Početna

Matej 27,49 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Neki od onih koji bijahu ondje govoriše, slušavši Ga: "Evo Ga kako zaziva Iliju!"

Odmah jedan od njih otrči uzeti jednu spužvu koju natopi octom; i pričvrstivši je na jednu trsku, ponudi Mu piti.

Drugi rekoše: "Čekaj! Vidimo hoće li Ilija doći i spasiti Ga."

Ali Isus zavika ponovo snažnim glasom i ispusti dušu.

Kad evo, zavjesa u Hramu rascijepi se nadvoje odozgo prema dolje; zemlja se potrese, stijene se stropoštaše;

Biblija

Drugi rekoše: "Čekaj! Vidimo hoće li Ilija doći i spasiti Ga."

Daničić-Karadžić

A ostali govorahu: stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomože.

Original

οἱ δὲ λοιποὶ ἔλεγον· ἄφες, ἴδωμεν εἰ ἔρχεται Ἠλίας σώσων αὐτόν.¶ Ἄλλος δὲ λαβὼν λόγχην ἔνυξεν αὐτοῦ τὴν πλευράν, καὶ ἐξῆλθεν ὕδωρ καὶ αἷμα.

Izgovor

hoi de loipoi elegon aphes idōmen ei erchetai Ēlias sōsōn auton Allos de labōn logchēn enuxen autou tēn pleuran kai exēlthen hudōr kai haima

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"oni pak ostali govorahu: Pusti vidimo ako dolazi Ilija spašavajući njega."

Analiza

οἱ (hoi) - oni / taj. Određeni član u nominativu množine muškog roda. U grčkom jeziku član se koristi za određivanje imenice, a ovdje u kombinaciji s pridjevom ukazuje na specifičnu skupinu ljudi (preostali dio mnoštva). δὲ (de) - pak / a. Vezna čestica koja služi za povezivanje rečenica i često uvodi blagu suprotnost ili nastavak radnje iz prethodnog stiha. λοιποὶ (loipoi) - ostali. Pridjev 'λοιπός' u nominativu množine muškog roda. Odnosi se na svjetinu koja stoji i promatra raspeće, isključujući vjerojatno vojnike koji su Isusu netom prije ponudili ocat. ἔλεγον (elegon) - govorahu / su govorili. Glagol 'λέγω' (legō) u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice množine. Korištenje imperfekta izuzetno je važno jer označava kontinuiranu, ponavljanu radnju u prošlosti, što sugerira da se taj komentar širio masom poput žamora. Ἄφες (afes) - pusti / ostavi. Aorist imperativ aktivni, 2. lice jednine od glagola 'ἀφίημι' (aphiēmi). Ovaj oblik izražava energičnu i trenutnu zapovijed, u smislu 'ostavi ga na miru' ili 'čekaj'. ἴδωμεν (idōmen) - vidimo / da vidimo. Aorist konjunktiv aktivni, 1. lice množine od glagola 'ὁράω' (horaō - vidjeti). Ovdje je upotrijebljen kao hortativni konjunktiv ('hajde da vidimo'), čime se izražava poticaj na zajedničko iščekivanje raspleta. εἰ (ei) - ako / da li. Veznik koji u ovom kontekstu uvodi neupravno pitanje, dočaravajući neizvjesnost i znatiželju prisutnih. ἔρχεται (erchetai) - dolazi. Prezent indikativa deponentnog srednjeg/pasivnog stanja, 3. lice jednine od glagola 'ἔρχομαι' (erchomai). Upotreba prezenta ovdje stvara osjećaj napetosti i neposrednog iščekivanja u sadašnjem trenutku. Ἠλίας (Ēlias) - Ilija. Vlastita imenica u nominativu jednine. U židovskoj teologiji tog vremena postojalo je snažno uvjerenje, temeljeno na proroku Malahiji, da će se Ilija vratiti prije Mesije kako bi pomogao pravednicima u nevolji. σώσων (sōsōn) - spašavajući / da spasi. Particip futura aktivnog, nominativ jednine muškog roda od glagola 'σῴζω' (sōzō - spasiti). U starogrčkom jeziku particip futura primarno se koristi za izražavanje namjere ili svrhe radnje ('s namjerom spašavanja'). αὐτόν (auton) - njega. Osobna zamjenica 'αὐτός' (autos) u akuzativu jednine muškog roda. Služi kao izravni objekt participu, a odnosi se na Isusa Krista na križu.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 27,49) oslikava dramatičan i potresan trenutak neposredno prije Isusove smrti. Nakon što je Isus zavapio 'Eli, Eli, lema sabahtani', okupljeno je mnoštvo pogrešno protumačilo te riječi kao dozivanje starozavjetnog proroka Ilije. Kroz dinamičnu upotrebu grčkog imperfekta ('govorahu') i hortativnog konjunktiva ('vidimo'), evanđelist majstorski dočarava napetu atmosferu mrmljanja, cinične znatiželje i iščekivanja senzacije među promatračima.

U teološkom smislu, ovaj prizor predstavlja vrhunac ljudskog neshvaćanja i duhovne sljepoće. Dok se na križu odvija najveći čin otkupljenja čovječanstva, svjetina ironično iščekuje spektakularno fizičko izbavljenje i vanjsko čudo 'u zadnji čas'. Njihovo pogrešno očekivanje Ilijine intervencije oštar je kontrast istinskoj prirodi Kristovog mesijanstva i samo dodatno produbljuje Njegovu patnju i potpunu odbačenost od svijeta.