I gle, zavjesa Hrama razdrije se nadvoje odozgo sve do dolje, i zemlja se potrese, i stijene se raspukoše,
I gle, zavjesa Hrama razdrije se nadvoje odozgo sve do dolje, i zemlja se potrese, i stijene se raspukoše,
i grobovi se otvoriše, i mnoga tijela usnulih svetih biše podignuta,
te izišavši iz grobova nakon Njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti grad i pokazaše se mnogima.
A stotnik i oni koji su s njim čuvali Isusa, vidjevši potres i ono što se zbilo, veoma se prestrašiše govoreći: "Uistinu, Sin Božji bijaše Ovaj!"
A bijahu ondje mnoge žene koje su izdaleka promatrale, koje su slijedile Isusa od Galileje služeći Mu,
te izišavši iz grobova nakon Njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti grad i pokazaše se mnogima.
I izašavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
καὶ ἐξελθόντες ἐκ τῶν μνημείων μετὰ τὴν ἔγερσιν αὐτοῦ εἰσῆλθον εἰς τὴν ἁγίαν πόλιν καὶ ἐνεφανίσθησαν πολλοῖς.¶
kai exelthontes ek tōn mnēmeiōn meta tēn egersin autou eisēlthon eis tēn hagian polin kai enephanisthēsan pollois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i izišavši iz tih grobova poslije tog podizanja njegova uđoše u taj sveti grad i očitovaše se mnogima."
1. izišavši Izvornik: ἐξελθόντες [exelthontes] Gramatika: Glagolski pridjev radni (particip aorista aktiva) u nominativu množine muškog roda. Označava dovršenu radnju koja prethodi radnji glavnog glagola 'uđoše'. Značenje: Izlazak svetih iz otvorenih grobova predstavlja stvarno, tjelesno napuštanje prostora smrti kao izravnu posljedicu Kristove pobjede na križu i njegova uskrsnuća.
2. iz tih grobova Izvornik: ἐκ τῶν μνημείων [ek tōn mnēmeiōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine srednjeg roda uz određeni član. Prijedlog naglašava kretanje iz unutrašnjosti prema van. Značenje: Imenica je izvedena iz glagola koji znači 'sjećati se' (spomen-grobovi). Napuštanje grobova pokazuje da mjesta sjećanja na mrtve postaju prazna pred snagom Božjeg života.
3. poslije tog podizanja njegova Izvornik: μετὰ τὴν ἔγερσιν αὐτοῦ [meta tēn egersin autou] Gramatika: Prijedlog s akuzativom jednine ženskog roda (koji označava vremenski slijed 'nakon') i zamjenicom u genitivu jednine muškog roda. Značenje: Riječ doslovno znači 'buđenje' ili 'podizanje' iz sna smrti, i na ovom se mjestu pojavljuje jedini put u čitavom Novom zavjetu. Vremenska odrednica čuva red spasenja: Krist mora ustati prvi kao 'prvorođenac od mrtvih', a tek nakon njega oživljeni sveti ulaze u grad.
4. uđoše u taj sveti grad Izvornik: εἰσῆλθον εἰς τὴν ἁγίαν πόλιν [eisēlthon eis tēn hagian polin] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice množine, praćen prijedlogom s akuzativom smjera i određenim članom. Značenje: Aorist bilježi njihov ulazak kao povijesni, zaokruženi događaj. 'Sveti grad' je tradicionalni židovski naziv za Jeruzalem zbog Hrama, no ovdje on postaje pozornica eshatološkog svjedočanstva o novom životu.
5. očitovaše se Izvornik: ἐνεφανίσθησαν [enephanisthēsan] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva, 3. lice množine. Pasivni oblik ovdje ima značenje 'biti učinjen vidljivim', 'pokazati se' ili 'očitovati se'. Značenje: Glagol ne označava obično susretanje na ulici, nego ciljano objavljivanje i ukazanje onih koji su bili u skrivenosti smrti, čime postaju živi svjedoci Kristova uskrsnuća pred mnogima. Imena: - Sveti grad [ἡ ἁγία πόλις / hē hagia polis] (grad) Znači: Sveti grad (opisni naziv za Jeruzalem) Tvorba: Tvoreno od grčkog pridjeva 'hagios' (svet, posvećen, izdvojen za Boga) i imenice 'polis' (grad); izravni je prijevod hebrejskog biblijskog izraza 'Ir ha-Kodesh' za Jeruzalem.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 27,53) duboko je eshatološki i kristološki obojen. On ne služi samo kao povijesni izvještaj, već prvenstveno kao moćan teološki znak. Pobjeda Isusa Krista nad smrću (Njegovo 'buđenje') ima neposredne kozmičke i spasenjske posljedice: Kristovo uskrsnuće doslovno razbija okove smrti za pravednike koji su preminuli, povezujući Njegovu sudbinu sa sudbinom Njegovih vjernih.
Pojava uskrslih pravednika u svetom gradu (Jeruzalemu) služi kao živo, opipljivo svjedočanstvo da je Krist doista prvina usnulih. To je snažna anticipacija konačnog, općeg uskrsnuća na kraju vremena i nedvojbena potvrda da je Kristova žrtva na križu i Njegovo uskrsnuće ključ koji otvara grobove i uvodi vjernike u obnovljeno zajedništvo s Bogom.