Ali Isus zavika ponovo snažnim glasom i ispusti dušu.
Ali Isus zavika ponovo snažnim glasom i ispusti dušu.
Kad evo, zavjesa u Hramu rascijepi se nadvoje odozgo prema dolje; zemlja se potrese, stijene se stropoštaše;
grobovi se otvoriše, tijela brojnih svetaca uskrsnuše:
izišli iz grobova nakon Njegova uskrsnuća, oni uđoše u Sveti grad i prikazaše se velikom broju ljudi.
Vidjevši potres zemlje i ono što se događaše, stotnika i one koji s njim čuvahu Isusa zahvati veliki strah pa rekoše: "Uistinu, Onaj bijaše Sin Božji."
grobovi se otvoriše, tijela brojnih svetaca uskrsnuše:
I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
καὶ τὰ μνημεῖα ἀνεῴχθησαν, καὶ πολλὰ σώματα τῶν κεκοιμημένων ἁγίων ἠγέρθησαν,
kai ta mnēmeia aneōchthēsan kai polla sōmata tōn kekoimēmenōn hagiōn ēgerthēsan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i ti grobovi otvoriše se i mnoga tijela onih usnulih svetih ustaše,"
i - καὶ (grč. καὶ, kai): Veznik koji povezuje ovaj događaj s onim neposredno prije (Isusovom smrću i potresom).
ti grobovi - τὰ μνημεῖα (grč. τὰ μνημεῖα, ta mnēmeia): Imenica srednjeg roda, množina. Riječ 'mnēmeion' dolazi od korijena za sjećanje (mimnēskō) i doslovno znači 'mjesto sjećanja' ili 'spomenik', a koristi se za grob. Određeni član 'ta' ukazuje na konkretne, poznate grobove u okolici Jeruzalema.
otvoriše se - ἀνεῴχθησαν (grč. ἀνοίγω, aneōchthēsan): Od glagola 'anoigō' (otvoriti). Gramatički je to aorist, pasivni indikativ, treće lice množine. Ovdje se radi o 'božanskom pasivu' (passivum divinum), što teološki implicira da je Bog stvarni vršitelj radnje; On je taj koji otvara grobove.
i - καὶ (grč. καὶ, kai): Veznik.
mnoga - πολλὰ (grč. πολύς, polla): Pridjev srednjeg roda u množini. Označava da se radilo o velikom broju, no ukazuje na selektivnost - ne uskrsavaju svi mrtvi, već samo 'mnogi'.
tijela - σώματα (grč. σῶμα, sōmata): Imenica 'sōma' (tijelo) u nominativu množine. Naglašava fizičku stvarnost događaja. Ne radi se o duhovnim priviđenjima, već o snažnoj afirmaciji stvarnog, materijalnog i tjelesnog uskrsnuća.
onih usnulih - τῶν κεκοιμημένων (grč. κοιμάω, tōn kekoimēmenōn): Od glagola 'koimaō' (spavati, usnuti). Particip perfekta, pasivno-medijalni, u genitivu množine. Biblija često koristi san kao eufemizam za smrt pravednika, ukazujući na to da smrt nije konačna, već stanje privremenog počinka prije buđenja. Perfekt označava dovršeno stanje u kojem su se nalazili u prošlosti sve do ovog trenutka otkupljenja.
svetih - ἁγίων (grč. ἅγιος, hagiōn): Od riječi 'hagios' (svet, odvojen za Boga). Odnosi se na preminule starozavjetne pravednike koji su pripadali Bogu i iščekivali obećanog Mesiju.
ustaše - ἠγέρθησαν (grč. ἐγείρω, ēgerthēsan): Od glagola 'egeirō' (buditi, dizati). Aorist, pasivni indikativ. Kao i kod otvaranja grobova, ovo je božanski pasiv. Bog ih je probudio iz sna smrti i podigao u život. Korištenje glagola 'buditi' savršeno se nadovezuje na eufemizam 'usnulih'.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (27:52) iznimno je teološki bogat jer neposredno povezuje Kristovu smrt na križu s pobjedom nad smrću. Njegova smrt nije predstavljena kao trenutak poraza, već kao kozmički događaj tolike probojne snage da doslovno lomi okove smrti i donosi novi život onima koji su umrli u vjeri. Zemljotres i otvaranje grobova služe kao fizički dokazi duhovne pobjede.
Uskrsnuće ovih 'usnulih svetih' služi kao predokus i jamstvo konačnog eshatološkog uskrsnuća svih vjernika. Ono jasno pokazuje da Kristova žrtva ima retroaktivnu snagu oslobađanja za starozavjetne pravednike te potvrđuje Isusa kao apsolutnog Gospodara nad životom i smrću čija je krv donijela pomirenje i trajni život.