A neki od onih što stajahu ondje, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A neki od onih što stajahu ondje, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."
I odmah otrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, nataknu na trsku i davaše Mu piti.
A ostali govorahu: "Pusti, da vidimo hoće li doći Ilija da Ga spasi."
A Isus ponovno povika jakim glasom i ispusti duh.
I gle, zavjesa Hrama razdrije se nadvoje odozgo sve do dolje, i zemlja se potrese, i stijene se raspukoše,
A ostali govorahu: "Pusti, da vidimo hoće li doći Ilija da Ga spasi."
A ostali govorahu: stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomože.
οἱ δὲ λοιποὶ ἔλεγον· ἄφες, ἴδωμεν εἰ ἔρχεται Ἠλίας σώσων αὐτόν.¶ Ἄλλος δὲ λαβὼν λόγχην ἔνυξεν αὐτοῦ τὴν πλευράν, καὶ ἐξῆλθεν ὕδωρ καὶ αἷμα.
hoi de loipoi elegon aphes idōmen ei erchetai Ēlias sōsōn auton Allos de labōn logchēn enuxen autou tēn pleuran kai exēlthen hudōr kai haima
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A ostali govorahu: Ostavi, vidimo li dolazi Ilija spasiti njega."
1. A ostali govorahu Izvornik: οἱ δὲ λοιποὶ ἔλεγον [hoi de loipoi elegon] Gramatika: Čestica 'de' označava blagi prijelaz i kontrast prema čovjeku iz prethodnog stiha koji je ponudio ocat. Glagol 'elegon' je u imperfektu aktivnom (3. lice množine), što izražava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti – više glasova u mnoštvu koji dobacuju. Značenje: Pokazuje podijeljenost u reakcijama prisutnih pod križem; dok jedan vojnik ili promatrač pruža spužvu s octom, ostali to promatraju s hladnom, podrugljivom znatiželjom.
2. Ostavi Izvornik: ἄφες [aphes] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog u 2. licu jednine od glagola 'aphiēmi' (pustiti, ostaviti, dopustiti). Aorist ovdje daje ton izravne, trenutne zapovijedi ili uzvika koji je u pučkom govoru funkcionirao poput poticajne čestice ('pusti!', 'čekaj da vidimo!'). Značenje: Obraćanje onome koji daje ocat, s namjerom da se ne miješa kako bi se vidjelo hoće li se dogoditi nadnaravna intervencija, čime se nastavlja izrugivanje Isusovoj bespomoćnosti.
3. vidimo Izvornik: ἴδωμεν [idōmen] Gramatika: Konjunktiv aorista aktivnog u 1. licu množine od glagola 'horaō' (vidjeti). Kao hortativni konjunktiv, izražava međusobni poticaj ('pogledajmo', 'daj da vidimo') usmjeren na konkretan ishod. Značenje: Izražava stav kušnje i traženja spektakularnog znaka; prisutni žele empirijski provjeriti hoće li Bog ili Njegov prorok intervenirati u posljednjem trenutku.
4. spasiti Izvornik: σώσων [sōsōn] Gramatika: Particip futura aktivnog u nominativu jednine muškog roda od glagola 'sōzō' (spasiti, izbaviti). Particip futura uz glagol kretanja ('erchetai' – dolazi) u grčkom jeziku izražava svrhu ili namjeru ('dolazi s namjerom da spasi', 'dolazi kako bi spasio'). Značenje: U pučkom židovskom vjerovanju Ilija je smatran zaštitnikom pravednika u krajnjoj nevolji. Ironija je u tome što promatrači očekuju da Ilija spasi Isusa od fizičke smrti, dok upravo Isus svojom smrću ostvaruje konačno spasenje. Imena: - Ilija [Ἠλίας (heb. אֵלִיָּהוּ) / Ēlias (heb. Eliyahu)] (osoba) Znači: Moj Bog je Jahve Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforičnog imena sastavljenog od 'Eli' (moj Bog) i 'Jahu' (skraćeni oblik Božjeg imena Jahve).
Ovaj stih (Matej 27,49) oslikava dramatičan i potresan trenutak neposredno prije Isusove smrti. Nakon što je Isus zavapio 'Eli, Eli, lema sabahtani', okupljeno je mnoštvo pogrešno protumačilo te riječi kao dozivanje starozavjetnog proroka Ilije. Kroz dinamičnu upotrebu grčkog imperfekta ('govorahu') i hortativnog konjunktiva ('vidimo'), evanđelist majstorski dočarava napetu atmosferu mrmljanja, cinične znatiželje i iščekivanja senzacije među promatračima.
U teološkom smislu, ovaj prizor predstavlja vrhunac ljudskog neshvaćanja i duhovne sljepoće. Dok se na križu odvija najveći čin otkupljenja čovječanstva, svjetina ironično iščekuje spektakularno fizičko izbavljenje i vanjsko čudo 'u zadnji čas'. Njihovo pogrešno očekivanje Ilijine intervencije oštar je kontrast istinskoj prirodi Kristovog mesijanstva i samo dodatno produbljuje Njegovu patnju i potpunu odbačenost od svijeta.