I odmah otrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, nataknu na trsku i davaše Mu piti.
I odmah otrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, nataknu na trsku i davaše Mu piti.
A ostali govorahu: "Pusti, da vidimo hoće li doći Ilija da Ga spasi."
A Isus ponovno povika jakim glasom i ispusti duh.
I gle, zavjesa Hrama razdrije se nadvoje odozgo sve do dolje, i zemlja se potrese, i stijene se raspukoše,
i grobovi se otvoriše, i mnoga tijela usnulih svetih biše podignuta,
A Isus ponovno povika jakim glasom i ispusti duh.
A Isus opet povika iza glasa i ispusti dušu.
Ὁ δὲ Ἰησοῦς πάλιν κράξας φωνῇ μεγάλῃ ἀφῆκεν τὸ πνεῦμα.¶
Ho de Iēsous palin kraxas phōnēa megalē aphēken to pneuma
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A Isus ponovno zavikavši glasom velikim otpusti duh."
1. zavikavši Izvornik: κράξας [kraxas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda od glagola 'krazō' (viknuti, glasno zazvati). Aoristni particip označava radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu ('otpusti') ili se događa u samom trenutku umiranja. Značenje: Ovaj drugi snažni povik s križa pokazuje da Isus ne umire u tihoj iscrpljenosti, što je bilo uobičajeno za raspete koji su se gušili, nego u punoj snazi i svijesti do samog kraja.
2. glasom velikim Izvornik: φωνῇ μεγάλῃ [phōnē megalē] Gramatika: Imenica i pridjev u dativu jednine ženskog roda bez prijedloga. Ovaj dativ izražava sredstvo i način (dativ načina/instrumentala) kojim je izvršena radnja glagola 'zavikavši'. Značenje: Snažan glas na samrti naglašava veličanstvenost i pobjednički karakter Isusova posljednjeg daha, koji će u narednim stihovima pokrenuti kozmičke i eshatološke potrese.
3. otpusti Izvornik: ἀφῆκεν [aphēken] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine od 'aphiēmi' (otpustiti, predati, poslati od sebe). Aktivno stanje i aorist označavaju svjesnu, suverenu i konačnu radnju subjekta, te stvaraju izravnu jezičnu igru s uzvikom 'aphes' (ostavi/pusti) iz prethodnog stiha. Značenje: Matej ne koristi uobičajeni glagol za umiranje, nego izraz koji naglašava da Isus slobodno i svojevoljno predaje svoj život (usp. Iv 10,18), čime sam određuje trenutak svoje smrti.
4. duh Izvornik: τὸ πνεῦμα [to pneuma] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom 'to', u službi izravnog objekta. Član u grčkom ovdje ima posvojnu ulogu ('svoj duh', odnosno životni dah). Značenje: Označava ljudski životni dah i duhovno počelo života koje se u trenutku smrti vraća Bogu Ocu, ali ujedno nagovješćuje izlijevanje Duha na novi Božji narod kroz Kristovu žrtvu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od Božjeg imena 'Jahve' i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Matej 27,50) iznimno je teološki bogat jer Isusovu smrt ne prikazuje kao pasivni poraz ili puku posljedicu mučenja, već kao suvereni čin. 'Veliki glas' svjedoči o Njegovoj snazi do samoga kraja, dok upotreba glagola 'aphiēmi' (otpustiti) jasno pokazuje da Isus dobrovoljno polaže svoj život. On aktivno dovršava svoju otkupiteljsku misiju i svjesno prepušta svoj duh u Očeve ruke, naglašavajući time svoju božansku kontrolu nad vlastitom sudbinom i pobjedu na križu.