Odmah jedan od njih otrči uzeti jednu spužvu koju natopi octom; i pričvrstivši je na jednu trsku, ponudi Mu piti.
Odmah jedan od njih otrči uzeti jednu spužvu koju natopi octom; i pričvrstivši je na jednu trsku, ponudi Mu piti.
Drugi rekoše: "Čekaj! Vidimo hoće li Ilija doći i spasiti Ga."
Ali Isus zavika ponovo snažnim glasom i ispusti dušu.
Kad evo, zavjesa u Hramu rascijepi se nadvoje odozgo prema dolje; zemlja se potrese, stijene se stropoštaše;
grobovi se otvoriše, tijela brojnih svetaca uskrsnuše:
Ali Isus zavika ponovo snažnim glasom i ispusti dušu.
A Isus opet povika iza glasa i ispusti dušu.
Ὁ δὲ Ἰησοῦς πάλιν κράξας φωνῇ μεγάλῃ ἀφῆκεν τὸ πνεῦμα.¶
Ho de Iēsous palin kraxas phōnēa megalē aphēken to pneuma
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A Isus opet povikavši glasom velikim ispusti duh."
A / pak (grč. δὲ - de): Postpozitivni veznik koji povezuje ovu rečenicu s prethodnim događajima. Isus (grč. Ἰησοῦς
Iēsous)Subjekt rečenice. Ime dolazi od hebrejskog 'Yehoshua', što znači 'Jahve spašava'. opet (grč. πάλιν - palin): Prilog koji ukazuje na to da je Isus već ranije vikao na križu (usp. Mt 27,46). povikavši (grč. κράξας - kraxas): Particip aorista aktivnog od glagola κράζω (krazō). Označava glasan krik. Aorist ukazuje na svršenu radnju u prošlosti. glasom velikim (grč. φωνῇ μεγάλῃ - phōnē megalē): Imenica φωνή i pridjev μέγας u dativu jednine. Dativ označava način. 'Velik glas' pokazuje Isusovu preostalu snagu i autoritet; On ne umire od potpune fizičke iscrpljenosti u tišini. ispusti (grč. ἀφῆκεν - aphēken): Aorist indikativ aktivni od glagola ἀφίημι (aphiēmi). Znači 'otpustiti', 'prepustiti'. Teološko značenje je duboko: Isus dragovoljno predaje svoj život, suvereno njime raspolažući. duh (grč. τὸ πνεῦμα - to pneuma): Označava duh, dah ili životnu silu. Isus svjesno predaje svoj duh Ocu.
Ovaj stih (Matej 27,50) iznimno je teološki bogat jer Isusovu smrt ne prikazuje kao pasivni poraz ili puku posljedicu mučenja, već kao suvereni čin. 'Veliki glas' svjedoči o Njegovoj snazi do samoga kraja, dok upotreba glagola 'aphiēmi' (otpustiti) jasno pokazuje da Isus dobrovoljno polaže svoj život. On aktivno dovršava svoju otkupiteljsku misiju i svjesno prepušta svoj duh u Očeve ruke, naglašavajući time svoju božansku kontrolu nad vlastitom sudbinom i pobjedu na križu.