen): 'Eleemosyne' (ἐλεημοσύνη) označava milosrđe, suosjećanje i konkretno djelo milostinje. Riječ je usko povezana s Božjom milošću. Ovdje se koristi s glagolom 'poieo' (činiti) u konjunktivu prezenta, naglašavajući aktivno, kontinuirano djelovanje.
ne zatrubi - μὴ σαλπίσῃς (me salpises): Glagol 'salpizo' (σαλπίζω) znači trubiti u trubu. Ovo je vjerojatno metafora za bučno privlačenje pažnje na vlastita dobra djela. Gramatički gledano, ovo je aorist konjunktiva s negacijom 'me', što čini snažnu zabranu kojom se zapovijeda da se takva praksa uopće niti ne započinje.
licemjeri - ὑποκριταὶ (hypokritai): Riječ 'hypokrites' (ὑποκριτής) u antičkoj je Grčkoj izvorno označavala kazališnog glumca, osobu koja nosi masku i igra ulogu na pozornici. Isus ovim oštrim terminom kritizira one koji svoju pobožnost pretvaraju u predstavu za javnost, prikrivajući pritom svoje pravo unutarnje stanje.
da budu proslavljeni - ὅπως δοξασθῶσιν (hopos doxasthosin): Glagol 'doxazo' (δοξάζω) znači slaviti, proslaviti ili uzdizati. Ovdje je korišten u pasivnom obliku i aoristu konjunktiva. Jasno ukazuje na krajnji motiv licemjera: njihov cilj nije proslaviti Boga, već postati objektom ljudskog divljenja i slave.
zaista - ἀμὴν (amen): 'Amen' (ἀμήν) je grčka transliteracija hebrejske riječi (אָמֵן) koja znači 'istina', 'neka tako bude' ili 'pouzdano'. Isus se jedinstveno koristi ovom riječju na samom početku rečenice kako bi naglasio apsolutni autoritet i neospornu istinitost onoga što tek slijedi.
primaju (imaju u cijelosti) - ἀπέχουσιν (apechousin): Ovo je izrazito važan trgovački izraz. 'Apecho' (ἀπέχω) se u antici koristio na računima i potvrdama u značenju 'primljeno u cijelosti' ili 'namireno'. Gramatički, radi se o indikativu prezenta aktivnog. Teološki gledano, Isus poručuje da su ljudskom hvalom licemjeri već u potpunosti isplatili svoju nagradu; Bog im više apsolutno ništa ne duguje.
plaću svoju - τὸν μισθὸν αὐτῶν (ton misthon auton): 'Misthos' (μισθός) doslovno označava plaću, naknadu za rad ili nagradu. U ovom kontekstu, ta se nagrada svodi isključivo na prolaznu ljudsku slavu koja blijedi, čime izostaje trajna i vječna nagrada koju daje Bog.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Matej 6:2), kao dio poznatog Govora na gori, snažno naglašava važnost ispravnih motiva u vjerskom i moralnom životu. Isus izravno i oštro osuđuje 'licemjere' – duhovne glumce koji vrše djela milosrđa iz duboko sebičnih razloga. Njihov primarni cilj nije ublažiti tuđu patnju iz ljubavi niti ugoditi Bogu, već isključivo zadobiti divljenje i hvalu okoline, pretvarajući tako iskrenu pobožnost u javnu, kazališnu predstavu.
Srž poruke nalazi se u trgovačkom izrazu 'apechousin' (primili su u cijelosti). Isus time poentira da je ljudska slava koju takvi ljudi traže ujedno i jedina nagrada koju će ikada dobiti. Njihova duhovna transakcija u potpunosti je završena ovdje na zemlji. Tražeći pljesak ljudi, oni sami sebe lišavaju prave, vječne nagrade koju nebeski Otac čuva za one čija su dobra djela učinjena u skrovitosti, poniznosti i iskrenoj ljubavi.